Ivica Granić: Zdravko Mamić je pokazao degutantni autoportret bezobrazluka i histerije

Osobe za koje se pouzdano zna kako u televizijskim nastupima, a i u drugim prilikama, neprestano izvode nekontrolirane prostačke ispade, u pristojnim zemljama na televiziju se u načelu pozivaju s krajnjim oprezom. Radi se, figurativno rečeno, o generalnome pitanju nacionalne medijske higijene, što bi značilo da televizije s nacionalnim koncesijama kulturnim standardima svojih emisija ipak bi morali posvećivati nijansiranu pažnju.

Na drugoj strani gospodin Zdravko Mamić, o njemu je riječ, manje je gospodin Mamić, a više društveni fenomen čiji skandali izazivaju komediografsku pažnju, što se može tretirati kao "televizična stvar". Čovjek psuje, divlja i vrijeđa, no gledaju ga u prvome redu upravo zbog tih svojstava, i može se razumjeti da televizije, pa i HTV, povremeno pokušavaju eksploatirati njegovu skandalozno primitivnu prirodu, kao i afere koje su s njim povezane.

Psovke i uličarska agresivnost

Zdravko Mamić je na zadnjoj konferenciji za medije održanoj u mostarskom hotelu "Mepas" bio, kako smo vidjeli, sam protiv sviju. Nije bilo čak ni voditelja koji bi eventualno pokušao situaciju učiniti donekle ravnopravnom tako što bi, eventualno, dao mogućnost, unatoč Mamićevoj galami, da i novinari nešto kažu ili iznesu argumente kojima raspolažu. Mamić je u skladu s očekivanjima još jednom zabavio publiku psovkama i uličarskom agresivnošću usmjerenom prema pitaj Boga kome više, od sudaca općinskog i županijskog suda u Osijeku do sudaca Vrhovnog suda, od lokalnih šerifa i šefova DORH-a do Miroslava Šeparovića i same gospođe Hrvoj Šipek. Medijski autoportret kakav je prezentirao na konferenciji bio je standardno degutantan, no ipak je po skarednosti i bezobrazluku nadmašio raniju razinu njegovih inspiracija. Potpisnik ovih redaka uvjeren je kako je odavno trebalo tog primitivca ignorirati u iznošenju njegovih medijsko pravosudnih splačina, no razumije kako drugi javni komentatori smatraju da bi to bio pogrešan pristup, hoće se kazati kako je zapravo šteta ograničiti klauna u njegovu zvjezdanom trenutku. Ok, kad je umjetnika već ponijelo demokratski je pustiti ga da se umjetnički izrazi do kraja, pa neka tako bude.

Mamić zapetljan u kontradikciji

Razni se folklorni čudaci često pojavljuju na provincijalnim privatnim postajama, no nekakav doprinos šarolikosti hrvatske zbilje mogu ponekad dati i preko HTV-a. HTV-ov urednik koji je pustio spomenuti prilog ispravno se opravdavao da bi neemitiranjem presice gledatelji ostali uskraćeni za informaciju.

OK, razumijemo stav, no pravo je pitanje: o kojoj je to informaciji zapravo riječ? Gdje su tu uopće informacije? Jeli itko išta zapamtio osim elementarnog uličarskog repertoara odvratnih psovki i drugog teškog primitivizma, koji autor neprestano obnavlja.

"Majku vam je*em svemu. Operite s benzinom svoja prljava usta. Moje prezime Mamić je časno, i moja obitelj. Sve račune smo platili, napravili ste od jedne časne obitelji najveći progon. Sram vas bilo, žgadijo jedna, hulje jedne. Kad sam bio u Zagrebu htjeli ste me dodirnut, htjeli ste pit sa mnom. Vi da meni sudite, mater vam je*em korumpiranu lopovsku. Mater vam je*em šugavu i bezobraznu. Čuvajte Dinamo kao zjenicu oka", to su, otprilike, informacije koje nam je taj usavršeni izazivač javnih incidenata u stanju ponuditi.

