Jonjić ekskluzivno za Direktno: 'Komunizam više nije ponovljiv, prijete nam opasnije ideologije'

U iscrpnom božićnom intervjuu za portal Direktno Tomislav Jonjić se osvrnuo na politička događanja u 2025., ali i otkrio svoje želje za nadolazeću godinu. Cijeli intervju pogledajte na Youtube kanalu portala Direktno. 

Možete li navesti jedan pozitivan i jedan negativan događaj u 2025. godini?

Teško mi je kazati koji bih događaj izdvojio, koji bi imao nekakvo opće značenje, koji bi svima bio važan bilo u pozitivnom ili negativnom smislu. Za mene samog, osobno na političkom planu, najvažnija je bila predsjednička kandidatura koja je okončana neposredno pred početak godine i nakon toga gradonačelnička kandidatura u koju sam se upustio i gdje sam ostvario razmjerno dobar rezultat, ušao s klubom u zagrebačku Gradsku skupštinu. Negativnih događaja zapravo nešto na osobnoj razini ne uspijevam pronaći. Hvala Bogu, u svakom pogledu godina u cjelini je uspješna, osim u poslovnome, jer naravno kad ste se upustili u političku borbu, onda posao trpi zbog toga. Ali hvala Bogu, nitko me nije prisilio ni na što.

Sad kad ste načeli tu temu oko tih podjela, mnogi političari su se svrstali na jednu ili drugu stranu, no kritike javnosti su da je politička kritika sada već prerasla u govor mržnje. Kako vi kao političar gledate na te kritike i na to što se zapravo događa u društvu?

S jedne strane moramo biti svjesni da živimo u demokratskom društvu i da su podjele u društvu i razlike sastavni, imanentni dio svakog demokratskog društva i da jedino u Sjevernoj Koreji ljudi misle isto i zapravo, ako misle isto, onda uopće ne misle. Prema tome, ne treba se zgražati i skandalizirati zbog toga što među nama postoje razlike, što na mnoge društvene pojave ne gledamo na isti način. Pitanje je samo jesu li te razlike takve da nam omogućuju normalno življenje ili su takve da izazivaju konflikte u društvu.

To je bio razlog zbog kojeg sam u ime Jedino Hrvatske, stranke kojoj sam na čelu, prije mjesec dana, malo više od mjesec dana, najavio pokretanje referenduma o slobodi. Referenduma kojim bi se svakome od nas, neovisno o njegovim političkim, ideološkim i drugim pogledima, omogućilo da slobodno misli, govori, piše i djeluje sve dotle dok izravno ne poziva na nasilje, izravno ne zaziva mržnju. Mislim da bi se na taj način dobar dio tih podjela stišao, da bi se smanjila njihova virulentnost i njihova nazočnost u političkom prostoru.

Ta inicijativa zapravo nije nova ni što se mene tiče, jer sam ja 2017. godine bio glavni autor Apela za slobodu mišljenja, kojim se pozvalo hrvatsku javnost, ne samo stručnu nego i laičku, da se dopusti normalna, slobodna interpretacija povijesnih i političkih događanja, jer je to ključni uvjet našeg ozdravljenja i našeg napretka. I sada bi ovaj referendum, kad bismo ga uspjeli organizirati, bio nastavak te inicijative, iako je zanimljivo da je, ne računajući par portala i ne računajući N1 televiziju, to zapravo potpuno prešućeno jer postoje ozbiljni utjecaji u drugim dijelovima hrvatskog društva koji žive od produbljivanja sukoba. Dakle, koji žive od parazitiranja na sukobu koji je dobrim dijelom umjetno izazvan, jer ako se sjetite, u Domovinskom ratu je zapravo došlo do jedne vrste nacionalnog pomirenja. Došlo je do pomirenja ljudi i to je ono čemu treba težiti.

Međutim, pomirenje ljudi ne znači pomirenje ideologija. Moje je stajalište da u hrvatskom društvu i hrvatskom narodu dominantna treba biti, ali kad kažem dominantna, to ne znači da je bilo kome drugome bilo što zabranjeno, ideologija, shvaćanje i svjetonazor koji odgovaraju velikoj većini hrvatskog društva. To je društvo u velikoj većini kršćansko s jedne strane, a s druge strane u nacionalnom pogledu zapravo hrvatsko. To smo pokazali kroz 1300 godina naše povijesti i pokazali smo u 20. stoljeću u nekoliko navrata da nam je hrvatska država jedna od najviših vrijednosti i ono što potkopava te vrijednosti, nisam za to da se zabranjuje, ali sam za to da to ne dobiva državnu potporu, jer nema nikakve logike da država podupire ono što potkopava nju samu i vrijednosti na kojima ona počiva.

