Jandroković je zauzeo centrašku poziciju, HDZ-ovcima koji ne znaju na čiju bi stranu postaje sidro oko kojeg se mogu okupiti

U vrućoj dvorani u kojoj se na samom početku tražila stolica više, stranački vrh dočekan je uz pljesak, kako to i inače ide na političkim skupovima. No kako je posljednjih godina HDZ razočaran vodstvom Tomislava Karamarka koji nije znao i Andreja Plenkovića koji ne zna zadržati unutarstranačku stabilnost, članstvo stranke čeka 'onog' stranačkog vođu.

Dva potpuno različita govora na subotnjem Općem saboru pokazala su kako vjetar puše s nekih novih strana

Kako je nedavno u intervjuu za Direktno ugledni kolumnist Romano Bolković rekao: „Tema vrenja, previranja i 'regicida' u HDZ-u stara je koliko i HDZ sam: nema čelnika Hrvatske demokratske zajednice, od dr. Franje Tuđmana do Andreja Plenkovića, kojega se nije zdušno rušilo, izvana i iznutra“.

Tako se i na ovom Općem saboru HDZ-a očekivalo kako će Andrej Plenković biti poražen, gurnut u kut, a neki optimističniji smatrali su kako je ovo kraj njegove moći u stranci.

Ipak, moć Andreja Plenkovića u HDZ-u nije nikad ni bila velika. Naime, HDZ u biti nije stranka, već pokret koji slijedi politiku jednog čovjeka. Za razliku od stranki koje svoje poslanstvo u politici vuku iz ideje za koju vežu veliki broj članova, a shodno time upravljaju politikom vrha stranke, koji svoj opstanak osigurava ispunjavanjem politika te ideje, HDZ je uvijek bio i ostao samo pokret kojim, smjerom političkog djelovanja, poput pekara koji mijesi tijesto, upravlja jedan čovjek ili samo nekolicina osoba s vrha piramide.

Upravo iz tog razloga Andrej Plenković imao je onoliko moći i imat će onoliko moći u HDZ-u jedino i samo onoliko koliko HDZ-u bude donosio pobjeda. Njegova apsolutna vladavina uzdrmana je već nakon objave imena ministara za koalicijsku Vladu HDZ-a i Mosta. Naime, u tadašnju Vladu ušli su ministri koji nisu bili poznati javnosti ili su bili povratnici u HDZ koji su već jednom, radi vlastitih ambicija, prekinuli sve veze s HDZ-om.

U HDZ-u je dvije godine kuhalo nezadovoljstvo zbog nametanja ministara koji su se, poput Nade Murganić i Milana Kujundžića, pokazali nedorasli funkciji koju obnašaju, te zbog nametanja ideoloških smjerova stranke i, za članstvo HDZ-a, ulaska u neprirodne koalicije. Iako se očekivalo kako će se na subotnjem saboru nezadovoljstvo pretvoriti u erupciju nezadovoljstva, to se nije dogodilo. Tek su dva govora u mnoštvu izgovorenih vrijedna većeg spomena. U moru hvala rada Vlade i stranke ili nesretnog vraćanja na ideje ponovne promjene datuma državnih praznika te kritiziranja oporbe, Gordan Jandroković i Davor Ivo Stier svojim govorima jasno su članovima HDZ-a i hrvatskoj javnosti dali izbor.

Neobično je za jednog glavnog tajnika stranke da na Izvještajnom saboru stranke održi političku govor. Međutim, Gordan Jandroković napravio je upravo to. Poput kakvog najavljivača pred boksački meč, Jandroković je pokupio pljesak uvjeravajući izaslanike jeftinim parolama kako je HDZ najjača i najveća stranka te prigodno pred europarlamentarne, a možda i izvanredne parlamentarne izbore pozvao članove stranke na zajedništvo. „Pobijedit ćemo i na parlamentarnim i na europskim izborima, to vam jamčim. Ali za to nam treba sloga. Čuvajmo jedni druge, jer kad smo zajedno nitko nam ne može ništa", grmio je Jandroković.

Tim govorom koji je, neuobičajeno za njega, pobrao veliki pljesak, Jandroković je zauzeo centrašku poziciju u stranci te onim članovima HDZ-a koji ne znaju na čiju stranu bi u unutarstranačkim borbama stali, postao sidro oko kojeg se mogu okupiti. No dao je do znanja svima da on ostaje u vrhu. Time i svojim javnim nastupima u proteklo vrijeme, Jandroković je pokazao svima kako je on snaga u HDZ-u s kojom moraju računati.

Nove politike za novu stranku

Drugi govor koji je izazvao oduševljenje, ne samo u HDZ-u već i kod onih koji inače s HDZ-om nemaju velike poveznice, je onaj Davora Ive Stiera. I dok neki govor vide kao izazivački za mjesto vođe HDZ-a, on je više jedan poziv vodstvu stranke, njenim članovima i simpatizerima kako je došlo vrijeme da HDZ učini korak dalje i iz pokreta postane stranka s jedinstvenom idejom i stranačkim programima koje će onda iznjedriti vodstvo stranke sposobno da se odmakne od korupcijskih i moralnih afera koje kao uteg uvijek vuku HDZ prema dnu.

Davor Ivo Stier poslao je ''poruku nade i vjere u budućnost naše domovine''. ''Naš najveći problem je klijentelizam, odnosno klijentelistički kapitalizam. Ljudi koji si namještaju poslove na račun društva i domovine'', kazao je. Takav smo nepravedni sustav odbacili, dodaje, 1990. Ali, nasljeđe tog bivšeg sustava, upozorava, živi i danas.

Upravo zbog ovakvih rečenica kojima je jasno napravio distinkciju od pašalićevskog, sanaderovskog HDZ-a, njegov govor zbog same hrabrosti da ga izgovori pred svima onima koji su takve sustave stvarali, ući će u političku povijest.

Stierov govor poslao je poruku kako se HDZ i njegovo biračko tijelo moraju približiti politikama europskih pučkih stranaka kako bi dugoročno opstali na hrvatskoj i europskoj političkoj sceni. Kao i njegov kolega iz Europske pučke stranke, ali i bugarski premijer Bojko Borisov, Stier je u subotu pozvao članove HDZ-a da se kao nikad prije u svojoj povijesti okrenu kršćanskim političkim vrijednostima. ''Ne smijemo se sramiti našeg kršćanskog nasljeđa! Upravo kršćanske vrijednosti daju nam snagu da se opredijelimo za slobodu, a protiv klijentelizma“, zagrmio je Stier.

Politika stvaranja stranke iz pokreta i polaganja idejnih temelja stranke traže puno odricanja. I upravo zato je u subotu Stier HDZ-u dao izbor: „Ili ćemo ući bez fige u džepu u borbu protiv klijentelizma ili ćemo završiti u ropotarnici povijesti“, rekao je i bacio rukavicu u lice cijelom sadašnjem vodstvu HDZ-a najavivši kako je on spreman preuzeti odgovornost za stvaranje tog novog HDZ-a. Stranke koje će voditi demokršćanske i proeuropske ideje, a ne klijentelističkog pokreta čije ideje će modelirati poput tijesta kratkoročni i 'aferični' vođe.