Htio bi na Pantovčak, ali tko će razumjeti što nam poručuje ovaj filozof?

A tu je najavu kandidature posvetio u cijelosti predsjednici države Kolindi Grabar-Kitarović, iako ona još nije službeno istaknula svoju kandidaturu za drugi mandat na Pantovčaku, ali, kako je tada napisao Vučetić, ''aktivno provodi predsjedničku kampanju''.

Budući da u ovoj, izbornoj godini, možemo očekivati ''poplavu'' predsjedničkih kandidatura - od kojih će veliki dio otpasti sam od sebe, jer će se pokazati da je riječ o mnogima željnima medijske pažnje, a u stvarnosti s potporom od nula bodova - Vučetić se potrudio biti prvi koji je najavio kako ima želju zasjesti na Pantovčak.

Pa, tko je uopće Marko Vučetić, koji vrlo revnosno objavljuje svoja promišljanja, često kompliciranim rječnikom, teško shvatljivom prosječnom čovjeku, konkretnije, biraču?

Marko Vučetić, doktor filozof po obrazovanju, rođen je 28. siječnja 1977. godine. Završio je i teološko-katehetski studij, a u Hrvatskom se saboru na neki način nametnuo kao filozof, kojega nerijetko ne razumiju, jer ne upotrebljava običan, svakodnevni govor, koji je u parlamentu česti na granici uličnog.

Prije nekoliko je mjeseci izazvao pozornost svojim govorom o Istanbulskoj konvenciji u kojemu je, uz ostalo, rekao da su ''žene povijesno svedene na bića koja smo mi muškarci maltretirali”, a i to ga je vjerojatno stajalo promptnog izbacivanja iz Mosta. Čini se da ni jedna stranka tako revnosno ne izbacuje svoje slobodnomisleće članove kao ekipa iz Metkovića.

No u srpnju prošle godine, Vučetića su iz Mosta izbacili na prilično amaterski i nedoličan način, čak mu to ni ne priopćivši, već je informaciju doznao od novinara. Nakon toga, Vučetić je potpuno mirno, ''cool'' uzvratio akademskim riječima:

''Ja sam filozof, egzistencijalist i vjerujem samo u individualno dotrajavanje. A Most je jedna kolektivna struktura, politički eksperiment započeo iz prijateljstva iz kojeg su nastale nezavisne liste. Onda se dogodilo nešto što priliči političkoj patologiji: prijateljstvo je postalo političko prijateljstvo bazirano na paroli 'ili si sa mnom ili si protiv mene'. Most je u postnezavisnoj fazi i tek mu slijedi kriza i raskol. Nezavisne politike ne mogu u potpunosti mijenjati stvari, ali mogu društvo natjerati na razvoj - to je bio smisao nezavisnosti. Ključni je problem Mosta što su članovi došli iz lokalnih sredina; lokalni načelnici na nacionalnoj razini zaboravili su na komunalne probleme u političkom smislu, ali ne i svjetonazorskom. Prva garnitura ministara bila je grupirana u neretvanskom području, to je moglo biti simpatično da su sačuvali osjetljivost prema komunalnim problemima''.

Drugim riječima, Vučetić je Mostu prognozirao totalni raspad i fijasko, a kako sada stvari stoje i nije pogriješio s procjenom, jer su se Božo Petrov i Nikola Grmoja, kao vodeći ljudi Mosta doista pogubili u svojim javnim istupima i kritikama istih onih s kojima su još donedavno surađivali.

Inače, u Saboru docent Vučetić radi volonterski, nije se odrekao svog profesorskog posla na sveučilištu u Zadru, gdje je pročelnik Odjela za filozofiju.

I dalje uporno kritizira svakodnevnicu Hrvatske, političke aktere, tmurno vrijeme preživljavanja koje prolazimo i potpuno je legitimno što se odvažio na kandidaturu za predsjednika države. A s podsmijehom i izrugivanjem, tako svojstvenim vrlinama naših ljudi, nosit će se sam, na svoj filozofski način.

E, sada, ambicije su pohvalne, ali, želi li Vučetić ozbiljno zakoračiti u političku arenu (čitaj: kaljužu) hrvatske politike, morat će malo ipak ''smanjiti doživljaj'', jer ga ne razumijemo baš svi - čak ni oni više obrazovani. Hrvatska je politika, uostalom, pokazala da ne zna cijeniti filozofe i vrhunske intelektualce, ma kako dobre i časne namjere oni imali.

Pa evo samo jedan primjer Vučetićevog obraćanja o famoznim ''trećim opcijama'', o kojima se govori od kada je i stvorena samostalna država. Ovakvih se  promišljanja ne bi posramio ni - Zaratustra. Nije li to ipak moglo jednostavnijim rječnikom, predsjednički kandidatu?