Ivan Janko - Cigo; mučki ubijen razapet na vagonu

Ivan Janko rođen je 21. veljače 1952. godine, kao stariji sin Ankice rođ. Šerić i Ivana Janka. Osnovnu školu pohađao je u Vukovaru, a kao vozač autobusa radio je u Čazmatransu te pred Domovinski rat u VUPIK-u. Godine 1975. oženio se Fanikom Zlatunić koja im je iste godine rodila kći Kristinu, a 1977. godine i drugu kćer Karolinu. 

Ivan Janko među prvima se uključuje u organiziranje obrane Vukovara, a od 15. lipnja 1991. godine postaje pripadnik Zbora narodne garde, odnosno 4. vukovarske bojne 3. brigade HV-a. Sudjeluje već u prvoj borbenoj akciji Opatovačke bojne 4. srpnja 1991. godine u Borovu naselju, sve do 5. rujna 1991. godine kada sa suborcima zaustavlja veliki napad tzv. JNA i četnika iz smjera Petrovaca. Oni koji su ga poznavali, istaknut će kako se odlikovao srčanošću i, budući da je bio stariji od većine mladića u postrojbi, brižnim i zaštitničkim odnosom prema njima.

Dana 14. rujna 1991. godine, tijekom snažnog neprijateljskog napada iz smjera Petrovaca i Negoslavaca, veliki broj branitelja, među njima i Ivan Janko, našao se u okruženju, u gotovo bezizlaznom položaju u središnjem dijelu između negoslavačkog i petrovačkog puta. 

Grupa od četiri gardista koja je naposljetku ostala sama, a u kojoj se nalazio i Ivan, pokušavajući se probiti iz okruženja, misleći kako se radi o braniteljima, kobnom pogreškom uputila se prema kući u kojoj su se nalazile paravojne neprijateljske jedinice i tamo je zarobljena. 
Slavko Turkalj, jedini od četvorice gardista koji se uspio spasiti ispričat će detalje njihova zarobljavanja: 

"U tom trenutku začuo se povik: 'Diži ruke!'. Uspravio sam se i podigao pogled prema toj grupi. Oni su stajali na verandi i gledali prema nama, a jedan koji je imao bijeli povez oko glave ugledao je u tom trenutku i mene i viknuo: 'I ti, diži ruke, opkoljeni ste!'. Bio je to pravi šok, tek tada mi je doprlo do glave da su to četnici... U jednom trenutku mi je jedna misao proletjela kroz glavu: Pa zašto ja stojim tu? Gotovo nagonski sam se okrenuo i potrčao prema starom kamionu i zamaknuo iza njega...“.

S Ivanom Jankom, zarobljeni su, a potom i ubijeni, gardisti Milan Ostrun - Kićo i Stjepan Gajčević - Baja. Prilikom zarobljavanja, Milan Ostrun imao je kod sebe motorolu koja mu je oduzeta i to je bilo prvi puta da su pripadnici neprijateljske vojske stupili u vezu s braniteljima. Na žalost, iskoristili su je kako bi ispričali surove detalje kako su i na koji način mučili te nakon toga svirepo ubili Ivana Janka vežući ga razapetog za željeznički vagon, a potom pucajući u njega iz tenka. 

Supruga Fanika sljedeći dan je saznala za Ivanovo zarobljavanje, a za njegovu strašnu pogibiju čula je sasvim slučajno. Raspitujući se, došla je do podatka kako su Ivanovi posmrtni ostaci pokopani u blizini mjesta gdje je ubijen, uz prugu na Sajmištu, a kasnije premješteni u masovnu grobnicu iz koje je iskopan i identificiran u srpnju 2005.

FOTO: Nenad Barinić

Dana 15. rujna iste godine, pokopan je na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru. Kada je ubijen, Ivan Janko, suprug, otac, sin i brat, imao je 39 godina. 

Ivane, nismo te zaboravili.