Hrvatsku smo stvorili u prvih deset godina, i onda je došao SDP

"Ta noć 25. lipnja 1991. mi je prvi put dala do znanja što će se dogoditi kad njega ne bude. Naime, Tuđman je bio motor kod njega se radilo 20 sati dnevno, nitko od nas nije znao za odmor, za vikend, za slobodno vrijeme jer nas je jednostavno njegov tempo poveo i zato smo u kratko vrijeme, da kažem, praktično u 8 godina do 15. siječnja 1998. napravili ono što drugim narodima trebaju stoljeća. Dakle, u tih 8 godina smo stvorili Hrvatsku državu, obranili Hrvatsku državu, zbrinuli 700 tisuća izbjeglica, prognanika bez lipe zaduženja u inozemstvu, obnovili ratom porušeno i zadržali kakav-takav standard, dakle bolji od mnogih poslovničkih zemalja koje nisu imale rat", započeo je.

Prisjetio se noći u podrumu INA-ne zgrade gdje su, zbog sigurnosnih razloga, imali Sabor na kojem su donijeli te sudbonosne odluke.

"Doživio sam nešto što mi je dalo brigu za razmišljanje. Satima se raspravljalo o nečijem prijedlogu da li objaviti Srbiji rat, drugi prijedlog je bio objaviti Srbiji obrambeni rat. Tuđman je rekao ne gubimo vrijeme, rat nitko nije objavio u svijetu već 30 godina, jer tko objavi rat taj snosi materijalne i političke posljedice nakon rata. Međutim, punih 10 sati, duboko u noć raspravljalo se o toj točki dnevnog reda koja je bila potpuno irelevantna, potpuno nevažna u tom trenutku. Trebalo je na brzinu donijeti odluku o rasuđivanju od Jugoslavije da svaki krene na svoj posao jer je vrijeme bilo neprekidnog rada. Tada, u jednoj maloj pauzi, pred vratima vani, pozove me predsjednik Tuđman i kaže: Pa je l' ti Andrija vidiš ovo, pa mi satima raspravljamo o nečem što je svakom djetetu potpuno jasno. Kakva objava rata? Daj da dobijemo rat! Utječi, nagovaraj ljude, reci im da prekinu to. Ja tu gubim sate, a čekaju me najvažniji poslovi u povijesti Hrvatske! Tada sam shvatio, u tom trenutku, razliku između Tuđmana i velike većine ostalih političara", prisjetio se Hebrang razgovora.

Podsjeća da je Tuđman uvijek prema cilju išao najkraćim putem, a 'nažalost većina ostalih političara nije vidjela dalje od nosa'.

"To je ta ključna razlika zbog koje sam se ja uplašio te noći, i prvi put sam se pitao: A što bi bilo bez njega?, a jednog dana će i to morati biti. Dakle, razlika između Tuđmana i ogromne većine drugih političara bi bila u tome da on uvijek bira najbolje, sada se biraju po interesnim skupinama. On je tražio, i to ponavljam često, za svaki kadrovski prijedlog koji smo mu dali, od ministra, na niže, da ima barem jednu stranicu životopisa. To znači da ima dokaz da je u životu nešto napravio. Danas je to potpuno sporedno. Tuđman je tražio uvijek mišljenje stručnjaka i znanstvenika, u njegovoj Vladi nas je uvijek bilo barem polovina, ako ne polovina onda barem trećina redovitih sveučilišnih profesora, doktora znanosti, akademika. Danas, u vodećim garniturama su ljudi koji imaju jedva jednu stranicu životopisa i naravno da ne mogu voditi resore od sudbonosnog značaja za Hrvatsku. Sada na te ministre dolaze na sutrašnji dan koji je u ostalom falsificiran Dan državnosti jer je naš Dan državnosti 30. svibnja kako smo ga u prvom sazivu Sabora i odredili. Niti to se ne bi promijenilo da je Tuđman bio živ. Dakle, nažalost nakon Tuđmana više nema Tuđmana i to je tragedija hrvatske politike, svi ostali su pijuni prema kralju", bio je jasan Hebrang.

