Jelenić: Predsjednica zna da je za masakr u Borovu Selu izrečeno 200 godina kazne

U sukobu ste s pučkom pravobraniteljicom nakon što je objavila anonimnu prijavu navodnog policajca koji se žali da ga nadređeni tjeraju da nezakonito postupa prema migrantima?

Ne bih to nazvao sukobom niti je to, neki su rekli “pritisak visokih pravosudnih krugova”. Mogu shvatiti da pravobraniteljica ima primjedbe na rad državnih pa i pravosudnih tijela i da o tome izvješćuje javnost, ali to što je objavila sadržaj koji ima značaj kaznene prijave, to nisam doživio ni od jedne institucije. Kad mi je u ožujku to donijela, rekao sam joj kako prvi put sumnje o nezakonitom postupanju policije u odvraćanju migranata dolaze “iznutra”. To sam shvatio kao nešto dosta ozbiljno, čemu treba posvetiti doista dužnu pažnju i neugodno me iznenadilo što je baš ona objavila osjetljiv sadržaj.

Je li se Lora Vidović prije objave raspitivala o tijeku izvida?

Ne, a po Zakonu o zaštiti zviždača upravo je pravobraniteljica zadužena za zaštitu takvih osoba.

Po anonimki ste odmah radili?

Naravno.

Znači, objava se mogla dogoditi i za provedbe tajnih mjera?

Moglo je biti štošta. Ne znam kako će podnositelj reagirati.

Ako je stvaran.

To je druga stvar. Ali pođimo od toga da iz sadržaja proizlazi da je to djelatnik policije kojem su poznate metode i načini rada policije. Osobe koje se prepoznaju mogu očekivati da bi mogle biti predmet istraživanja pa se mogu pripremiti za to drukčije nego da za to nisu znali. U tome i jest bit, što je propisano da je postupanje za vrijeme trajanja izvida tajno.

Je li u prilozima švicarske televizije i britanskog Guardiana bilo korisnih informacija o “nezakonitom postupanju policije”?

Sve se informacije provjeravaju.

U podršci predsjednice RH vukovarskom gradonačelniku piše “neshvatljivo je da do danas nitko nije odgovarao za masakr u Borovu Selu...”. Pita kako to opravdati s ustavnog, ali i moralnog aspekta. Osjećate li da su te riječi upućene i DORH-u i vama?

Za taj napad pobunjenika na pripadnike specijalne policije u Borovu Selu tadašnje Okružno javno tužiteljstvo u Osijeku je 1991. pred Županijskim sudom u Osijeku podnijelo zahtjev za provođenje istrage, a u kolovozu 1992. je osječko vojno tužiteljstvo podiglo optužnicu. U siječnju 1993. od 51 osobe postupak je razdvojen za njih deset i njih je sud osudio na kazne od po 20 godina zatvora. Za ostale je postupak bio u prekidu. I onda je u rujnu 1996. Hrvatski sabor donio Zakon o općem oprostu pa je Županijski sud u Osijeku po službenoj dužnosti obustavio izvršenje zatvorske kazne za osuđene, a za 41 obustavio postupak.

Zar to nije bio ratni zločin?

Nije, nego oružana pobuna sa smrtnom posljedicom. Dok je za ratni zločin u tom događaju počinjen psihičkim i fizičkim zlostavljanjem zarobljenih redarstvenika, bilo optuženo pet okrivljenika. Jedan je osuđen, jedan umro, a za trojicu je u tijeku rasprava na osječkom sudu. Od starijih kolega znam da je državno odvjetništvo tada zauzelo stav: “da” oprostu za oružanu pobunu, ali “ne” i za kvalificirani oblik sa smrtnom posljedicom. Ali zakonodavac je, vođen važnim političkim razlozima, odlučio i to obuhvatiti oprostom. Koliko znam, predsjednici je to sve poznato jer ju je moj prethodnik o tomu informirao. Dakle, iz toga zaključujem da ona nije mislila na DORH, nego eventualno na Hrvatski sabor koji bi trebao izmijeniti taj zakon, samo ne znam što bi se danas dobilo time.