Ide li Europska unija konačnom kraju zbog 'problematičnih' članica?

Izjavom kako smatra da bi Poljska, Mađarska, Rumunjska i Bugarska trebale napustiti Europsku uniju, Magnette je ponovno uzburkao duhove u ionako trusnoj Europskoj uniji.

Valonija je jedna od federalnih sastavnica Kraljevine Belgije, frankofona, pa i siromašnija od Flandrije, a u središte interesa svih zemalja članica došla je krajem prošle godine kad je odlučila glasati protiv potpisivanja sporazuma o slobodnoj trgovini s Kanadom (CETA).

Baš kada je britanski Parlament odobrio Brexit, istoga tog dana, Valonac je dolio ulje na vatru. Spomenuvši da bi, nakon odlaska Velike Britanije, za navedene države- ali čak i Švedsku i Dansku- bilo bolje da svoj odnos s EU definiraju sporazumom o partnerstvu.

No, čini se da Magnetteovi stavovi nisu samo njegovi. Jer, na summitu na Malti su zemlje osnivači EU jasno istupile s tezom o “Europi dviju brzina” za budućnost. Konačni plan EU, nakon što iz nje izađe Velika Britanija, bit će predstavljen najvjerojatnije u Rimu tijekom proslave 60.-e obljetnice potpisivanja Rimskih sporazuma koji su stvorili Europsku ekonomsku zajednicu.

Nositelji te ideje su njemačka kancelarka Angela Merkel i čelnici Beneluxa, a plan je u svojim osnovnim crtama vrlo jednostavan: jača integracija zemalja članica eurozone.Nije jasno u kakvoj bi se situaciji našli Grčka ili Portugal, članice eurozone, ali još uvijek s financijskim problemima, odnosno bi li one bile u “prvoj brzini”, dakle središnjici, ili bi bile prebačene u “drugu brzinu”, na periferiju.

Hrvatska se u ovom kontekstu ne spominje.

Još prije pet godina, 2012., tada kao belgijski ministar industrije, Magnette je u intervjuu za La Libre Belgique ocijenio ekonomsku politiku štednje koju provodi Europska komisija pogrešnom te je upozorio kako bi se zbog nje europske zemlje mogle suočiti s 15 godina recesije. Tom je izjavom podigao veliku buru u europskoj javnosti, zloguko prognozirajući uvod u slabljenje EU. Magnette je tada vrlo jasno poručio kako smatra da EK nema legitimitet da zemljama govori kako da vode svoje ekonomsku politiku. ''Europska komisija priprema 15 godina recesije za Europu. Svi veliki ekonomisti to tvrde'', rekao je tada, uz napomenu da bi Europska središnja banka i Europska investicijska banka trebale pomoći zemljama eurozone u prevladavanju dužničke krize.

''Osvrt na okolnosti koje su prethodile i koje su oblikovale današnje integracije u Europi moguć je ako uzmemo u obzir da je politički i povijesni smisao integracije obilježen burnom interakcijom država koje i same posljednja dva stoljeća intenzivno formiraju nacionalnu svijest. U amplitudama tih integracija mnoštvo je faktora koje su davale pozitivne, ali i negativne predznake'', piše Magnette još 2013. godine u svojoj knjizi “Politički sustav Europske Unije”. Inače, Magnette je jedan od vodećih eksperata na pitanjima europskih integracija, tako da njegova upozorenja ne treba shvaćati olako.

''Osvrt na okolnosti koje su prethodile i koje su oblikovale današnje integracije u Europi moguć je ako uzmemo u obzir da je politički i povijesni smisao integracije obilježen burnom interakcijom država koje i same posljednja dva stoljeća intenzivno formiraju nacionalnu svijest. U amplitudama tih integracija mnoštvo je faktora koje su davale pozitivne, ali i negativne predznake'', konstatirao je Magnette u svojoj knjizi.

''Fenomen europeizacije gledano i vremenski i po angažmanu aktera zasigurno nije bio ravnomjeran, a i danas je daleko od završetka, ako se uopće i može definirati njegova završna faza. Prilagodbe pod vanjskim pritiscima, usuglašavanje stavova članica i uloga sve razvijenijih nadnacionalnih institucija čine svakodnevicu europskih integracija. Činjenica je da danas Unija državama ostavlja gotovo potpunu nadležnost nad tradicionalnim područjima djelovanja kao što su sigurnost, politike identiteta i unutarnji politički ustroj. Europske integracije utječu na gospodarske politike, a i praktično gledajući treba uzeti u obzir da i proračun Unije iznosi ne više od 1,2% ukupnog bruto nacionalno dohodka država članica'', objasnio je Magnette u svojoj zanimljivoj i poučnoj knjizi.

I nikako ne smijemo zaboraviti da je britanski parlament ovlastio u srijedu premijerku Theresu May da otpočne proceduru izlaska iz Europske unije. Nakon tri dana rasprave i 140 stranica predloženih amandmana, 650 zastupnika je odobrilo zakon o Brexitu u prvom čitanju, sa 494 glasa za i 122 protiv.

Time je premijerka May dobila zeleno svjetlo donjeg doma parlamenta da idućeg mjeseca pokrene proces razdruživanja, sedam mjeseci nakon britanskog referenduma. May nije željela da parlament raspravlja o ovom zakonu, ali na to je prisilio Vrhovni sud. Nakon što ga prihvatio donji dom, zakon će ići na očitovanje u Dom lordova.

Do konačnog prihvaćanja zakonskog teksta proći će još nekoliko tjedana, ali je May rekla da će 31. ožujka aktivirati članak 50 Lisabonskog ugovora, prvu etapu dvogodišnjeg pregovaranja o izlasku iz Unije. Kako bi izbjegla bilo kakvu pobunu u vladajućoj konzervativnoj većini, premijerka je obećala da će parlament glasati o uvjetima Brexita prije završetka pregovora Londona i Bruxellesa. Ali ako zastupnici odbace dogovor, Britanija neće ponovno pregovarati s Europskom unijom, odlučno je zaprijetila premijerka.

U međuvremenu je škotski parlament u utorak velikom većinom glasova odbacio plan britanske vlade koji ovlašćuje premijerku Theresu May da počne proces izlaska iz EU-a, što je ipak samo simboličan i neobvezujući čin.

Kulturološke, političke, gospodarske, ali i mnoge druge razlike među članicama, jednostavnim rječnikom, pokazuju se godinama sve većom razlikom. Ogroman migrantski val, najveći nakon Drugog svjetskog rata, s kojim se Europa suočila, dodatno je destabilizirao cijeli njezin prostor.

O nekompatibilnostima među državama članicama moglo bi se raspravljati još godinama, kao što se to i čini već od stvaranja same EU. 

S druge strane oceana, moćni američki predsjednik Donald Trump kratko i jasno u svom stilu poručuje da je EU ''propali eksperiment i gotova stvar''.

Jasno je da se to ne može i neće dogoditi preko noći, ali nakon što je valonski premijer spomenuo ćetiri ''problematične'' države, realno je očekivati da će se vrlo brzo javiti i mnogi drugi sa ''svojim popisom'' nepoželjnih.