Nadalje, posebno je dirljiva njegova briga za napaćeni Dinamo, u čiju upravu je, kao smokvin list, svojevremeno instalirao hrpu svega i svačega, besprizornih likova, od rashodovanih rudimentarnih UDBA-ša do nesretnog Mirka Barišića, koji je okolo hodao poput sajamskog medvjeda na lancu, kojem bi vjerojatno trebalo nešto vremena ne bi li se nekako sjetio na čelu kojega kluba zapravo jeste.

"Čuvajte Dinamo, čuvajte hrvatsku reprezentaciju, čuvajte budućnost svoje djece. Nemojte da vam bude normalno da vam svaki dan uzimaju iz novčanika. Ja nisam kleko. Nemojte da vam rade to s referendumima", na kraju Mamić se manirom državnika iz neke nesvrstane vukojebine zahvalio Bosni i Hercegovini i njenim stanovnicima te je sucima još jednom poručio.

"Nisam siguran, nikada ne reci nikada, da ćete me više vidjeti na press konferencijama. Nije to moj život, nije to moj odabir, nije moja želja. Ja sam siguran da sam svoju pravnu situaciju danas otežao, međutim ono što mi ne mogu uzeti, a rekli bi to u Bosni je ćejf. E ja im iz ćejfa kažem  još jedan put nap*šite mi se one stvari. Hvala Bosni i Hercegovini, hvala ljudima divne Bosne i Hercegovine što su mi dali nemoguću količinu zaštite, ljubavi. Nikada vas Bosno i Hercegovino neću izdati, uvijek ću biti vjeran i ponosan sin Bosne i Hercegovine", poručuje Mamić kao svojevremeno Haile Selassie za Jugoslaviju.

Mudri Togonal

Pišući ovaj osvrt sjetih se jedne HTV-ove emisije od prije nekih desetak i više godina, glavni protagonist bio je Zdravko Mamić. Emisiju je uređivao i vodio Mislav Togonal, teme su bile vruće, a osim Mamića u studiju je sjedio i Berislav Jelinić, i tada i danas glavni urednik Nacionala. Na sreću mudri Mislav je situacija prevenirao, te emisiju u cjelini učinio ipak relativno bezopasnom. Tako što je, predviđajući na temelju iskustva, da bi Mamić mogao napraviti izgred, te u studio doveo dvojicu zaštitara. Njihova prisutnost na kraju je možda i utjecala na to da gospodin Mamić nakon emisije odustane od fizičkoga napada na Jelinića, i da misao dovrši šakom. Uglavnom, s raspoloženim Mamićem na sceni, kojem je ostavljena puna sloboda govora, ostvarila se bogme i značajna gledanost emisije. No, na Mamićevu žalost, kasnije se uspostavilo kako je upravo preko te emisije dodatno skrenuta javna pažnja UEFA-e na sumnje oko namještanja utakmica, o čemu je opširno pisao upravo Nacional, a osim Mamića u igri oko namještanja bio je uključen i kum Ćiro B.

Obrana priznavanjem kaznenog djela

Zdravko Mamić prevršio je svaku mjeru u svojoj histeriji, ne samo javnim psovkama na račun sudaca nego i porukom kako je sve u hrvatskoj državi teški kriminal. To su laži i besmislice, pogotovo kada informaciju plasira osuđena osoba. Takav oblik vrijeđanja ne zaslužuje nikakav drugi epilog osim pravosudnog, no s obzirom na to kako je Zdravko Mamić bjegunac pred hrvatskim pravosuđem, od toga neće biti ništa.

Ima li išta bizarnije i nevjerojatnije od činjenice da se netko zapravo brani kaznenim djelom koje je počinio, da kazneno djelo iz sfere kaznenog pokušava transferirati u sferi nekakvog moraliziranja. Naime, za tešku korupciju osječke suce proziva Zdravko Mamić, dakle osoba koja ih je, po vlastitom priznanju, i korumpirala! I onda naknadno o svemu potanko izvijestila javnost, ispisujući kilometre teksta i snimajući sate i sate video priloga o svakoj sekundi tih bizarnih operacija, od nuđenja mita u vidu skupocjenog sata do davanja golemih količina keša, od plaćanja avionskih karata do plaćanja ljetovanja u najluksuznijim hotelima. No, to ga nimalo ne smeta da lamentira o svome prezimenu navodeći kako je prezime časno.

