Jareb: Austrijski samozvani stručnjaci u nedostatku argumenata za zabranu Bleiburga žele inačicu hrvatskog grba etiketirati kao zločinački simbol

U mjesecu svibnju obilježava se tužna obljetnica stratišta Hrvata na Bleiburgu, a uoči samog događaja prema rješenju o zapljeni od 20. travnja ove godine, lokalne vlasti Völkermarkta (Bezirkshauptmanschaft) - Odjel za sigurnost - austrijske savezne pokrajine Koruške, uklonile su hrvatski grb sa spomenika na Bleiburgu, preciznije rečeno Lojbaškom polju. Nakon te odluke, austrijski veleposlanik u Hrvatskoj Josef Markus Wuketich pozvan je u četvrtak popodne u hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Već i ranije pisali smo što je to povijesna, što ustaška, a što jugoslavenska zastava, no događajem u Bleiburgu ta tema je aktualizirana.

"Uklanjanje hrvatskoga šahiranog grba s početnim bijelim poljem sa spomen obilježja na Bleiburškom polju ima svoju pretpovijest koja ukazuje na to da su u nedostatku stvarnih argumenata o ustaškom karakteru većine simbola koji su godinama isticani na komemoraciji bleiburških žrtava austrijske vlasti pribjegle krivotvorenju povijesti. Hrvatski šahirani grb s početnim bijelim poljem je naime arbitrarno na temelju mišljenja samozvanih austrijskih stručnjaka pretvoren u jedan od simbola čudnovato nazvane 'skupine ustaša' ('Ustascha Gruppierung'), rekao je uvodno za portal Direktno povjesničar Mario Jareb.

Krenimo redom, kaže naš sugovornik pa nastavlja objašnjavati, godine 2019. u Austriji je u Savezni zakon koji se odnosi na zabranu simbola Islamske države i drugih skupina (Bundesgesetz, mit dem die Verwendung von Symbolen der Gruppierung Islamischer Staat und anderer Gruppierungen verboten wird) unesena i zabrana nečega što je nazvano simboli ''skupine ustaša'' ("Ustascha Gruppierung").

"Tada su zabranjeni ustaški znak i grb Nezavisne Države Hrvatske, koji su se dakle mogli izravno povezati s ustaštvom, koji su grafički prikazani i opisani u Grafičkom dodatku (Anhang) tome zakonu od 27. veljače 2019", naglasio je. 

Povezanost s komemoracijom na Bleiburgu

Jareb naglašava kako "to svakako treba povezati s nastojanjem kontroliranja procesa tijekom komemoracije u Bleiburgu". Pritom je, kaže, očito kako dijelu austrijske politike cilj nije bio tek nadzor nad komemoracijom te sprječavanje isticanja simbola koji bi se s pravom mogli povezati s ratnom Nezavisnom Državom Hrvatskom i Ustaškim pokretom, nego onemogućavanje ili potpuna zabrana održavanje komemoracije.

"Na to upućuje Zaključak Nacionalnog vijeća (austrijskog parklamenta) od 9. srpnja 2020. o ocjeni Pravilnika o označavanju simbola u odnosu na simbole ustaške skupine (Entschließung des Nationalrates vom 9. Juli 2020 betreffend Evaluierung der Symbole-Bezeichnungs-Verordnung hinsichtlich Symbolen der Ustascha-Gruppierung), u kojemu je komemoracija na Bleiburgu bez odgovarajuće raščlambe svedena na 'ustaško okupljanje'.  Na njemu su navodno svake godine  'slučajevi obnove aktivnosti, istaknuti su simboli SS-a i prikazan Hitlerov pozdrav, a desničarski ekstremistički i fašistički skupovi odvijaju se u kontekstu ove komemoracije mrtvima. Osim toga, širi se desničarska ekstremistička propaganda i počast fašističkom režimu. Stoga to više nije komemoracija žrtava bez vrijednosti; mnogi sudionici svoj stav izražavaju nošenjem simbola kao što su odore, zastave i druga relevantna identifikacijska obilježja fašističke države NDH. Iako simboli koji su tamo otvoreno istaknuti pripadaju fašističkoj postrojbi koja je sudjelovala u Drugom svjetskom ratu na strani njemačkog Wehrmachta, trenutno ne postoji zakonska osnova za zabranu korištenja ovih simbola".

