JE LI VITAMIN D 'ČUDOTVORAN'? Zašto znanost uporno ignorira ovaj suplement u borbi s Covidom-19?

Tema ovoga teksta jest- primijeniti naše trenutno shvaćanje vitamina D kao pomagača imunokompetencije s obzirom na urođeni i adaptivni imunitet te razmotriti kako se to može povezati s bolešću Covida-19.

Postoje i intrigantne potencijalne veze s vitaminom D kao faktorom u oluji citokina koji najavljuje neke od najozbiljnijih posljedica SARS-CoV-2 infekcije, poput akutnog respiratornog distres sindroma. Štoviše, srčane i koagulopatske značajke koje izaziva Covid-19 zaslužuju pažnju, jer mogu biti povezane i s vitaminom D, piše ugledni EJE- Clinical&Translational endocrinology.

Vitamin D kao regulator imunološkog odgovora

Glavno početno opažanje koje je povezalo vitamin D s imunološkim sustavom bilo je shvaćanje da stanice koje prezentiraju antigen, poput makrofaga i dendritičnih stanica, sintetiziraju aktivni oblik vitamina D, 1,25-dihidroksivitamina D (1,25 (OH) 2D) iz njegovog prekursor 25-hidroksivitamin D (25-OHD) putem enzima 1α-hidroksilaze (CYP27B1). Ovo se svojstvo makrofaga i dendritičnih stanica u početku smatralo patološkim odgovorom u vezi s imunološkim poremećajima, poput sarkoidoze, tuberkuloze i drugih granulomatoznih bolesti (11).

Međutim, naknadne studije pokazale su da su ekspresija CYP27B1 i sinteza 1,25 (OH) 2D temeljna značajka u normalnom razvoju stanica koje prezentiraju antigen (12, 13). Ova osnovna opažanja pružila su mehanizam pomoću kojega vitamin D. može utjecati na makrofage i dendritične stanice. Uz ova opažanja nalazi se nalaz da epiteli, glavna prepreka između okoliša i tijela, također izražavaju CYP27B1.

Općenito, epiteli su prvi koji reagiraju na invazijske patogene koji se oglašavaju kao alarm, putem vlastitog urođenog imunološkog sustava kako bi aktivirali dendritične stanice i makrofage i regrutirali neutrofile i T stanice na mjesto infekcije.

Kada postoji nedostatak vitamina D, imunološki smo oslabljeni, jer bi bilo dostupno manje 25-OHD za sintezu 1,25 (OH) 2D što dovodi do oštećenja urođene imunološke funkcije. Taj se lokalizirani, unutarkrini mehanizam danas smatra temeljem interakcije između vitamina D i imunološkog sustava. Prilično se razlikuje od endokrinog djelovanja vitamina D koji se bavi regulacijom mineralne homeostaze.

Uobičajeni učinci vitamina D na reguliranje koštanog sustava i kalcija regulirani su cirkulacijom 1,25 (OH) 2D sintetiziranim prvenstveno putem bubrega. U ovom uobičajenom okruženju, 1,25 (OH) 2D nije pod regulacijom samo svog prekursora, 25-OHD, već i paratireoidnog hormona i faktora rasta fibroblasta 23. 

Suprotno tome, čini se da se uloga vitamina D u mehanizmima imunološkog odgovora prvenstveno regulira dostupnošću 25-OHD, indukcijom CYP27B1 invazivnim patogenima i, u konačnici, stimulacijom 1,25 (OH) 2D u ciljnim tkivima imunološkog sustava.

Kada nema svjetlosti, moramo upotrebljavati dodatke

Iako je priroda ''zamislila'' da potrebe za vitaminom D osiguravamo izlaganjem Suncu, no u vrijeme pandemije korona virusom ne smijemo, dakle, zaboraviti niti na unos vitamina D prehranom i dodacima prehrani. I to obavezno!

Koncentracija vitamina D u krvi mijenja se, naime, kroz godinu, sukladno našoj izloženosti Suncu. Najniže vrijednosti vitamina D redovito se zapažaju tijekom zime i ranog proljeća, a upravo je to razdoblje kada se najčešće javljaju virusne respiratorne infekcije.

