Ima li kraja aroganciji i drskosti Vesne Teršelić & Company?

Mali 'korak' za Predsjednicu, ali veliki za Hrvatsku

Titova bista koja se nalazi u Predsjedničkim dvorima, rad Antuna Augustinčića, po svemu sudeći završit će uskoro u depou nekog muzeja. Riječ je o politički ispravnoj odluci predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja je još tijekom kampanje potvrdila svoj pozitivan odnos prema antifašizmu, ali je Josipa Broza ocijenila kao diktatora.

Uklanjanje Titove biste izuzetno je važan politički čin jer na simboličkoj razini zatvara povijesno poglavlje totalitarne komunističke diktature koje je obilježeno masovnim zločinima i kršenjem političkih sloboda, a kad takav potez povlači Predsjednica države onda je riječ o snažnoj gesti koju je Hrvatska dugo čekala.

To što dio ovdašnjih političkih struktura, i s njima povezanih medijskih krugova, i nadalje čine sve kako u Hrvatskoj ne bi došlo do jasne i nedvojbene osude komunističkih zločina, pa se ovdje Rezolucija Vijeća Europe o osudi zločina totalitarnih komunističkih režima tretira kao da je pisana na jeziku starih Etruščana i kao da nas se uopće ne tiče – samo je najbolji pokazatelj sve perverzije hrvatske politike koja se do danas nije distancirala od titoizma. Stoga i nije čudno da su na vijest o mogućoj 'deložaciji Tita' iz ureda Predsjednice, neki mediji odmah požurili podsjetiti kako je - uz bivše predsjednike Josipovića i Mesića koji su notorni titoisti - i sam predsjednik Tuđman imao ambivalentan odnos prema povijesnoj ulozi ovog komunističkog diktatora. To je, doduše, istina, ali je zaista cinizam kad na to podsjećaju upravo oni koji se nikad u ničem drugom nisu pozivali na prvog Predsjednika.

Isplativo mjesto savjetnika Predsjednika Republike

Smjena na Pantovčaku iznijela je na vidjelo da su savjetnici bivšeg predsjednika Ive Josipovića primali znatno veće plaće nego ministri u Vladi, jer se uredba kojom su određene njihove plaće nije mijenjala još od vremena prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, iako su u međuvremenu bitno smanjene ovlasti Predsjednika države, pa i opseg poslova njegovih savjetnika. Znači, eto još jednog malog poslića koji čeka Predsjednicu, a koji je ostao neobavljen dugih 15 godina.

Ima li kraja aroganciji i drskosti Vesne Teršelić & Company?

'Platforma 112', poslala je otvoreno pismo predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. Radi se o koordinaciji 60-ak organizacija civilnog društva među kojima glavnu riječ vode Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Centar za mirovne studije (CMS), Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Kuća ljudskih prava, Centar za LGBT ravnopravnost, B.a.B.e., GONG te Srpski demokratski forum, a koje se - kako to same za sebe vole reći, bave zaštitom ljudskih prava. U tom pismu, koje samo na pogled djeluje kao čestitka na izbornom uspjehu i preuzimanju dužnosti, ova ekipa zapravo politički arogantno docira demokratski izabranoj Predsjednici države što su ili što bi trebali biti politički prioriteti, kako bi trebalo štititi demokratske standarde. Uz to iznose i niz zamjerki: od onih na predsjedničin odabir najbližih suradnika i savjetnika, preko toga što Predsjednica u svom inauguracijskom govoru nije izrijekom spomenula antifašizam, pa do izbora uzvanika na svečanosti inauguracije i nepozivanju ravnateljice centra Jasenovac.

Dakle, radi se o još jednom, već uobičajeno drskom istupu ove skupine samozvanih zaštitnika ljudskih prava, koji pod krinkom nekakve borbe za prava marginaliziranih i ranjivih skupina te tzv. uspostavu mira i dijaloga u post-konfliktnom društvu, već godinama Hrvatskoj nameću političku platformu i agendu koja nikad nije prošla nikakvu demokratsku raspravu i valorizaciju. Pri čemu ova ekskluzivna parapolitička grupa, iako se poziva na uspostavu dijaloga, zapravo sprječava svaku istinski demokratsku raspravu. U tome su proteklih godina svesrdnu potporu imali u dvojici bivših predsjednika, pa sad takvu političku poziciju, koja je i financijski izuzetno lukrativna, očito nastoje i dalje uzurpirati. Naravno, kako bi i nadalje mogli besramno parazitirati na račun međunarodnih fondacija i hrvatskog proračuna.