"Pritom nije objašnjeno na čemu se temelji tvrdnja o tome da 'mnogi sudionici svoj stav izražavaju nošenjem simbola kao što su odore, zastave i druga relevantna identifikacijska obilježja fašističke države NDH'. Bilo bi zanimljivo doznati što točno znači pojam 'sudionici'? Na skupu koji redovito sabire više tisuća sudionika bilo bi za pretpostaviti da mnogi znače bar koju tisuću takvih sudionika. Također je vrlo dvojbena tvrdnja o simbolima SS-a i Hitlerovom pozdravu, čiju pojavu austrijski zakoni jasno zabranjuju te su austrijske vlasti bile u mogućnosti sankcionirati prekršitelje zabrana.

Nije poznato da bi se moglo govoriti o masovnim pojavama toga karaktera, a poznati se slučajevi svode na šačicu pojedinaca. O tome govore i podatci o tek nekolicini pojedinaca koji su kažnjeni na temelju prekršajnih i kaznenih prijava protiv sudionika komemoracije od 2017. do 2020. godine.  Pritom je 2019. godine bila već na snazi odluka o zabrani simbola 'skupine ustaša', no unatoč masovnoj posjećenosti komemoracije te godine nije bilo prekršajnih i kaznenih prijava koje bi se odnosile na kršenje te zabrane", istaknuo je naš sugovornik. 

"Upravo zbog toga je važno razmotriti spomenutu tvrdnju u zaključku od 9. srpnja 2020. da 'mnogi sudionici svoj stav izražavaju nošenjem simbola kao što su odore, zastave i druga relevantna identifikacijska obilježja fašističke države NDH'. Uvid u brojne snimke i dostupne materijale koji slikom i riječju govore o komemoracijama na Bleiburgu prije posljednje održane 2019. godine ukazuje na to da su obilježja koja bi se stvarno mogla nazvati 'odore, zastave i druga relevantna identifikacijska obilježja fašističke države NDH' bila izrazito marginalno zastupljena te se može govoriti o pojedincima i marginalnim skupinama koji su ih isticali", obrazložio je povjesničar.

'Problematična' šahovnica s prvim bijelim poljem

U stvarnosti toga dakle ima vrlo malo, naglašava Jarebi i dodaje da treba uzeti u obzir viđenje austrijskoga Saveznog ministarstva unutarnjih poslova, koje je kako je spomenuto 2019. godine sastavilo popis onoga što su nazvali simbolima čudnovato nazvane 'skupina ustaša' ('Ustascha Gruppierung'), iako ni u prošlosti niti u sadašnjosti nije postojalo ništa što bi nosilo takav naziv. Očito je kako ono što je zabranjeno 2019. nije bilo dovoljno kako bi se išlo na zabranu komemoracije, iako su upravo tada zabranjeni simboli stvarno bili oni koje se je izravno moglo povezati s NDH i ustašama. Nije zbog toga neobično da je u spomenutom zaključku od 9. srpnja 2020. istaknuto 'da sadašnje odredbe Zakona o simbolima i Pravilnika nisu baš učinkovite'. 

Pritom je, dodaje, posebice istaknuto kako u njega "nije uključen klasični ustaški grb (bijeli uzorak šahovnice, koji počinje bijelom bojom u gornjem lijevom kutu), kao najčešći identifikacijski značaj za ustašku skupinu i njene organizacije nasljednice. No, središnji je dizajnerski element (šifra) koji jasno upućuje na zabranjenu državu NDH, a posljednjih godina, uz ostale povijesne simbole, često je bio dio bleiburških okupljanja na kapama, kapama, majicama, odorama i prslucima". 

Očito je kako isticanje navodnog 'klasičnog ustaškog grba', koji je opisan kao 'uzorak šahovske ploče, koji počinje bijelom bojom u gornjem lijevom kutu', upućuje na to da je sastavljač toga akta hrvatski šahirani grb s početnim bijelim poljem odlučio etiketirati kao ustaški, iako takvo što nema utemeljenja ni u činjenicama niti u stvarnosti. Naposljetku je 6. prosinca 2021. odredbom tadašnjeg ministra unutarnjih poslova spomenuti Savezni zakon koji se odnosi na zabranu simbola Islamske države i drugih skupina dopunjen s još nekoliko simbola takozvane 'skupine ustaša'. 

Dopunjeni Grafički dodatak tome aktu sadrži još jedan simbol navodne 'skupine ustaša', a to je 'zastava zajedno sa simboličkim štitom s crveno-bijelim uzorkom šahovnice (gore lijevo počinje bijelo). Zastava ima tri trake, u boji po redoslijedu crvene, bijele i plave'. U dopuni akta kao ni u grafičkom dodatku nema obrazloženja o tome zbog čega su takav grb i takva zastava označeni ustaškima, osim što spomenuta naznaka o strani grba upućuje na nestručnost onoga tko je to dodao", objašnjava Jareb. 

