Prije 11 godina Milanović je postao šef 'crvenih'! Iz današnje perspektive mnogi SDP-ovci s tugom se sjećaju bivšeg šefa

Milanović je ovacije dobio jer je u SDP-u prevladavalo mišljenje kako je Ivica Račan, netom prije svoje smrti, sintagmom o 'novim snagama' proročanski dao podršku Milanoviću za kandidaturu za predsjednika.

Na 10. Izvanrednoj izbornoj konvenciji, 2. lipnja 2007. Milanović je u drugom krugu pobijedio Željku Antunović, s tek 150 glasova prednosti i postao drugi predsjednik SDP-a.

Zahvaljujući njegovom izboru i novom, za jednog hrvatskog političara, načinu komunikacije s članstvom i biračima, rejting SDP-a je nakon dužeg perioda ponovno počeo rasti. Mnogi analitičari tada su u njemu vidjeli hrvatskog Tonyja Blaira i predviđali lijevoj opciji pobjedu nad HDZ-om, tada s Ivom Sanaderom na čelu. 

Međutim Milanović gubi te izbore. Zbog zbunjujuće poruke tada još demokratski nezrelom hrvatskom društvu koju je slao s Ljubom Jurčićem kao premijerskim kandidatom dok on ostaje šef stranke, Milanović je unio nervozu među koalicijske partnere, a biračima i hrvatskoj javnosti poslao poruku kako on neće biti odgovoran za rad Vlade što je dovelo do gubitka izbora.

Račanov veteran Davorko Vidović i Dragan Kovačević pokušali su preuzeti kormilo stranke, no Milanović se, zahvaljujući svojoj političkoj karizmi i dobroj unutarstranačkoj koordinaciji na čelu s Rankom Ostojićem i Igorom Dragovanom unutar samo godinu dana uspio zadržati na čelu SDP-a.

Nakon ostavke Ive Sanadera i otkrića mnogih korupcijskih afera njegovih ministara lijeva Kukuriku koalicija dolazi na vlast, a s njom na čelo Vlade dolazi i Zoran Milanović. Njegov premijerski mandat neće ostati u bog zna kako dobrom pamćenju, ali upravo u to vrijeme Hrvatska je ušla u EU, a 2015. godine u zadnjoj godini mandata Milanović je sproveo konverziju kredita u švicarskim francima u eure i dao do tad neviđenu potporu od smrti dr. Franje Tuđmana Hrvatima u BiH, a znamo kako nije slijepo provodio direktive Europske komisije zbog čega su bile učestale svađe na relaciji Berlin-Zagreb-Bruxelles.

Njegov mandat na čelu stranke obilježen je optužbama za autokraciju i despotsko vođenje stranke. A mnogi ga krive i za  današnje stanje koje je nastalo zbog njegove nebrige oko unutarnjih događaja u SDP-a. Tako mu se predbacuje izbacivanje Aleksandre Kolarić, izbacivanje Mirele Holy i Slavka Linića te propast splitskog SDP-a. 

Izgubio je sljedeće, redovne i izvanredne, parlamentarne izbore. Mnogi analitičari se slažu kako je on osobno, svojim dodvoravanjem desnici i braniteljima te spominjanja majke Andreja Plenkovića na neprimjeren način, doveo do gubitka glasova lijevog biračkog tijela te posljedično i gubitka izvanrednih izbora. 

Iz današnje perspektive mnogi birači i članovi SDP-a s tugom u očima prisjećaju se Milanovićevog doba

No, iz današnje perspektive SDP Zorana Milanovića je bio velika, socijaldemokratska stranka koja je imala uvijek spremne kandidate za izbore i osobe koji su mogli preuzeti odgovornost za vođenje zemlje i koja je imala veliki koalicijski potencijal. 

SDP Davora Bernardića beskrajno je podijeljen u mnoštvo malih frakcija, sa Statutom koji predsjedniku stranke daje nevjerojatne ovlasti, (iako je Bernardić obećavao suprotno). Bernardić je osoba koja je konstantnim gafovima i političkom nesposobnošću dovela SDP na rub. SDP-ovi vukovi jedva su dočekali takvo stanje da razgrabe među sobom malo moći i vlasti, u toj nekad jakoj oporbenoj stranci, a svaki pokušaj smjene Bernardića propao je jer se drugovi među sobom ne mogu dogovoriti tko je najsposobniji da preuzme stranku. SDP-ov rejting sve više tone, a u tome je najzaslužniji upravo Davor Bernardić jer nije uspio ujediniti Predsjedništvo i konsolidirati stranku.

Rejting Živog zida narastao je upravo zbog SDP-ovih birača koji se ne mogu poistovjetiti s neodgovornim vođom sadašnjeg SDP-a koji uporno ali neuspješno po tko zna koji put pokušava srušiti Vladu, a bez većine u Saboru i koji više vremena troši na proizvodnju gafova i smirivanja vodstva stranke umjesto na kvalitetan oporbeni parlamentarni rad. Umjesto konstruktivne i jake oporbene stranke dobili smo hrvatsku verziju američke kultne serije 'American Horror Story' s većim brojem klauna nego u originalu. 

Rastu rejtinga nije pomogao ni posjet Kumrovcu na Dan mladosti. Umjesto da se odmakne od komunističkog naslijeđa Bernardić ga, barem simbolički, objeručke prihvaća te i ono malo birača koje je SDP imao na centru, a koje je nekom normalnom političkom akcijom mogao pridobiti time je nepovratno izgubio.

Hoće li žene donijeti promjenu u SDP-u 

Milanović je nakon svog 'vladanja u SDP-u ostavio političku rupu koju je neodgovorno ostavio praznom. U tom vakuumu moći, ovako loše vodstvo na kraju bi moglo nepovratno podijeliti i rascijepiti stranku. Upravo sada je trenutak za poslušati riječi Ivice Račana i dovesti 'nove snage'. Nove ne po godinama, no nove po idejama i sposobnostima.

Bernardić je u svom okršaju sa stranačkim prvacima zaboravio na stranačke prvakinje koje malo po malo preuzimaju svoj dio članstva u SDP-u.

Aleksandra Kolarić  pokušava preuzeti Zagreb i učiniti ga mjerom SDP-a za cijelu Hrvatsku. U tome joj i pomaže njen tim koji je po riječima nekih SDP-ovaca sve samo ne zagrebački. Druga prijetnja s kojom Bernardić mora računati je sisačka gradonačelnica Kristina Ikić-Baniček za koju iz SDP-a govore kako već neko vrijeme širi stranačku mrežu.

U tom sukobu pitanje ostaje na čiju stranu će stati stranački prvaci poput Peđe Grbina koji za sad nema javno izražene ambicije preuzeti SDP i Arsen Bauk za kojeg se govori da upravlja stranačkim igrama i igračima kao marionetama.

Bilo kako bilo vremena sve je manje, a SDP u anketama stoji sve lošije. Izgubiti još jedne izbore bilo bi posve demotivirajuće za članstvo, a birači bi se mogli osuti prema Glasu i Živom zidu. Jedno je sigurno Milanovićevog vremena SDP-ovci se sada sjećaju s tugom i žaljenjem.