Jedni kriteriji za Zdravka Mamića, drugi za Pupovca i Frljića

Sve fotografije snimljene su u Zagrebu, a grafiti potječu sa zidova zgrada, kioska, kontejnera i koševa za smeće, podova i stropova, pokazujući, objašnjava autor fotografija, da je Zdravko Mamić postao opće mjesto, od periferije do centra, "po volumenu čak i veći od sebe samog". Izložba, po Drobnjakovim riječima, "nije ni 'za' niti 'protiv' Mamića, ona samo dokumentira jedno vremensko razdoblje u kojem je uočljiv sve veći porast mržnje i netolerancije među ljudima".

Zanimljivo je da na ovakav oblik govora mržnje nitko ne reagira, a grafiti su uistinu zastrašujući. Možemo reći da se u ovom slučaju govor mržnje prešućuje, dok u primjeru Milorada Pupovca ili Olivera Frljića na noge redovito skaču skaču dežurni komentatori. Govor mržnje u kojem se spominje spomenuti dvojac i njihovi istomišljenici redovito pronalaze mjesto na naslovnicama dnevnih novina, u barem jednom od središnjih dnevnika gostuje prozvana osoba ili analitičar... Govor mržnje ne može se opravdati ni u jednom od ovih primjera, ali zašto je jedan govor mržnje manje vrijedan spomena od drugog? Zašto su prihvatljive poruke da se nekoga ubije? Mislite li da bi osobe koje staju u zaštitu Frljića i Pupovca stale i u obranu Mamića?

Drugi primjer uključuje istog aktera, ali iz ponešto drugačije perspektive. Mamić je prije četiri godine tadašnjeg ministra sporta Željka Jovanovića nazvao "čovjekom koji je Srbin, hrvatomrscem kod kojega ne vidite osmijeh nego očnjake iz kojih izlazi krv". Ne opravdavamo ni te riječi, ali zašto danas nema takvih reakcija? Mamićev verbalni ispad bio je udarna vijest, reagirale su političke stranke, pera su radila punom parom...  

Autor izložbe primijetio je čak 309 grafita - dakle 309 poruka na koje nitko nije reagirao (dio grafita bili su i za podršku Mamiću). Prvo ih je primijetio, došao na ideju, dokumentirao ih i napravio izložbu! U međuvremenu su svi šutjeli. Ne postoji stanovnik metropole koji nije vidio barem jedan grafit koji poziva na ubijanje Zdravka Mamića. Zar grafit u kojem se u jednoj rečenici spominju lanac, kolac i Jasenovac nisu dovoljno upozorenje?

Izloženi radovi problematiziraju devastaciju grada i društvene imovine, identitet društva te propituju tko je Zdravko Mamić zapravo, a tko su autori, koji ga uspoređuju s onim što im je najrepulzivnije: "Ciganima, Srbima, Turcima i pederima", kaže viša kustosica Galerije Klovićevi dvori Jasmina Bavoljak, navodi se u priopćenju.

Izložene fotografije su izbor od nekoliko tisuća snimaka "anti-Mamić" grafita nastalih od 2011. s ciljem bilježenja "društvenog fenomena Zdravko Mamić". Naime, nitko nije imao takav broj grafita kao što ih je u današnjem vremenu zadobio "kontroverzni nogometni menadžer", navodi se u priopćenju ocjena novinara Nedžada Haznadara.

Izložba, otvorena u ponedjeljak, traje do petka, 12. svibnja.