Za vrijeme glasovanja dio SDP-a je napustio sabornicu

"Gledajte, to je nešto što me uopće ne zabrinjava, niti me to ikad zabrinjavalo jer to je potpuno jasno da SDP nikada nije htio Hrvatsku državu. Potpuno jasno da u SDP-u nije bilo nikoga tko je stavio glavu u torbu u Domovinskom ratu i potpuno jasno da su u SDP-u slijednici jugo komunističke politike. Oni mene nikad nisu zabrinjavali jer oni su manjina u hrvatskom narodu. Mene zabrinjava ova Domoljubna, ili kolokvijalno rečeno, politički desna većina, a to je apsolutna većina koja ne može pronaći onaj minimum znanja u svojim redovima koji bi poveo ovu hrvatsku naprijed, a imamo apsolutno sve preduvjete za to. Zato, glasovi koji se sve češće javljaju o velikoj koaliciji, poručujem im: Nitko nije spojio vodu i vatru, nitko nije spojio nebo i zemlju. To su dvije tako različite ideologije da svaka usporedba s velikom koalicijom u Njemačkoj, Austriji i drugim državama je bespredmetna. Naime, u ovoj koaliciji bi bio jedan dio koji je napustio sabor dok je trebao se odcijepiti od Jugoslavije, dio koji se nije angažirao u Domovinskom ratu, dio koji i danas ne dozvoljava da se iskopavaju komunističke žrtve, a verbalno množe žrtve fašizma. Dakle, sjesti za zajednički stol s jedne strane jednog Milanovića i s druge strane jednog Hasanbegovića, a ne gledati u natrag je iluzija. Zato ću poručiti ponovno da je rezolucija Vijeća Europe o komunističkim zločinima rekla: Nema pomirbe bez istine. Oni koji misle da će ići naprijed bez istine, grdno se varaju. Preduboki raskol će ostati u hrvatskom narodu", savjetovao je.

Je li Hrvatska slučajna država?

"Za Milanovića i njegove SDP-ove sljedbenike, Hrvatska je u prvom redu neželjena država, a to što je slučajna, njima i jest slučajna jer je oni nisu stvarali. Oni su gledali stvaranje države iz pristojne distance. Recimo, Milanović je to gledao iz pozicije vježbenika na Trgovačkom sudu, iz pozicije vlasnika tvrtke za prodaju usisavača, a za Vukovar, kako sam kaže, prvi put je čuo od nekih prognanika u hotelu. Dakle, sasvim slučajno. Iz njihove pozicije, doista je ta Hrvatska nastala slučajno jer su gledali njezino stvaranje iz zadnjeg reda parketa. Naravno da nisu mogli svjedočiti krvavom načinu na koji je ona nastala. To se u njihovim poimanjima Hrvatske nikad neće promijeniti. Rješenje za Hrvatsku državu je, ne velika koalicija, jer dok milijun građana hrvatske ima nepoznate grobove svojih otaca, stričeva, majki, baki i djedova, na preko 940 skrivenih grobišta samo u Hrvatskoj, preko 130 u Sloveniji, do tad ne može biti velike koalicije. Zato je moja želja da ta naša desnica, koja je apsolutna većina u hrvatskom narodu nađe dovoljno snage da konačno izabere među sobom one koji mogu stvarati, a ne razarati", naglasio je.

Uputio je poruku za Dan državnosti.

"Ako se politički ne slažemo to ne znači da se mrzimo. Ja ne mislim da treba ljevicu isključiti iz planova Hrvatske, dapače, treba je uključiti s time da njihov prvi korak bude priznanje užasnih zločina Josipa Broza Tita i njihove komunističke partije, kao što mi priznajemo užasne zločine fašizma. Dok ta utakmica ne završi neriješenim rezultatom, dotle neće biti mira u Hrvatskoj državi", naglasio je.

Što smo postigli u ovih 25 godina?