Oduvijek je poznato da su se nekada oboljeli od tuberkuloze, gripe i drugih respiratornih infekcija izlagali sunčevoj svjetlosti kako bi se potaknula sinteza vitamina D i oporavak od bolesti. U ljudi je glavni izvor vitamina D njegova sinteza u koži pod utjecajem izlaganja sunčevom svjetlu.

Dokazano je da je najbogatiji prirodni izvor vitamina D3 u hrani- ulja jetre bakalara i drugih masnih riba. Također, hrana bogata vitaminom D3 obuhvaća ribu- tuna, srdele, skuša, bakalar, haringa, losos-, rakove i plodove mora, neke vrste gljiva, kvasac, goveđu jetru i žumanjak jajeta, kao i namirnice koje su dodatno obogaćene vitaminom D poput nekih margarinskih namaza.

Revolucionarno otkriće

Vitamin D otkriven je 1918. godine, a već dvadesetih godina započela je njegova primjena u svrhu liječenja rahitisa (slabljenja kostiju) u djece. Naime, rahitis se u djece pojavio već u 19. stoljeću, uslijed migracija u gradove, većim boravkom u zatvorenim prostorima i povećanjem količine smoga, a početkom 20. stoljeća, čak 60 do 80 posto djece u sjevernoj i zapadnoj Europi imalo je znakove rahitisa! 

Već se tada došlo do spoznaje da su Sunce i vitamin D blisko povezani, a znanstvenici su opisali da je izlaganje djece sunčevoj svjetlosti učinkovita terapija rahitisa.

Petnaest godina kasnije, otkriveno je kako vitamin D u tijelu nastaje u koži, pod utjecajem sunčevih zraka iz jednog oblika kolesterola. Naime, i sam vitamin D je vrsta sterola, vitamin s djelovanjem hormona, topljiv u mastima pa je hrana u kojoj ga nalazimo u pravilu ona koja sadrži veće količine masti, poput ribljeg ulja, masne ribe ili žumanjka jajeta.

Međutim, hrana je tek sekundarni izvor vitamina D za čovjeka, budući da je tek nekolicina namirnica bogata tim nutrijentom.

Otkriće vitamina D2 i D3 tridesetih godina prošloga stoljeća i razvoj metoda za sintezu ovih vitamina omogućio je obogaćivanje različitih vrsta hrane i prevenciju rahitisa. Osim mlijeka, u to su se doba obogaćivali i margarin, sokovi, kruh, pivo, pa čak i hot-dog, a popularizacija ovoga vitamina bila je prisutna u tadašnjim masovnim medijima. Već je tada dobio nadimak ''Sunčev vitamin''.

Od slave do gotovo zaborava

Usporedo sa spoznajama o važnosti vitamina D za zdravlje kostiju, počinju se javljati spoznaje o važnosti vitamina za obranu od infekcija. Nakon velike pandemijske gripe, između Prvog i Drugog svjetskog rata, stravične ''Španjolske gripe'' za koju mnogobrojni podaci tvrde da je odnijela oko sto (!) milijuna života u svijetu, provedena su brojna istraživanja o anti-infektivnim učincima vitamina A. Kako bi pokazali utjecaj na bolest i smrtnost u djece, znanstvenici diljem Amerike i Europe proveli su istraživanja u kojima su djeci davali riblje ulje, poglavito zbog sadržaja ''anti-infektivnog'' vitamina A.

Riblje ulje jednako je dobar izvor vitamina D, ali se tada smatralo da se njegovo djelovanje uglavnom odnosi na jačanje kosti. Međutim, vrijeme i znanost su pokazali da su i vitamin A i vitamin D snažni anti-infektivni čimbenici. Zbog svih tadašnjih spoznaja o utjecaju vitamina A i D na imunitet i zaštitu od rahitisa, primjena ribljeg ulja postala je sinonimom preventivne medicine u pedijatrijskoj dobi za brojne poslijeratne generacije. U današnje vrijeme primjena vitamina D najčešće se ograničava na prvu godinu života putem obvezne primjene kapi za svu dojenčad.

Zbog općeg ushita djelovanjem vitamina D na urođeni i stečeni imunitet, četrdesetih godina 20. stoljeća počinju se koristiti megadoze vitamina D u svrhu liječenja autoimunih bolesti, što je u nekim slučajevima dugotrajne primjene izrazito visokih doza dovodilo do intoksikacije. Terapija vitaminom D zbog ovih je opažanja velikim dijelom napuštena, i dugi niz godina vitamin D nepravedno je percipiran kao toksični nutrijent, najviše u stavovima regulatora i zdravstvenih djelatnika.

