Jandroković progovorio o političkom putu; otkrio razloge zašto nije podržao Jadranku Kosor, a Karamarko je, kaže, previše skrenuo udesno

Rođen je u Bjelovaru 2. kolovoza 1967. od majke Đurđice (76) i oca Zvonimira (81), poznatog bjelovarskog rukometaša, golmana RK Partizana, kluba koji je 1972. bio prvak Europe i devet puta prvak SFRJ. Otac mu je u to vrijeme glasio za jednog od najboljih rukometnih golmana na svijetu.

Osim oca, Jandrokovićev stric također je igrao u slavnoj generaciji bjelovarskih rukometaša kao srednji vanjski igrač. "Zanimljivo mi je bilo na početku političke karijere kad bi me ljudi sretali na ulici i pitali jesam li sin rukometaša. Nevjerojatno koliko je u sjećanju nacije ostala ta 1972. kad su bili prvaci Europe", priča Jandroković, čiji je otac nakon 1972. završio karijeru i postao trener RK Partizan, najprije pomoćni, a nakon toga i prvi trener.

Otac u Veseličinom HDS-u

"Sjećam se divnog djetinjstva provedenog u Bjelovaru, mnogih prijatelja, igranja rukometa, nogometa, košarke, prekrasnih ljeta u Malinskoj, za koju me i dalje vežu brojna prijateljstva i uspomene. Važan mi je taj osjećaj obiteljskog sklada, a uspio sam ga prenijeti i na svoju obitelj. Već sam 26 godina u braku sa Sonjom, imamo troje djece, Klaru, Mihaela i Juraja. Supruga Sonja je specijalistica oftalmologije, doktorica znanosti i radi na KBC-u Rebro. Klara je redovno završila Pravni fakultet u Zagrebu i već gotovo dvije godine radi kao odvjetnička vježbenica, a Mihael studira digitalni marketing. Najmlađi Juraj će na jesen u 8. razred, igra nogomet i pravi je sportaš. Obitelj mi je na prvom mjestu", kaže Jandroković.

"Ja sam kao student radio s ocem, ali sam se najviše angažirao kad sam 2000. prestao raditi u Ministarstvu vanjskih poslova", priča Jandroković. Osnovnu i srednju školu, pedagošku, društveni smjer, završio je u Bjelovaru. Bila je to ustvari gimnazija u kojoj je Jandroković bio odličan učenik. Istodobno je igrao rukomet u podmlatku RK Partizana odnosno RK Sirele s kojim je 1986. bio prvak Jugoslavije. Igrao je rukomet i za omladinsku reprezentaciju Hrvatske. 

Nakon škole upisao je građevinski fakultet u Zagrebu jer mu je otac imao građevinski obrt. "U tom trenutku nisam točno znao što bih sa sobom, bilo mi je logično da s ocem idem raditi i naslijedim posao jednoga dana. Međutim, nije mi građevina ležala, olako sam upisao taj fakultet, inače ne radim ništa u životu, a da prije ne promislim. No 1987. prebacio sam se na višu građevinsku koja je trajala pet semestara. Pred kraj građevine, izvanredno sam paralelno upisao politologiju koju sam završio za četiri godine", prisjeća se Gordan Jandroković.

Politologija ga je jako zanimala, iako mu nije bila prvi izbor prilikom upisa jer je Fakultet političkih nauka slovio za režimski.

"Mi nismo pripadali tadašnjem političkom establišmentu, pa je svima bilo čudno kad sam 1989. upisao politologiju. Diplomirao sam kod Zdravka Tomca 1993.",  priča Jandroković koji se, suprotno obiteljskoj tradiciji, prvi ozbiljnije počeo baviti politikom. Početkom demokratskih promjena, otac mu se 1990. priključio u HDS Marka Veselice.

"Ja sam kao dijete to slušao i to se sedimentiralo u meni. Krajem 80-ih mama je znala govoriti da sam dosadan s tom politikom, pitala me zašto o tome stalno pričam, pomalo se pribojavala", prisjeća se Jandroković.

Picula ga izbacio iz Ministarstva

Godine 1991. bio je u Narodnoj zaštiti. "Sjećam se da smo u Novom Zagrebu čuvali neka skladišta streljiva i oružja. Godine 1992. učlanio se u HDZ. Nisam bio aktivan, nisam sudjelovao u radu stranačkih tijela, ispunjavanje pristupnice bilo je znak pripadanja. Tek krajem 90-ih uključio sam se aktivnije u vanjskopolitičke aktivnosti stranke".

