PREDRASUDE O NACIJAMA

Island: Fascinantne činjenice o zemlji kojoj će Hrvati zauvijek biti zahvalni

Autor

Andrea Latinović

Kada se u večernjim satima u ruskom Rostovu ''sudare'' protivnici iz skupine D, Island i Hrvatska, strastveni navijači obje reprezentacije bit će na nogama, iščekujući pobjedu koja ih vodi dalje, prema polufinalu Svjetskog nogometnog prvenstva. Većina će ljudi pri pomisli na Island ispred očiju odmah vidjeti led, led, nepregledno prostranstvo leda, hladnoću, vječnu zimu, no mogli bi se prevariti. Island je puno toga, ali ne isključivo leden. Stoga pročitajte fragmente koje donosimo, a koje će malo približiti ovu daleku otočnu malu državu.

26.06.2018. u 12:42
Ispiši članak

Hrvatska je, naravno, vječno zahvalna Islandu kao prvoj zemlji koja nas je međunarodno priznala. Bilo je to 19. prosinca 1991. godine. Njemačka je istog dana objavila priznanje, međutim ono je na snagu trebalo stupiti i stupilo je 15. siječnja 1992.

Jeste li znali ove zanimljivosti o Islandu?

Kupanje

Island je prepun toplih izvora i ako ga planirate posjetiti sigurno ćete se namočiti u jednom od njih. A prije svakog kupanja, potrebno se istuširati, i to bez ičega na sebi!

Vilenjaci

Većina Islanđana vjeruje u postojanje vilenjaka, ''skrivenih ljudi'', patuljke i trolove. Vilenjaci većinom žive u kamenitim područjima, imaju magične moći i rade nevolje onima koji se usude uznemiravati ih.

Ponoćni golf

Tijekom lipnja i srpnja dan na Islandu traje 24 sata. A Islanđani taj dugački dan koriste najčešće kako bi uživali igrajući golf.

Rukomet

Rukomet je na Islandu nacionalni sport, a mi ih znamo kao vječne rivale. Skoro svi stanovnici Islanda znat će nabrojati imena svih igrača u reprezentaciji i svom omiljenom klubu.

Skyr

Skyr se jede svakodnevno i za svaki obrok. Riječ je o nečemu jako sličnom jogurtu, ali ipak nije jogurt, već je vrsta mekanog sira s malo masti i jako puno proteina.

Yule Lads

Svaki narod ima svoj način na koji slavi Božić. Tako i Islanđani. Umjesto Djeda Mraza, kod njih je popularan Yule Lads koji svima donosi veselje i darove.

Ribarenje

Od 1950. Island se bori s Velikom Britanijom oko prava na izlov ribe u moru. U Islandu je ribarenje jedan od glavnih grana industrije, a riba je glavna namirnica.

Vulkanska energija

Island ima hrpu vulkana. Za razliku od većine država koje žive u strahu od svojih vulkana, Islanđani su se sjajno dosjetili i upotrebljavaju vulkansku energiju za proizvodnju struje.

Puffin

Puffini su malene ptice s crnim i bijelim perjem koje imaju povelik kljun zbog čega su neodoljive. Ono po čemu su posebne nije njihov izgled nego činjenica da Islanđani njihovo srce smatraju specijalitetom i to posebno kada se jede - sirovo…

Čudesna država

Na Islandu nema šuma.

Island ima Dan piva: 1. ožujka svake godine. Time se obilježava dan iz 1989. kad je pivo konačno postalo zakonito.

Islandski jezik je ostao nepromijenjen iz vremena doseljavanja Vikinga na otok u 9. stoljeću. Zato islandska djeca u školama s lakoćom čitaju stare sage.

Na Islandu nema prezimena – Islanđani koriste tradicionalni sustav nordijskih imena koji čini prezime koje se sastoji od imena oca ili majke (-dottir ili –son).

Reykjavik u prijevodu znači ''zaljev dima'', zbog para koje su se dizale iz zemlje pri dolasku prvih doseljenika…

Prihod od izleta na gledanje kitova premašuje prihod od kitolova.

Island je imao prvu demokratski izabranu premijerku koja se izjasnila kao gay.