'Stručnjaci ignoriraju brojne podatke'

Odgovor se, kaže naš sugovornik, ipak krije u već spomenutoj odluci od 9. srpnja 2020., u kojoj je istaknuta neučinkovitost zabrane iz proljeća 2019. te je očito kako tijekom komemoracije te godine nije bilo “dovoljno” takvih simbola koji su stvarno povezani s ustašama.

"'Izlaz' je očito pronađen u pretvorbi hrvatskoga šahiranog grba s početnim bijelim poljem (i zastave s njim) u 'ustaški' simbol jer upravo takvih grbova i zastava bilo je te 2019. kao i prijašnjih godina istaknuto u većem broju. Bez obzira na to što u spomenutim dokumentima nema obrazloženja, nije teško pretpostaviti kako je njihov sastavljač tako postupio koristeći 'obrazloženja' koja se mogu pročitati u gotovo istodobno objelodanjenom 'Izvješću stručne skupine 'Bleiburg' ('Bericht der ExpertInnengruppe 'Bleiburg'), koji je za potrebe tadašnjeg austrijskog ministra unutarnjih poslova Karla Nehammera tijekom 2021. godine sastavila 'skupina stručnjaka'.  Držim kako je u dijelovima koji se tiču simbola nazočan rukopis Ljiljane Radonić iz Instituta za kulturološke studije i povijest kazališta pri Austrijskoj akademiji znanosti", istaknuo je Jareb i dodao: 

"Tako su stručnjaci (ili Ljiljana Radonić sama?) istaknuli kako se 'šahirani grb koji počinje bijelim poljem u Hrvatskoj koristio već prije ustaškog režima 1941.-1945., što na sreću opravdava njegovu čestu upotrebu do danas. No, grb samostalne Hrvatske počinje s crvenim poljem od prosinca 1990. Čak i ako se to vanjskom svijetu često uskraćuje, svaka upotreba grba šahovske ploče koja počinje bijelim poljem može se shvatiti kao pozitivna referenca ustaškoj državi NDH'", istaknuo je.

Jareb naglašava činjenicu da nije objašnjeno zbog čega bi se korištenje nečega što je daleko prije uspostave NDH bilo masovno korišteno kao jedna od inačica hrvatskoga grba bilo "može shvatiti kao pozitivna referenca ustaškoj državi NDH". 

"Pritom 'stručnjaci', a s obzirom na podnožne bilješke ispod teksta čini se da je riječ o 'stručnjakinji' Ljiljani Radonić, posve ignoriraju brojne podatke i literaturu o povijesti hrvatskih nacionalnih simbola, a svoje neznanje i nestručnost pokazuju primjerice tvrdnjom o tome da grb neovisne Hrvatske počinje s crvenim poljem od prosinca 1990. te da je navodno od ljeta 1990. do usvajanja novog Ustava Republike u uporabi bila zastava na kojoj je bio grb koji je počinjao s bijelim poljem. 

"Pritom je 'znalački' dometnuto kako je to bilo 'odražavajući povijesni revizionizam predsjednika Franje Tuđmana'. To sve nema dakako nikakvog doticaja sa stvarnošću jer je amandmanima na Ustav Socijalističke Republike Hrvatske od 25. srpnja 1990., a to je čini mi se usred ljeta, a ne početkom zime, određeno crveno polje kao početno polje grba. Pritom je tada na izgledu novoga grba i zastave Republike Hrvatske radilo stručno povjerenstvo čiji su članovi bile osobe stručne na polju povijesti, heraldike i veksilologije. Upravo su oni u suradnji s predsjednikom Tuđmanom došli do zaključka kako je crveno polje prikladnije kao početno polje hrvatskoga šahiranoga grba", objašnjava Jareb.

'Stručnjaci' proturiječe sami sebi?

Jareb kaže kako su stručnjaci zapravo proturječni sami sebi pa su se dosjetili kako ipak zabraniti taj grb. "Da su stručnjaci ipak ponešto dočuli o stoljećima korištenja hrvatskoga šahiranog grba prije pojave ustaša i NDH pokazuje i odlomak koji zapravo proturječi navedenoj rečenici da se njegova uporaba 'može shvatiti kao pozitivna referenca ustaškoj državi NDH.”  Stručnjaci su naime napisali kako „s obzirom na činjenicu da je grb koji počinje bijelim poljem dugo bio jedan od službenih grbova Hrvatske i da se i danas može naći u mnogim povijesnim prikazima, ne može se pretpostaviti da je u ovim slučajevima u nacionalsocijalističkom kontekstu i da korištenje onih nastalih prije 1941. prikaza predstavlja kriminalno ponašanje'.

