Iznošenje osobnih tragedija ne može i ne smije umanjiti značaj Oluje

Kad  krizni menadžment jedne politike krene završavati najbitniju fazu, a  ona je isključivo i samo vezana uz emocionalni menadžment, jer sve ostalo je dovršeno. Tada se za saborskom govornicom iznose priče osobne naravi, ali ujedno iskorištava i prostor u medijima i javnosti.

Cilj je promijeniti paradigmu, cilj je govorom trgovine dovršiti posao i obaviti krajnju naplatu. Danak tome je, naravno, gubitak osnovnih prava i redefiniranje države na način kakav se nekome drugome, izvan Hrvatske, dopada.

Krizni menadžment ne poznaje prava u pravom smislu. Ako dopustimo da empatiju iskoristi krizni politički menadžment i manipulacijom obrnutih teza, odnosno pretvaranjem posljedica u uzrok Domovinskog rata cilj će biti ostvaren.

Ne smije se nikad zaboraviti što je prethodilo čemu i osnovno pitanje tko je kriv za što. U protivnom dovest će se u pitanje integritet najveće hrvatske vojne pobjede, integritet akcije koja je bila neminovna posljedica napada na hrvatsko tlo i hrvatske građane, akcije koja je omogućila život hrvatskoj državi i hrvatskim građanima.

Nikad ne smijemo zaboraviti kako krizni politički menadžment sve temelji na manipulaciji. I ne smijemo zaboraviti zlo koje se hrvatskom narodu dogodilo i koje se moglo dogoditi da je izostala briljantna hrvatska vojna pobjeda u kolovozu 1995.