Što po vama najviše potkopava Hrvatsku u ovom smislu o kojem ste sada govorili?

Hrvatsku potkopava neprekidan pokušaj oživljavanja i održavanja jugoslavenske ideologije. Kulturni i politički krug iz kojih sam ja izrastao ima jednak antagonizam prema jugoslavenstvu i prema komunizmu. Međutim, realno govoreći, komunizam u onom obliku u kojem smo ga upamtili, u najgorem na vlastitoj koži do 1990. godine, nije više ponovljiv. On se više neće obnoviti, neće se dogoditi u tom obliku. Danas ljudskoj slobodi prijete puno drukčije, zapravo sofisticiranije, možda još opasnije ideologije.

Ali to nastojanje da se održi nekakav osjećaj jugoslavenskog zajedništva, da se pokuša stvoriti zajednički jezik, da se stvaraju umjetne kulturne veze između Zagreba i Beograda, nešto je što je zapravo potpuno otvorena, jasna i nedvosmislena negacija vrijednosti koje su u krajnjoj liniji obranjene u Domovinskom ratu. I to je ono što mislim da je ozbiljna prijetnja i to je ono na što stalno upozoravam. Vjerojatno sam mnogima postao dosadan zbog toga, ali mislim da je potpuno očito da te tendencije postoje.

Kad pogledate dva vodeća zagrebačka dnevnika, dnevna lista koja izlaze u tiskanom izdanju, vidjet ćete da nema nijednoga tjedna, pogotovo vikenda, da se ne objavljuju kakvi intervjui s nekakvim glumcima ili redateljima iz Čačka ili, ne znam ni ja, iz Vranja i tako dalje. Iako mi kao Hrvati nemamo nikakav poseban interes zanimati se za kulturnu scenu u Čačku, ono što bi nas trebalo zanimati, ili što nas primarno zanima, jest, naravno, hrvatska kulturna scena.

Nama su kulturni utjecaji dolazili iz Beča, dolazili su iz Rima, dolazili su iz Pariza, dolazili su iz Londona i nema nikakva razloga da se okrećemo prema takozvanom Balkanu i prema Jugoslaviji, tim prije što je i Ustavom izričito zabranjena bilo kakva inicijativa koja bi mogla dovesti do obnove jugoslavenske ili balkanske federacije. Ali nećete nikada primijetiti da na to upozoravaju glavnostrujaški mediji, niti da se problematiziraju razne manifestacije, primjerice potpisivanja deklaracija o tobože jedinstvenom hrvatsko-srpskom ili kako li se već naziva jeziku, odnosno da se propituje njihovo financiranje ili pokroviteljstvo.

Kakvoj se 2026. nadate?

Pa, to je godina u kojoj će, mislim, polako početi presušivati sredstva koja dolaze iz Europske unije. Mi, naravno, ne znamo što će se dogoditi, što će se dogoditi u povodu ruske agresije na Ukrajinu. Vidimo da se povećava bojazan od rata. Osobno mislim da se i za taj scenarij treba pripremati, ali da on ipak nije realan i da će Europa ostati pošteđena ratnih operacija, no da će sasvim sigurno, ili vrlo izvjesno, doći do smanjenja sredstava. Samim time doći će do smanjenja standarda.

Jonjić protiv Tomaševićevog proračuna: 'Novcem svih nas financira se i Spolnoćka'

To je ono što će izazvati dodatni val nezadovoljstva, jer nemojmo zaboraviti, mi smo s jedne strane sve siromašniji, a s druge strane sve starija nacija. Sve veći je broj naših ljudi, građana tzv. treće dobi, čiji su prihodi sve manji, čije su mirovine realno sve manje i koji će ubuduće sve teže živjeti. I tim građanima i ovome mladom naraštaju, ljudima koji ulaze u život i koji zasnivaju obitelji, mislim da treba posvetiti posebnu pozornost. Čini mi se da raspoloženja za to nema. Možda se varam, ali bojim se da nema.