Iz Poljske su stigli na Hipodrom: 'Ovo je bio jedan od najsnažnijih trenutaka'

"Toga neobičnog, osebujnog Poljaka upoznao sam 2003. godine kao voditelj Škole hrvatskoga jezika za strance i potomke hrvatskih iseljenika LIN-CRO u Zadru. On je u kolovozu te godine došao na Međunarodni tečaj hrvatskoga jezika. Poljak Leszek Kazimierski bio je najbolji student. Do tada on nije uopće učio hrvatski u nekoj školi nego je učio sam na temelju lijepih hrvatskih pjesama. Bio je zaljubljen u hrvatski jezik, kulturu, povijest, osobito u hrvatsku glazbu", rekao nam je uvodno ugledni jezikoslovac Mile Mamić.

Dodao je i kako je Kazimierski profesor poljskoga i ruskog jezika te da mu je glazba glavni gobio. "Znao je svirati na gitaru i pjevati sve Grdovićeve pjesme. Mnoge lijepe hrvatske pjesme sam je svirao i pjevao i stavio na You Tube. Mnoge Thompsonove pjesme prošle su i kroz njegovu pjevačku 'radionicu'. I njih je stavljao na internet i širio među prijateljima u Poljskoj, Hrvatskoj i po svijetu. U želji da i Poljaci mogu uživati u ljepoti njegovih pjesama neke je pjesme prepjevao na poljski i stavio na mrežu. Gospodin Kazimierski jedan je od najgorljivijih promicatelja hrvatskoga jezika i kulture, osobito hrvatske glazbe u Poljskoj", istaknuo je Mamić te dodao kako je Poljak Kazimierski sa suprugom bio na Thompsonovom koncertu.

"Čovjek je široke kulture i vrlo razgranate djelatnosti. Do ruske agresije na Ukrajinu bio je u poljskom veleposlanstvu u Moskvi za područje kulturne suradnje. Bio je sa svojom ženom na Thompsonovu koncertu na Hipodromu u Zagrebu i poslao mi je svoja razmišljanja i dojmove. Bio sam oduševljen kako taj 'stranac' svestrano doživljava snagu Thompsonove riječi i pjesme. To je tako vrijedno, duboko, svestrano promišljanje da zaslužuje da dođe do širega kruga čitatelja", rekao je prof. Mamić.

Kad glazba postaje manifest

"Tko me poznaje, zna koliko sam povezan s Hrvatskom — koliko me fascinira njezina povijest, jezik, kultura i glazba. I upravo o glazbi, (ali ne samo o njoj) želim danas nešto reći. Postoje događaji koje je teško pretočiti u riječi jer nadilaze umjetničke kategorije na koje smo navikli. Oni prelaze granice običnog 'nastupa' i dotiču nešto dublje – zajedništvo, identitet, duhovnost. Takvo iskustvo doživio sam na koncertu Marka Perkovića Thompsona, koji se održao u subotu, 5. srpnja 2025., na Hipodromu u Zagrebu. Imao sam nevjerojatnu čast i radost biti tamo, zajedno sa svojom suprugom Dorotom. Prošlo je već nekoliko dana, ali emocije koje me tada obuzele i dalje su snažne. Duboko sam dirnut", započeo je svoju objavu.

"To nije bio moj prvi susret s Thompsonovim stvaralaštvom. Već godinama pratim njegov rad, fasciniran i njegovom glazbom i snagom poruke koju nosi. Ali ono što sam doživio u Zagrebu daleko je nadmašilo sva moja očekivanja. To nije bio običan koncert. Bio je to kulturni, društveni i duhovni događaj. Na Hipodromu se okupilo više od 504.000 ljudi. Ta brojka impresionira u svakom kontekstu — no kad je riječ o Hrvatskoj, zemlji s manje od četiri milijuna stanovnika, riječ je o nevjerojatnoj frekvenciji: svaki osmi Hrvat bio je tamo. Štoviše, bio je tamo po vlastitom izboru, iz potrebe srca, iz osjećaja zajedništva", dodao je.