No, hrana je i dalje dopunjavana vitaminom D, do 1950. godine, ali u drugoj polovici 20. stoljeća u nekim je zemljama zabranjeno zbog straha od prekomjernog i nekontroliranog unosa.

Kao rezultat svih tih zbivanja, vitamin D je tijekom druge polovice 20. stoljeća postao zanemareni nutrijent. Istodobno s industrijalizacijom i urbanizacijom, izlaganje ljudi sunčevom zračenju postaje sve rjeđe što uz nizak prehrambeni unos rezultira učestalo niskim krvnim vrijednostima vitamina D u populaciji.

Dapače, zbog stalnih preporuka dermatologa, opće je pravilo da se mičemo od Sunca u vrijeme kad je njegovo zračenje najjače, a istovremeno produkcija vitamina D najsnažnija, dok kreme sa zaštitnim faktorima blokiraju sintezu vitamina D u koži.

Rezultat svih tih čimbenika su niske koncentracije vitamina D u krvi u 40 do 50 posto populacije u našim krajevima, posebice u vrijeme zime i proljeća.

Da je vitamin D doista učinkovit i u borbi protiv korona virusa koji je paralizirao svijet, potvrđuje i Hrvatski zavod za javno zdravstvo, u svojoj objavi od 18. rujna 2020. godine, dakle, u ''razmeđi'' između prvoga i drugoga vala pandemije.

Vitamini su jedna od hranjivih tvari koja je u sastavu dodataka prehrani

Vitamin D pripada u grupu vitamina topljivih u mastima. Zahvaljujući UV svjetlosti može se sintetizirati u koži pomoću endogenog kolesterola  (7-dehidrokolesterola). Početna hidroksilacija je na 25-hidroksi vitamin D, metabolizmom u jetri, nakon čega se aktivira hormon kalcitriol ili 1,25 (OH)2 vitamin D. U ljudi i sisavaca se u organizmu stvara D3 vitamin, a u biljnim izvorima nalazi se vitamin D2.

Studije objavljene u ''The Journal of Alimentary Pharmacology and Therapeutics'' pokazuju da gotovo 50 posto populacije ima nedostatnu koncentraciju vitamina D u krvi, posebice tijekom zime i ukoliko žive sjeverno od 35. paralele. Nedovoljne količine vitamina D mogu predstaviti javnozdravstveni problem, koji se može korigirati odgovarajućom prehranom i suplementacijom vitamina D.

Rizične skupine u pandemiji Covida-19 su osobe starije dobi i polimorbidni bolesnici, upravo one skupine u kojih se ujedno bilježe niske vrijednosti vitamina D u krvi. Vitamin D predstavlja kariku u lancu kompleksnih čimbenika koji doprinose imunosnom odgovoru te stoga održavanje optimalnog statusa vitamina D u krvi strategija koja potencijalno može doprinijeti obrani od infekcija respiratornog sustava, posebice u starijih osoba i bolesnika s komorbiditetima.

Znanstvene studije ukazale su na povezanost niskih koncentracija vitamina D i učestalosti više infektivnih bolesti, poglavito infekcija gornjeg respiratornog sustava te enteroviroza, ali i pneumonije, upale uha, denga groznice, hepatitisa B i C te HIV infekcije. Temeljni mehanizam na kojem se temelji antiinfektivni učinak je utjecaj na ekspresiju katelicidina i beta – defenzina 2 u fagocitima i stanicama epitela.

Primjena i doziranje

Sukladno hrvatskim Smjernicama za primjenu vitamina D preporučena koncentracija vitamina D u krvi u populaciji trebala bi iznositi 75 nmol/L – 125 nmol/L za optimalnu zaštitu od infektivnih bolesti.

Kod odraslih osoba koje su u riziku za pojavu nedostatka vitamina D preporučuju se preventivne doze vitamina D koje se kreću od 1.500 – 2.000 IJ vitamina D (400 IJ = 10 µg). Preporučena dnevna doza na razini EU i RH iznosi 5 µg dnevno, što iznosi 100 posto preporučenog dnevnog unosa (%PU).

