Je li Praznik rada danas izgubio svoj smisao? Tko štiti 200.000 onih koji su ostali bez posla od 2008. godine?

Sami počeci proslava 1. svibnja kao praznika rada sežu još od prvih borbi za radnička prava od imigranata koji su radili teške poslove u rastućoj američkoj industriji krajem 19-og stoljeća. 

Kao i kod svake nagle industrijalizacije u prošlosti, pogotovo u 19-om stoljeću i ona u SAD-u je bila obilježena naglim rastom gospodarstva, ali i poprilično bijednim standardom i uvjetima rada nisko kvalificirane radne snage. Sve to je uzrokovalo više nasilnih radničkih prosvjeda koji su često završavali i krvavo po radnike, jer je na njih slana i Nacionalna Garda.

Bijedno plaćeni radnici tražili su osmosatno radno vrijeme, bolje radne uvjete i veće nadnice. Radnički pokreti uzrokovali su i jačanje sindikata koji su sve do danas postali snažna i utjecajna karika društva u svim zapadnim društvima, ali i socijaldemokratskih i socijalističkih pokreta i stranaka.

S današnje točke gledišta, poprilično je zanimljivo što se upravo u SAD-u današnji datum ne slavi kao Dan rada, jer su oni smatrali da taj datum vezan za anarhiste i pobunjenike. Sovjetske i komunističke velebne proslave tog datuma su samo dodatno Amerikance učvrstile u svojoj odluci, pa oni praznik rada slave u rujnu!

Proslave rada bile su impresivne u socijalizmu

Proslave Praznika rada posebno su bile impresivne u socijalističkim zemljama. Često su uz radničke parade održavane i vojničke parade koje su trebale pokazati kapitalističkim državama kako će međunarodni proletarijat zavladali svijetom. Naravno, nije dugo prošlo i taj san se rasplinuo, a proslave rada se danas u svijetu uglavnom slave slobodnim danom, manifestacijama, ali i radničkim prosvjedima koji su počesto samo simbolični,

Hrvatska je također dijelila sudbinu istočnoeuropskih socijalističkih država. U sastavu samoupravno socijalističke Jugoslavije Prvomajske parade bile su jedne od najvažnijih mimohoda u državi, gdje su počesto i održavane vojne parade i razni defilei poduzeća iz cijele zemlje.

Od samostalnosti proslave su pretvorene uglavnom u dan pogodan na spajanje praznike za dio radnika, proslave s grahom u središtima gradova, a nekad se dogodi i sindikalni prosvjed. Zadnjih godina ni prosvjedi više nisu masovni kao prije.

Nove tehnologije mijenjaju paradigmu rada

Svake godine se postavlja i pitanje koliko je danas potrebno i slaviti Praznik rada. Situacija za radnike u većini zemalja svijeta, a pogotovo zapadnim zemljama svijeta, ni približno više nije ista kao što je bila prije stotinjak godina. Radno vrijeme od osam sati je već postalo u dijelu zanimanja prošlost. Novi poslovi zahtijevaju česte prekovremene poslove, sve više je rašireno fleksibilno radno vrijeme, a neke skandinavske države su već počele eksperimentirati i sa šestosatnim radnim vremenom.

Nove tehnologije dodatno mijenjaju paradigmu rada. Sve više je raširen "freelance" rad koji ne ovisi o jednom poslu. Nekadašnji ideal nalaženja posla u jednom poduzeću do kraja života je zamijenjen bržim i dinamičnim poslovima koji jamče veće zarade, ali i više promjena poslova i fleksibilnijim radnim vremena. Dodatni razvoj tehnologije će napraviti još i drastičnije promjene, pa će velik broj zanimanja biti zamijenjen s robotima ili će dosadašnji način rada sve više iščezavati.

Praznik rada ni sami radnici više ne doživljavaju kao datum koji bi trebao služiti borbi za njihova prava. Dio radnika spoji slobodan dan s vikendom ili im posluži za rekreaciju ili odmor. Bez obzira radi li se o pasivnosti ili o tome da su zahtjevi sindikata postali suprotstavljeni  potrebama većeg dijela radnika, činjenica je da suština samog blagdana jedva više i da postoji.
 

Najveći hrvatski problem je niska razina zaposlenosti

Najveći problem današnje Hrvatske trenutno predstavlja niska razina zaposlenosti potencijalne radne snage i sve veći nedostatak radne snage u pojedinim zanimanjima. Niskoj razini zaposlenosti uz slabiju konkurentnost i nizom drugih faktora poput raznih drugih primanja koji odvlače dio radne snage od tržišta rada, ali i neusklađenosti obrazovne politike utječe i rigidno tržište rada. Indeks ekonomske slobode Heritage instituta i Wall Street Journala koji se svake godine objavljuje za države svijeta pokazuje kako je upravo rigidno tržište rada jedna od glavnih zapreka konkurentnosti Hrvatske. Ni drugi indeksi o konkurentnosti hrvatskog gospodarstva nisu daleko od rezultata ovog indeksa.

Graf: Tržište rada u Hrvatskoj

Izvor: Index of economic freedom

Sindikati na svom tvrdoglavom inzistiranju na održavanju rigidnog tržišta rada kojima ima za cilj onemogućavanje lakog davanja otkaza zapravo i stavljaju prepreke novom zapošljavanju, posebno mlađoj radnoj snazi ili dugotrajno nezaposlenima. Cilj radnog zakonodavstva trebao bi biti pružiti zaštitu radniku, ali ne na štetu novog zapošljavanja. Problem slabijih radničkih prava u praksi nije često ni problem zakonske zaštite već loše provedbe  i kontrole aktualnih zakona od strane nadležnih institucija. Na to bi se trebali usmjeriti sindikati, ako se već žele učinkovitije boriti za radnička prava. 

Također se drugi problem nalazi i u tome što je gotovo 200 tisuća radnika u privatnom sektoru izgubilo posao u vrijeme gospodarske krize od 2008. godine. Pitanje je tko njih predstavlja u društvu, ako su sindikati već usmjereni više na zaštitu već postojećih zaposlenih?

Navedeni problemi će se teško riješiti samo sa simboličnim sindikalnim prosvjedima uz grah za vrijeme Praznika rada ili prijedlozima koji imaju za cilj zaštitu samo dijela radnika.