Bez obzira na to, dosljedni svojoj zadaći, dosjetili su se kako ga ipak zabraniti te su nadodali: 'Ukoliko se ovaj grb koristi u kombinaciji s drugim znakovima i simbolima, njihova se uporaba mora ocijeniti prema Zakonu o simbolima i Pravilniku o označavanju simbola'", objasnio je Jareb i dodao: "To su napisali u nastojanju da ga se poveže s nacionalsocijalizmom, pri čemu su željeli iskoristiti činjenicu da je takav grb bio izveden na odorama pripadnika 13. gorska divizija oružanog SS-a 'Handschar' (hrvatska br. 1), odnosno znak na rukavu 'nosi takozvanu Šahovnicu, obrazac šahovnice fašističke države NDH. Isti je amblem prikazan na središnjem spomen-kamenu na Lojbaškom polju'. Pritom su priznali kako i grb RH i grb NDH 'koristite takozvanu Šahovnicu, uzorak šahovnice. No, Šahovnica države NDH lako je prepoznatljiva. Počinje bijelim kvadratom, dok onaj današnje Hrvatske počinje crvenim'.  Pritom su 'zaboravili' na 'sitni detaljčić', odnosno tropletu viticu sa slovom 'U' koja je bila integralni dio grba NDH i upravo je taj grb i činila grbom NDH. Pritom su uz prethodno navedenu tvrdnju objavili i sliku toga grba, no jedino što su vidjeli kao razliku prema grbu RH jest boja početnoga polja šahiranoga štita", objasnio je naš sugovornik.

Jareb smatra da je  namjera stručnjaka bila takav grb povezati s nacionalsocijalizmom.

"Bez obzira na niz netočnosti i besmislica u izjednačavanju grba NDH s hrvatskim šahiranim grbom s početnim bijelim poljem, za pretpostaviti je kako je namjera stručnjaka bila pošto-poto takav grb povezati s nacionalsocijalizmom, što onda olakšava njegovu zabranu. Ne čudi zbog toga što u zaključku 'Izvješća skupine stručnjaka 'Bleiburg' stoji kako 'grb koji počinje bijelom bojom jedna je od značaka zabranjenih zakonom o znački, budući da ga je koristila 13. SS divizija 'Handžar' i zbog toga ima veze s nacionalsocijalizmom'.

Pritom su samozvani stručnjaci svjesni činjenice da su dragovoljci u SS-u iz brojnih drugih zemalja na svojim odorama imali nacionalne simbole tih zemalja, koji su se u većini slučajeva temeljili na tadašnjim i sadašnjim zastavama tih zemalja", smatra naš sugovornik.  

"Postavlja se pritom pitanje treba li koristeći takav 'argument' Republika Austrija na svom ozemlju zabraniti korištenje niza sadašnjih simbola, posebice zastava brojnih država, većinom država EU-a, primjerice Norveške, Danske, Belgije, Francuske, Italije, Finske, Estonije, Litve, Latvije, Albanije, Ukrajine, Armenije i Azerbejdžana, pa čak i Velike Britanije i Indije, zbog činjenice da su dragovoljci u Waffen SS-u iz tih zemalja na rukavima svojih odora nosili nacionalne simbole zemalja iz kojih su dolazili. Uz to su mnoge od tih postrojbi kao svoje zastave koristile nacionalne zastave svojih država.

Postavlja se pritom pitanje treba li zbog kratkotrajne i od strane SS-a donesene odluke zanemariti više ili manje dugotrajnu povijest tih simbola, koji su nastali znatno prije negoli su imali tu nesreću da ih SS odluči staviti na odore svojih pripadnika. Jedino što je u svemu jasno jest kako su austrijski samozvani stručnjaci za povijest nacionalnih simbola u nedostatku argumenata za zabranu komemoracije na Bleiburgu i očito u potpunu neznanju o povijesti hrvatskih simbola posegnuli za više negoli dvojbenom 'argumentacijom' koja bi jednu inačicu povijesnoga hrvatskoga grba etiketirala kao opasan i zločinački simbol", zaključio je Jareb za Direktno.