Međutim, nakon što je HDZ 2000. izgubio izbore, SDP-ov Tonino Picula postaje ministar vanjskih poslova, a Jandroković je prebačen u Odjel za Hrvate izvan Hrvatske. "Međutim, nakon mjesec dana razriješili su me s mjesta načelnika odjela jer sam bio HDZ-ov kadar. Nevjerojatan je bio taj njihov revolucionarni zanos. Jednoga dana dođem na posao, a dočeka me rješenje o razrješenju", priča Jandroković koji je odlučio otići iz MVP-a i potražiti novi posao.

Budući da mu je supruga bila na liječničkoj specijalizaciji, nije se mogao vratiti u Bjelovar, pa se zaposlio u poduzeću Stanić, koje se bavilo uvozom, distribucijom i prodajom prehrambenih proizvoda. Nakon nekog vremena Jandroković je u tvrtki Stanić postao šef nabave domaćih proizvoda.

U međuvremenu, Sanader je postao predsjednik HDZ-a, a Jandroković na inicijativu nekolicine poduzetnika 2002. predlaže Sanaderu da pri stranci osnuju Odbor za male i srednje poduzetnike, po uzoru na Europsku pučku stranku i austrijski ÖVP. Tako je opet počeo kontaktirati sa Sanaderom koji je prihvatio tu inicijativu.

Između Sanadera i Jadranke Kosor izabrao nju

Kad je Sanader želio rušiti Jadranku Kosor koju je sam predložio za svoju nasljednicu, Jandroković se našao u dilemi. S jedne strane bio je čovjek s kojim je surađivao tijekom cijele svoje političke karijere, a s druge strane Jadranka Kosor koja je tada bila institucionalna predsjednica.  "Siguran sam da je tada trebalo stati na njezinu stranu. To je bilo ispravno. A nisam samo ja napravio taj odabir, nego i svih ostali. Završilo je uspješnim okončanjem pregovora s EU", dodaje Jandroković.

Razdoblje nakon Sanaderove ostavke bilo je, naime, jako mučno za HDZ; uslijedili su sudski procesi, uhićenja itd. "Meni je glavni motiv bio da završimo pregovore s EU. Iz međunarodnih kontakata koje sam imao kao ministar vanjskih poslova bilo mi je jasno – ako ne završimo pregovore do ljeta 2011., poslije ih nećemo ni završiti. Tako su mi govorili i ministri zemalja s kojima smo imali jako dobre odnose, primjerice Austrije, Mađarske, Slovačke. I mi smo to uspjeli učiniti. Siguran sam da je završetak pregovora o ulasku u EU bio prijelomni trenutak u međunarodnom pozicioniranju Hrvatske, unutarnjim političkim procesima i gospodarskom razvoju", ističe Jandroković.

"Lijeva Vlada trebala je samo održati referendum. No u SDP-u nisu bili identificirani s procesom pregovora, s našim postignućima. Sjećam se da je Milanović dosta podcjenjivački govorio o tome. Bez obzira na sve, siguran sam da se isplatilo napraviti sve kompromise i proći sve te muke jer je za Hrvatsku bilo kapitalno važno završiti pregovore i ući u EU", kaže Jandroković. Nakon što je HDZ krajem 2011. izgubio parlamentarne izbore, u stranci je uzavrelo.

U vrijeme Vlade Jadranke Kosor Jandroković je s njom u početku dobro surađivao, međutim, njihov odnos se pogoršao. Do razlaza je došlo u trenutku kada je Jadranka Kosor željela biti jedina kandidatkinja za predsjednicu HDZ-a, piše Večernji list.

"Nisam se s time složio jer sam smatrao da nakon gubitka parlamentarnih izbora moramo imati stranačke izbore s više kandidata. Poslije je Jadranka Kosor to relativizirala i govorila da se iznenadila, da nije znala, međutim, znala je jako dobro da je neću podržati. Moja procjena je bila da će Karamarko ideološki ujediniti stranku jer nismo imali, osim ideološkog, drugog "pogonskog goriva". Ekonomski ništa nismo mogli učiniti. Međutim, nisam očekivao da će otići toliko udesno. I danas mi je teško shvatiti neke njegove poteze" veli Jandroković:

"Danas, kada gledam unatrag, čini mi se da se čelnim ljudima, onima koji su prvi, jako oštro sudi. Nitko tko nije bio na njihovu mjestu, u njihovim cipelama, ustvari ne zna kroz što su sve prolazili. I zato im, osim kritika, treba uvijek odati i priznanje za ono dobro što su učinili", kazao je predsjednik Hrvatskog sabora.