Ima li SDP uopće jakoga kandidata za predsjedničke izbore?

Već je poznato da dio SDP-ovaca zaziva ime bivšeg šefa i premijera, Zorana Milanovića, koji, navodno, ipak nije pretjerano voljan opet ući u arenu, a dio spekulira kako bi predsjednički kandidat mogao biti bivši predsjednik, Ivo Josipović. Spominjalo se i ime Tonina Picule, no to je malo vjerojatno, jer on se sigurno vraća u Europski parlament i sljedećih pet godina.

Tako se neslužbeno pojavila i informacija o zanimljivom prijedlogu kojega je iznio politički tajnik stranke, Davorko Vidović. On je, kako doznajemo, na sjednici Predsjedništva SDP-a, koja je održana protekloga četvrtka, predstavio elaborat u kojem se založio da budućeg predsjedničkog kandidata izaberu birači lijevo-liberalne scene, po uzoru na Francusku i SAD-u.

Navodno je izjavio i kako ni Milanović, ni Josipović, a ni Picula, ne mogu pobijediti Kolindu Grabar-Kitarović; stoga je, smatra on, mudrije pronaći uglednu nestranačku osobu koju SDP potom treba podržati.

Što bi takav prijedlog, zapravo, značio?

SDP je na izborima za Europski parlament stvorio politički kapital koji se ne smije ''rasprčkati'' prije parlamentarnih izbora, a stranka trenutačno nema kandidata koji bi bio ''electable'' i koji bi doista imao šansu biti izabran.

Nadalje, neočekivano slabljenje HDZ-a u biračkom tijelu otvorilo je ''nišu'' za to da naredni predsjednički izbori budu doista natjecateljski, a činjenica da bi kao kandidat desnice u izbore mogao ući Miroslav Škoro, koji već sada ima vrlo strukturiranu kampanju, otvara priliku za dobar rezultat i eventualnom zajedničkom kandidatu lijevog centra, ako bi taj imao potencijala oteti relevantan broj glasova u političkom centru. Takav kandidat mora biti dovoljno ''širok'' da izbori drugo mjesto u prvom krugu i onda u drugome okupi glasove svog biračkog tijela i biračkog tijela trećeg kandidata po snazi.

Valja podsjetiti da je upravo Davorko Vidović jedan od rijetkih hrvatskih političara koji zna strateški razmišljati i njegova ideja nije vezana tek uz to da eliminira kandidaturu svog starog protivnika Zorana MIlanovića. Naime, prepuštanje Milanoviću pozicije kandidata stranke ne bi SDP ništa ''koštalo'', a bilo bi put u konačnu eliminaciju ovog, realno, agresivnog, autoritarnog političara koji je svoju stranku doveo do ruba propasti.

Osim toga, Vidović je važan član tima koji je tu propast zaustavio, i njemu, zajedno s Davorom Bernardićem, Rajkom Ostojićem, Zlatkom Komadinom, Biljanom Borzan i Toninom Piculom, pripada zasluga za vraćanje SDP-a u žižu nacionalne političke arene. Vidović je svjestan da kandidatura Milanovića ipak može nanijeti novu štetu SDP-u, da je za kandidiranje nekih stranačkih ljudi - poput Picule - kasno, jer se arena već formirala i da se u žižu predsjedničke utrke može ući samo snažnim neočekivanim kandidatom.

Samo kombinacija uvjerljivosti i iznenađenja SDP - ovog kandidata može uvrstiti uz bok Predsjednici i za sada uspješnom izazivaču Miroslavu Škori.