Island je imao prvu demokratski izabranu ženu predsjednicu.

Potrošnja Coca-Cole po stanovniku veća je nego u bilo kojoj drugoj zemlji.

Islanđani gledaju više filmova od bilo koje druge nacije.

Na Islandu nema komaraca.

Islandska policija ne nosi oružje.

Island ima najveći broj publikacija knjiga i časopisa po glavi stanovnika, a 10 % stanovništa objavit će knjigu za vrijeme života.

Prema zadnjem popisu stanovništva na Islandu živi, između ostalog, 18 kauboja, 52 princeze, devet vještica, 59 jedi vitezova i 14 istjerivača duhova.

Na Islandu su razvili aplikaciju koja lako otkriva jeste li u krvnom srodstvu s osobom s kojom flertujete.

Islanđani ne cijene sentimente u ponašanju i humoru.

U javnom prijevozu se voze samo klinci i ''luzeri'', jer svi voze automobile.

Cijela zemlja je na Facebooku.

Imaju svoje termalne bazene.

Preko tjedna mirni i trijezni Islanđani vikendom podivljaju. Reykjavik je petkom i subotom navečer košnica i kotao uzavreo od ludih noćnih klubova i plesa. Naziv za ludovanje od kluba do kluba je ''Runtur''.

Na Islandu se nalazi najveći europski vodopad, Dettifoss i najveći europski ledenjak, Vatnajokull.

Island je prva zemlja koja je donijela zakon o istovjetnosti muških i ženskih plaća.

Island je među prvim zemljama svijeta uveo pravo glasa za žene.

U Reykjaviku je mnoštvo zanimljivih muzeja, među kojima i Muzej punka i Muzej falusa.

Najgora uvreda Islanđanima jest kad im male konje nazovete ponijima.

Imaju najvišu stopu nataliteta u Europi.

Sva voda na Islandu je pitka; iz slavine, iz rijeke, iz vodopada.

Nemaju ni jedan Mc'Donalds, a n striptiz klub, koje su zabranili 2010. godine.

Island smatraju najsigurnijom zemljom na svijetu, a Islanđani imaju svoju omiljenu uzrečicu –''Tetta reddast'' – sve će se riješiti.

Što znamo o Islandu?

Island (Ísland; Republika Island), otok je i država u sjevernom dijelu Atlantskog oceana, jugoistočno od Grenlanda i sjeverozapadno od Škotske, a obuhvaća 103 000 km².

Najveći dio otoka građen je od bazalta tercijarne starosti, koji je pokriven mlađim izljevima lave, vulkanskim pršincem (tuf) i liparitom. U reljefu Islanda razlikuju se tri regije. Uz obalu (duga 4970 km), razvedenu zaljevima (fjord; Borgar, Breiða, Skaga, Þistil i dr.), pružaju se nizine; najveće značenje ima plodna i gusto naseljena nizina u jugozapadnom dijelu otoka. Od priobalne nizine uspinje se stepeničasto prema unutrašnjosti otoka nenaseljen ravnjak (islandski fjeld) pokriven slabim pašnjacima.

Najviši planinski dio otoka, viši od 600 metara, obuhvaća 37% površine otoka. Na njemu se ispinju gorski vrhunci (vulkan Hekla 1491 m) i ledeni pokrovi (islandski jökull: ledenjak), koji su ostali još iz pleistocena: Vatnajökull (8300 km², debljina do 1000 m) s najvišom otočnom planinom Öroefajökull (vrh Hvannadalshnjúkur, 2110 m), Langjökull (953 km²), Hofsjökull (925 km²), Mýrdalsjökull (596 km²) i dr. Planinski, jugoistočni dio Islanda spušta se prema obalnoj nizini i prema obali mora okomitim odsjecima visokima do 500 m.

Island je poznat zbog recentne vulkanske djelatnosti te po izvorima vruće vode (najveći je Deildartunguhver u Borgarfjörðuru, s 250 L vruće vode u sekundi) i gejzirima. Oko 200 vulkana potječe iz postglacijalnoga razdoblja. Godine 1963. podmorskom vulkanskom erupcijom nastao je jugozapadno od otočja Vestman otok Surtsey (1,6 km²), a vulkan na njemu nazvan je Surtur. Povremenim erupcijama vulkana prekrivenih ledenjacima nastaju velike poplave zbog otapanja leda (vulkan Katla ispod ledenjaka Mýrdalsjökull). Česti su potresi, ali rijetko nanose veću štetu.