"Od prvih trenutaka bilo je jasno da ne gledamo običan rock koncert. Da, bile su tu gitare, snažni riffovi, bubnjevi, svjetlosni efekti, dronovi i spektakularni pirotehnički show. No prije nego što je zasvirao prvi ton, dogodilo se nešto duboko dirljivo – Thompson i njegov bend pomolili su se zajedno iza pozornice. Jednostavna, iskrena, tiha molitva – bila je to najava nečeg većeg. Kasnije tijekom večeri duhovna dimenzija koncerta još se dodatno produbila: na pozornicu je izašao biskup, koji je pročitao svoju pjesmu, koja je poslužila kao inspiracija za Thompsonovu pjesmu 'Maranatha. Bio je to dirljiv trenutak, koji je duhovnu poruku događaja zaokružio snažnim, ali nenametljivim tonom", rekao je Kazimierski.

Manifestacija triju ljubavi

Istaknuo je kako je od samog početka Thompson jasno dao do znanja da to neće biti običan nastup, već manifestacija triju ljubavi: ljubavi prema Bogu, ljubavi prema obitelji i ljubavi prema domovini. "U vremenu kad popularna glazba često izbjegava ozbiljne teme i sve se češće svodi na površnost – takva je poruka bila hrabra i duboko potresna. Jedan od najsnažnijih trenutaka večeri bilo je kada je Thompson izgovorio: 'Kažu da smo mi mali narod. Ali mi nismo mali narod. Možda nas nema puno, ali mi smo veliki europski narod – narod s tisućljetnom poviješću i tradicijom'.

"To nije bila samo izjava o hrvatskom identitetu – to je bila poruka upućena cijeloj Europi. Poziv da se vratimo svojim korijenima, da se sjetimo svoje baštine, tradicije i kršćanskih vrijednosti — jer samo tako možemo preživjeti izazove današnjice. Posebno me se dojmilo ozračje jedinstva. Unatoč tolikom mnoštvu, nije bilo agresije, incidenata ni mržnje. Bilo je zajedništva, zastava, narodnih nošnji, topline i radosti. Ljudi su na našu prisutnost iz Poljske reagirali s iskrenom simpatijom i srdačnošću. Emocije su bile snažne, ali čiste – ispunjene ponosom, a ne prijezirom. Uistinu rijetka pojava".

"Iz poljske perspektive ne mogu ne osjetiti dozu tuge i razmišljanja. Koliko nam u Poljskoj nedostaje takav umjetnik – netko tko bi mogao okupiti mase ne skandalom ni praznim frazama, već dubinom, duhovnom snagom i ljubavlju prema domovini. Netko tko bi pokazao da glazba može biti nešto više od ritma – da može graditi zajednicu, izražavati identitet i podsjećati nas na ono najvažnije".

FOTO: Goran Mehkek /CROPIX

'Neka svatko to osjeti barem jednom u životu'

"Koncert Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu bio je, bez imalo sumnje, povijesni događaj – ne samo za Hrvatsku, nego i za cijelu Europu. Bio je to dokaz da glazba, ako nosi iskrenu i goruću poruku, može ujediniti ljude, ojačati identitet i podsjetiti nas da postoje vrijednosti koje nadilaze sve oluje", istaknuo je.

Samoanci uzvratili na kritike zbog Thompsonova koncerta: 'Ne dolazite nama hvaliti komunizam'

Na kraju je izrazio zahvalnost što je mogao bio diti održanog spektakla. "Hvala ti, Marko! Hvala ti, Hrvatska! Zahvalan sam što sam mogao biti dio toga. I želio bih da svatko barem jednom u životu osjeti tu snagu glazbe – koja gradi, povezuje i vraća nas nama samima", zaključio je Kazimierski.