"Sve račune smo platili, napravili ste od jedne časne obitelji najveći progon", rekao je. Parafrazirajući pokojnog Kuljiša moglo bi se kazati "ku*ac ste vi poštena obitelj, da ste pošteni ti bi bio bi u Zagrebu, s obitelji, a ne u Međugorju". 

Odnos prema navijačima

O djelovanju gospodina Mamića može se, međutim, dosta toga reći i izvan konteksta njegova javnog prostačenja. Primjetno je kako ima potrebu predstaviti se kao turbo uspješan menadžer, pritom i veliki hrvatski izvoznik. No, ne spominjući da je sve svoje profite ostvario preko sustavnoga uništavanja javnoga sportskog društva koje se zove Dinamo. Kakav je to klub koji su vlastiti navijači zaobilazili u velikom luku,  čak unatoč solidnim uspjesima? Čemu onda uopće klub? Nešto tu opasno nije štimalo! Nakon Mamićeve demisije i nakon odlazak u međugorski egzil navijači su se vratili, te konačno Zagreb nastavlja tamo gdje je prije petnaestak godina u nogometnom smislu zaustavljen, iako je, koje li ironije, baš u tom periodu postigao možda i najveće uspjehe u svojoj povijesti.

Zdravko Mamić jedini je šef kluba u Europi koji uoči velikoga međunarodnoga natjecanja rasprodaje svoje najbolje igrače, jer tada postižu najveću cijenu. Čime je "svetinju" zapravo pretvorio u trgovačku filijalu Mamićeve privatne agencije, financirana, da paradoks bude maksimalan, sredstvima grada Zagreba. Održavanje kluba, u kojem su se uzgajali igrači za Mamićevu privatnu rasprodaju, novcem građana plaćao je blagopočivajući Milan Bandić. Osim Hrvatskog nogometnog saveza na čelu s Vlatkom Markovićem, gospodin Bandić, a uz njega i upržunjeni Ivo Sanader, bili su glavni potporni stupovi Mamićeve nedodirljivosti.

Milan Bandić i Ivo Sanader

Posebno je bizarna bila epizoda kada se pokojni Milan Bandić 2009. godine natjecao za mjesto predsjednika države, najavljujući kako mu trebaju samo dva mandata, ne više, da ostvari sve svoje ciljeve. Sam dragi Bog nas je sačuvao od realizacije tih ciljeva, no ostaje zapisano kako  je tom prilikom jednu od najagresivnijih potpora pokojni Bandić na predsjedničkim, kao i Sanader na parlamentarnim, izborima dobio upravo od poštene obitelji Mamić i Dinamovaca, te posebno kad je u nezabilježenom ispadu sportskoga mandarinizma sve igrače Dinama prisilio da se potpišu na njegov oglas klupskoga divljenja HDZ-u.

Kasnije se malo po malo započela urušavati ta Mamićeva komforna shema, nakon svoga mandata Vlatko Marković ga je pokušao instalirati za nasljednika u HNS-u, no izgledi mu nisu bili naročiti, među ostalim i zato što na sceni više nije bilo moćnog Sanadera, koji bi ideji davao - podršku s visina. Iz deala se povukao i Bandić nakon što su neki ozbiljni ljudi poslovne odnose grada Zagreba s Mamićem stavili na politički dnevni red. A što se UEFA-e tiče, ondje o vrijednostima gospodina Mamića odavno već nemaju nikakvih iluzija, to je kristalno jasno svima koji čak i površno prate nogometnu arenu. Na koncu, svakom je jasno kako gospodin Mamić i dalje donosi ključne odluke kada je riječ o Dinamu. U HNS-u je njegov utjecaj marginaliziran činjenicom kako već duže vrijeme tamo prevladava struja, odnosno jedno krilo HDZ-a, kojima ne odgovara da Zdravko Mamić bude u nogometnom savezu.

Također, valja napomenuti kako protiv Zdravka Mamića postoje tri optužnice, odnosno tek treba početi postupak za drugu optužnicu, koja je za njega možda i najgora. Jer se u njoj spominju i njegov sin i obitelj. To je nešto što ne može biti čak niti Zdravku Mamiću ista stvar, jer postoji mogućnost da nakon njega i brata na zatvorsku kaznu bude optužen i njegov sin.