Rijeke su kratka toka, s mnogo brzaca i vodopada (Glymur na rijeci Botnsá, 190 m, i dr.); najveća je Þjórsá (Thjórsá), duga 230 km. Poznata su jezera Þingvalla (Thingvalla; 82 km²), Þórisvatn (akumulacijsko jezero; 83 do 88 km²), Lögurinn (53 km²) i Mývatn (37 km²). Rijeke koje se hrane vodom nastalom otapanjem ledenjaka, osobito južno od Vatnajökulla, često poplavljuju u srpnju i kolovozu.

S obzirom na geografsku širinu na kojoj se nalazi, Island ima znatno blažu klimu, osobito zimi. Zbog položaja na dodiru polarnih i tropskih zračnih masa te utjecaja Golfske i Grenlandske morske struje Island ima oceansku klimu s hladnim ljetima i blagim zimama. Srednja je temperatura zraka u srpnju između 10,9 °C na sjeveru i 11,3 °C na jugu, a u siječnju između –1,5 °C na sjeveru i 1,2 °C na jugu.

Vjetar je jak, osobito zimi. Oborine donosi južni oceanski vjetar; količina oborina opada od juga (oko 2200 mm godišnje) prema sjeveru (470 mm). U višim predjelima u unutrašnjosti vlada oštra planinska klima; snijeg može pasti u svako doba godine. Island je poznat zbog velike naoblake, magle i čestih kiša. Zimi dnevna svjetlost traje tri do četiri sata.

Neobradivo i neplodno zemljište (pješčane pustopoljine, izljevi lave, ledenjaci 11,6%) obuhvaća 76,0% površine Islanda, pašnjaci i livade 22,7%, šume 1,2%, a obrađeno je samo 0,1% površine.

Stanovništvo

Na Islandu živi 321.857 stanovnika, a s prosječnom gustoćom od 3,1 st./km², najrjeđe je naseljena europska država. Čak 62,7% stanovništva živi na širem gradskom području Reykjavíka.

Prema mjestu rođenja i državljanstvu stanovnici su Islanđani (93,4%; potomci irskih i skandinavskih doseljenika), Poljaci (2,9%), Litvanci (0,5%), Danci (0,3%) i dr.

Službeni je jezik islandski, a vjera luteranska (76,2% stanovništva). Od početka 20. stoljeća broj stanovnika udvostručio se svakih 50-ak godina, no, ipak, u posljednjih nekoliko godina više se stanovnika iseljava nego što ih se useljava. Stopa prirodnoga priraštaja među najvišima je u Europi, a zbog visokoga prirodnog priraštaja stanovništvo je u odnosu na druge europske zemlje razmjerno mlado. Trajanje života za žene rođene je 83,9 godina, a za muškarce 80,8 godina, što je nešto više od prosjeka za Europsku uniju.

Ekonomski je aktivno 180.100 stanovnika, a od toga je nezaposleno šest posto. U poljoprivredi i ribarstvu radi 5,8%, u industriji i građevinarstvu 18,2%, a u uslužnim djelatnostima 76,0% zaposlenog stanovništva.

Glavni je grad Reykjavík sa 119.764 st. (šire gradsko područje 201.831 st.), koji ima i sveučilište (osnovano 1911.). Ostali su veći gradovi Kópavogur (31.726 st.), Hafnarfjörður (26.808 st.) i Garðabær (13.872 st.), koji su dio širega gradskog područja Reykjavíka te Akureyri (17.966 st.; sveučilište osnovano 1987.) i Keflavík s Njarðvíkom (14.53 st.); svi su smješteni na obali. U gradovima živi čak 93,8% stanovništva.