Kod dokazanog nedostatka vitamina D za odrasle osobe, liječnici opće prakse i dijetetičari propisuju početne visoke doze vitamina D, a potom održavanje s 1.500 – 2.000 IJ. Nakon provođenja terapije nadomjesnim vitaminom D preporučuje se ponovna provjera koncentracije 25-OH D u krvi nakon tri mjeseca. Doziranje je moguće provesti s pripravcima koji se primjenjuju svakodnevno (kapi, kapsule), jednom tjedno, jednom u dva tjedna ili mjesečno (ampule).

Prejeftin je za globalnu farmaceutsku zaradu?

Iako još uvijek ne postoje definitivni dokazi o koristi vitamina D u prevenciji i liječenju bolesti Covida-19, više je razloga zbog kojih bismo trebali pojačati njegov unos

Naš imunološki sustav oslabljen je nedostatkom vitamina D, što kod oboljelih povećava rizik od razvoja virusnih infekcija poput Covida-19. Nedostatak vitamina D povećava aktivnost renin-angiotenzin sustava, čineći osobe s nedostatkom vitamina D, osobito muškarce, osjetljivijima na smrtonosnu ''oluju citokina'' Covida-19 (dramatična prekomjerna reakcija imunološkog sustava).

Skupine s najvećim rizikom od ozbiljnog Covida-19 podudaraju se s onima s najvećim rizikom od ozbiljnog nedostatka vitamina D. To uključuje starije osobe, muškarce, one koji izbjegavaju izlaganje Suncu iz kulturoloških i zdravstvenih razloga, pretile, kao i one koji boluju od kroničnih bolesti pluća, hipertenzije, kardiovaskularnih bolesti ili dijabetesa.

U istraživanju iz 2020. Ilie i suradnici otkrili su značajne veze između razine vitamina D i broja slučajeva Covida-19, a posebno smrtnosti uzrokovane ovom infekcijom. Najosjetljivija skupina stanovništva, starije stanovništvo, ujedno je i ona s najvećim deficitom vitamina D.

Naime, Covid-19, uz virulenciju virusa, uzrokuje i oslobađanje proupalnih citokina.

Istovremeno, vitamin D može smanjiti rizik od infekcija kroz nekoliko mehanizama. Ti mehanizmi uključuju povećanje broja antimikrobnih peptida, katelicidina i defensina, koji mogu smanjiti stopu replikacije virusa te modulirati odgovor makrofaga. Također štiti od prekomjerne upale suzbijajući TNF α i citokine (npr. IL-6, IL-17) koji su odgovorni za spomenutu ''citokinsku oluju'' i teški oblik Covid-19 infekcije koja dovodi do smrtnih ishoda.

Najmanje deset kliničkih ispitivanja otkrilo je kako visok postotak bolesnika s Covidom-19 ima manjak, ili nedostatak vitamina D, kao i da zemlje sa nižim statusom vitamina D u populaciji imaju nešto višu stopu smrtnosti i nešto niže stope oporavka od korone. 

Iako još uvijek nemamo potpuno dokazane kliničke studije koje bi apsolutno potvrdile korist vitamina D u prevencji i liječenju Covida-19 , razumno je uzimati barem 600 IU vitamina D (za većinu odraslih). To nam sigurno donosi brojne blagodati vitamina D za zdravlje kostiju i mišića, a postoji šansa da profilaksa može smanjiti utjecaj Covida-19 u kod osoba kod kojih je čest manjak vitamina D.

Svakodnevnim unosom vitamina D ne možemo ništa izgubiti, a potencijalno možemo dobiti puno i spasiti mnoge živote.

Vrlo dobro to zna i farmaceutska industrija, kojoj je ''čudotvorni'' vitamin D, u svojoj biti prilično jeftin, stoga i nezanimljiv s financijskoga aspekta. Baš zato što je tako jeftin, a tako dokazano učinkovit za ljudsko zdravlje, ne donosi jednake milijarde dolara kakve će ta megalomanska farmakološka industrija zaraditi na milijardama doza cjepiva protiv Covida-19 raznih svjetskih proizvođača.

I upravo u tome je riječ- o financijskoj borbi stoljeća. Vidjet će se to skorije negoli mnogi vjeruju.