Policija profesionalnom reakcijom spriječila antiprosvjednike da izazovu incident

U poplavi hrvatskih političkih ludosti, treba zabilježiti čak i one poteze vlasti koje se u normalnim državama smatraju sasvim uobičajenim i samorazumljivim. U tako nešto spada i pravovremena i profesionalna reakcija policije koja je spriječila 150-200 antiprosvjednika da se direktno konfrontiraju s brojnim hrvatskim ratnim vojnim invalidima i braniteljima koji već četiri mjeseca prosvjeduju pred Ministarstvom branitelja tražeći ostavku 'svog' resornog ministra, njegovog pomoćnika i tamo neke njegove zamjenice.

Inače, ovaj je antiprosvjed - koji je valjda svjetski unikatan po tome što je direktno suprotstavljen prosvjedu ratnih invalida i veterana - krajnje intrigantan iz cijelog niza razloga. Ponajprije jer ga je organizirala neformalna skupina koja se naziva 'Occupy Croatia' koja godinama politički nastupa, iako javnost ne zna (odnosno od nje je skriveno) tko su ljudi koji predvode taj pokret; potom zato što se radilo o akciji koja je očito bila osmišljena od strane aktualne SDP-ove vlasti ili barem potaknuta izjavama prozvanih činovnika Ministarstva branitelja, pri čemu je za realizaciju odabrana skupina koja bi trebala simbolizirati otpor protiv političkog establishmenta; a onda i zato jer se cijeli taj politički happening odvijao uz neviđenu podršku, navijanje i promociju politički lijevo usmjerenih medija.

U tom smislu, moglo bi se zaključiti da je riječ o svojevrsnom presedanu, međutim valja imati na umu da ovo nije prvi puta da aktivisti radikalnih pokreta ili grupa nastoje provokacijom i direktnom konfrontacijom izazvati incidente. Generalne probe za ovakve akcije bile su uostalom i prosvjed pred zagrebačkom katedralom povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, ili pak okupljanja 50-tak "Mladih antifašista" kontra 'Krug za trg' odnosno protiv zahtjeva za promjenom imena Trg maršala Tita. Značili to da radikalna se ljevica sprema dio političke borbe prebaciti 'na ulicu', i to u isto vrijeme dok netom izabrana Predsjednica države poziva na zajedništvo - tek će se vidjeti.

Goran Radman i dalje provodi politički teror na HRT-u

Iako je na HRT stiglo oko 550 pritužbi gledatelja zbog načina vođenja emisije u povodu inauguracije Predsjednice Republike, a nakon provjere snimke te programske i produkcijske analize sadržaja to je moralo priznati i Povjerenstvo HRT-a koje je ustvrdilo da je Elizabeta Gojan napravila cijeli niz profesionalnih propusta – ipak, glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman zatražio je pismena očitovanja o istupima i izjavama Hloverke Novak Srzić i Joze Barišića. Pritom, kako je naš portal neslužbeno doznao, Novak Srzić primila je i 'Poziv za iznošenje obrane prije redovitog otkaza ugovora o radu'.

Očito, na djelu je bezočna politička odmazda ravnatelja HRT-a nad novinarima ove kuće koji su se odvažili ustvrditi da je pristrano i neumjesno vođenje prijenosa inauguracije naštetilo ugledu profesije, što je Radman očito protumačio kao napad upućen na njega i njegove novinarske miljenike, koje dio javnosti naziva 'Prisavskim talibanima' i 'Crvenim kmerima'. Naravno, takav potez bio je i za očekivati od ove ekipe, na čelu sa zadnjim predsjednikom Saveza socijalističke omladine Jugoslavije, koji je 2012. i poslan na javnu televiziju od aktualne političke većine u Saboru kako bi iskorijenio ostatke onog što može nositi hrvatski predznak. No, za saniranje posljedica ove 'kulturne revolucije' - koja se, s većim ili manjim uspjehom, provodi još od 2000. godine i dolaska Račanovog SDP-a na vlast - trebat će nažalost godine.