Gospodarstvo

Raspodjela nacionalnog dohotka socijalno je uravnotežena; ostvaruje se puna zaposlenost i visoki standard. U gospodarstvu prevladavaju ribarstvo, stočarstvo i prehrambena industrija te uslužni sektor; ribarstvo ostvaruje 70% izvoza. Od kraja 1990-ih znatne su investicije u računalnu industriju, biotehnologiju i ekološki turizam. Island je siromašan rudnim nalazištima i obradivim zemljištem (šume čine manje od 1% tla). Bogat je ribljim fondom te geotermalnim izvorima, koji se koriste za industrijske namjene i za grijanje kućanstava. Oko 60% BDP-a ostvaruje se u vanjskoj trgovini; izvoze se riba i riblje prerađevine, ovčje meso, krzno i dr., a uvoze sirovine te roba široke potrošnje.

Novčana je jedinica islandska kruna (króna; kr, ISK).

Povijest koju su stvorili Vikinzi

Otok je bio poznat još starim Grcima i Rimljanima (lat. Ultima Thule). Nema arheoloških nalaza o životu na Islandu prije kraja 8. stoljeća, no izvori potvrđuju prisutnost irskih redovnika na otoku Thule potkraj 8. i na početku 9. stoljeća. U 9. stoljeću otok su otkrili norveški Vikinzi i dali mu ime Ledena zemlja (Ísland). Dva izvora govore o doseljenju: Knjiga Islanđana (Íslendingabók, oko 1130.), koja ga smješta u razdoblje od 870. do 930., te Knjiga o naseobinama (Landnámabók, 12. stoljeće), koja izričito navodi da su prvi stalni stanovnici, Ingólfur Arnarson i njegova žena Hallveig Fródaðóttir, pristigli 874. te se naselili na mjestu koje je Ingólfur nazvao Reykjavíkom. Isti izvor navodi i više od 400 doseljenika koji su doplovili sa svojim obiteljima.

Politički sukobi u Norveškoj, osobito u drugoj polovici 9. st., poticali su iseljivanje na Island. U kolonizaciji Islanda u 9. i 10. st. sudjelovali su doseljenici iz Norveške, Irske i Škotske te s Orkneyskih, Shetlandskih i Hebridskih otoka.

Društveni sustav bio je sličan starogermanskome. Opći poslovi rješavali su se na mjesnim skupovima (þing ili thing) pod vodstvom najuglednijih ljudi (goði, pl. goðar), koji su obavljali i vrhovne sudske dužnosti. Oko 930. osnovana je neka vrsta savezne republike sa zajedničkim predstavničkim tijelom (Alþing ili Althing), ali bez izvršne vlasti. U samostalnoj državi (do 1262.) vlast je obnašala seljačka aristokracija.

Na svojim hrabrim pomorskim putovanjima islandski potomci Vikinga otkrili su Grenland i doprli do Sjeverne Amerike (oko 990). U 10. stoljeću prodrlo je kršćanstvo na Island. Nakon niza sukoba, koji su gotovo uzrokovali građanski rat, Althing je donio odluku kojom se kršćanstvo uvelo kao službena religija (999.–1000.). Godine 1056. osnovana je biskupija u Skálholtu, a 1106. u Hólaru.

Bogate plemićke obitelji imale su na svojim posjedima velik broj zavisnih ljudi, ali su oni mogli slobodno prelaziti od jednoga gospodara k drugomu. Ropstvo je na Islandu bilo ukinuto 1100. Otok je 1262. došao pod vlast norveškoga kralja, koji je uveo zakonodavstvo po norveškom uzoru te ustrojio izvršnu i sudsku vlast. Zajedno s Norveškom došao je 1380. pod Dansku. Za danskoga gospodstva otok je počeo sve više propadati. Samouprava, očuvana za norveške vladavine, bila je ukinuta, a Althing je izgubio značenje. Otokom su upravljali administratori iz Danske koji su uveli mnogobrojne namete, a najbolja je zemlja postala posjedom danskoga kralja.

Stanje se popravilo u 15. i 16. stoljeću zahvaljujući trgovini s Engleskom i njemačkim državicama. Nakon uvođenja danskoga trgovačkog monopola 1602. Island je proživljavao tešku krizu. Tek kada je Danska imenovala svojim namjesnikom Islanđanina Skúlija Magnússona (1711.–94.), stanje u zemlji ponešto se popravilo. Godine 1800. danska je uprava ukinula parlament (Althing).

Protiv Danske su 1809. Jørgen Jørgensen i britanski trgovac Phelps organizirali ustanak u kojem su Island proglasili slobodnim pod protektoratom Velike Britanije, no već iste godine Danci su suzbili dvomjesečnu pobunu na Islandu. Na temelju Kielskoga mirovnog ugovora iz 1814., potvrđenoga na Bečkome kongresu 1815., Island je nakon odvajanja Norveške ostao pod danskom upravom. Od 1834. bio je zastupan u danskom parlamentu. Polovicom 19. st. pokret za neovisnost Islanda razvijao se pod vodstvom Jóna Sigurdssona (1811.–79.).

Godine 1840. danski kralj Kristijan VIII. odobrio je obnavljanje Althinga koji je uspostavljen 1843., no samo u svojstvu savjetodavnoga tijela danskoga kralja. Godine 1851. Island je proglašen sastavnim dijelom Danske. Ustavom iz 1874. zajamčena mu je ograničena samouprava. Pokret za osamostaljenje otoka ojačao je nakon 1905. Suvremena islandska država stvorena je 1. prosinca 1918., nakon čega je Island s Danskom ostao vezan samo personalnom unijom. Kada su Nijemci zaposjeli Dansku u travnju 1940., Island se proglasio neovisnim, a izvršnu vlast preuzelo je 12. travnja 1940. islandsko ministarstvo na čelu sa Sveinnom Björnssonom (1881.–1952.) kao regentom. U svibnju 1940. britanske su snage, da bi onemogućile njemačku okupaciju Islanda, zaposjele otok. Godine 1941. obranu Islanda preuzele su Sjedinjene Države koje su ondje smjestile 60.000 vojnika.

Nakon plebiscita, proglašena je 17. lipnja 1944. neovisna Republika Island, a za njezina prvoga predsjednika bio je izabran S. Björnsson. Od 1946. Island je član UN. Iste godine njegova koalicijska vlada odobrila je izgradnju velike američke zrakoplovne vojne baze kraj Keflavíka. Godine 1949. Island je pristupio Sjevernoatlantskomu paktu pa su od 1951. u NATO uključene i američke vojne baze na otoku (1985. Island je zabranio unošenje nuklearnog oružja na svoj teritorij). Godine 1970. pristupio je Europskomu udruženju za slobodnu trgovinu (EFTA). Zbog širenja morskih granica, tijekom 1950-ih i 1970-ih sukobljavao se s Velikom Britanijom (tzv. bakalarski sukobi). Spor oko morske granice prema norveškom otoku Jan Mayenu sporazumno je riješen 1982.

Stabilan politički sustav održava se uz česte koalicijske vlade. Najviše premijera (1944.–99.) bilo je iz konzervativne Stranke neovisnosti (Ólafur Thors bio je premijer četiri puta tijekom 1944.–63.), a potom iz liberalne Progresivne stranke te Socijaldemokratske stranke. Politički je značajan ekološki i feministički pokret; islandska predsjednica (za redom u četiri mandata 1980.–96.) Vigdís Finnbogadóttir prva je žena u svijetu koja je demokratskim putem izabrana za predsjednicu države.

Političko uređenje

Prema Ustavu od 17. lipnja 1944., Island je unitarna republika s parlamentarnim sustavom vlasti. Predsjednik republike na čelu je države, imenuje predsjednika vlade, koja ima izvršnu vlast. Predsjednika republike biraju građani izravno, na općim i tajnim izborima, na mandat od četiri godine, bez ograničenja broja mandata. Članove vlade postavlja predsjednik vlade uz podršku parlamenta. Zakonodavnu vlast ima jednodomni Parlament (Althing) sa 63 zastupnika, koje biraju građani izravno, na mandat od četiri godine. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s napunjenih 18 godina života. Vrhovni sud (Hæstirettur) najviši je sud, a njegove suce postavlja predsjednik republike doživotno. Država je administrativno podijeljena na osam regija.

Nacionalni blagdan je Dan neovisnosti i od 1944. godine slavi se 17. lipnja.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.