"Prvih deset godina se stvorila baza i za Europsku uniju i za NATO pakt. U prvih deset godina je uspješna priča Hrvatske, preostalo vrijeme je, nažalost, manjim dijelom tapkanje na mjestu, a većim dijelom hod unazad. Za mene, i to uvijek naglašavam, hrvatski političar kojem se ne zasuze oči dok sluša hrvatsku himnu ne može biti na mjestu hrvatskog političara. Sjećam se velikog Beckenbauera, nogometaša, a kasnije uspješnog trenera njemačke momčadi i onda kad su ga pitali koji je prvi uvjet da se uđe u Njemačku nogometnu reprezentaciju, svi su očekivali: kondicija, spretnost, angažiranost na terenu, on je rekao 'ne, prvi uvjet je da igrač zna napamet njemačku himnu'. To je energija stvaranja, to je pokretačka energija koju sada internacionalisti i ovi lijevi liberalni hoće poništiti, ali u tom nikad neće uspjeti. Evo i Britanija je prvi korak vraćanju narodu državnost, uslijed će drugi korak u Europskoj uniji i u tom smislu sam optimista", kazao je Hebrang.

Prisjetio se početka devedesetih, prve hrvatske Vlade.

"Najveće očekivanje koje sam imao je bilo da preživimo tu užasnu srpsku agresiju. To danas možda izgleda malo smiješno, ali sjetite se dana kada ste na radiju slušali 'noćas su granate tu padale, noćas je pobijeno toliko civila, noćas je natjerano u minsko polje toliko civila'... Dakle, svako jutro smo strepili na radio vijestima da vidimo gdje je neprijatelj zauzeo nove teritorije jer bez obzira na ove ljevičare koji relativiziraju Domovinski rat, Domovinski rat nije bio ništa drugo nego običan osvajački rat u kojem je Srbija osvojila trećinu teritorija dok se nismo naoružali do linije Virovitica-Karlovac-Karlobag. U tim trenucima, moja očekivanja za Hrvatsku državu su bila samo da preživimo tu agresiju i da stvorimo državu. Uopće nisam razmišljao sljedeći korak: kakva će ona biti. Svaki dan sam gledao desetke i desetke mrtvih i ranjenih i htio sam samo da to razdoblje prođe bez velikih ožiljaka", bio je iskren.

Prepričao je razgovor s kolegom u stožeru saniteta.

"Kad su me pitali u stožeru saniteta moje kolege 'a što će biti s nama ako izgubimo rat'. To je bilo najstrašnije pitanje! Naravno, nikad im nisam rekao 'nestat ćemo u jednoj noći, pobit će nas k'o štakore', nikad im to nisam rekao, iako sam tako mislio, nego sam samo odgovorio protupitanjem 'a tko bi mogao izgubiti rat s ovakvim momcima i djevojkama kakvi ste vi'. Dakle, ulijevao sam hrabrost i optimizam, iako sam taj optimizam nisam imao. Tek kad smo 1998 završili rat, 15. siječnja sa objedinjavanjem istočne Slavonije, onda sam prvi puta počeo razmišljati o tome kakvu ćemo državu napraviti,  no bilo je kasno jer je SDP osvojio vlast i država je počela krupnim koracima unatrag", rekao je Hebrang i nabrojao prodaju INA-e, Hrvatskog telekoma, hrvatskih banaka, strateškog paketa dionica Plive.

"Kad sam počeo razmišljati o budućnosti Hrvatske, ona je sa SDP-om već krenula u prošlost", rekao je Hebrang.

Uputio je poruku svim građanima koji se zgražavaju nad, kako je nazvao, neuspjelom avanturom HDZ-a.

"Završila je ostavkom Karamarka, padom Vlade i raspuštenjem parlamenta, ali svi ti koji tako misle neka se pitaju: a koga sam zaokružio na prošlim izborima. Imali su mogućnost zaokružiti SDP, koji je imao do tog trenutka najslabiju vladu u povijesti Hrvatske, to ne bi trebalo dokazivati, milijarda kuna novog kredita, 300 tisuća novih nezaposlenih, itd. S druge strane imali su opoziciju, logično bi bilo da da glas i šansu opoziciji, umjesto toga oni su dali gotovo jednak broj glasova tom katastrofalnom SDP-u i toj opoziciji za koju se nije znalo kakav to program sprema i kakva je, dakle, nije se mogla unaprijed osuđivati i birači su odlučili da moraju ići u koaliciju s masom zvanom most. Slično se dogodilo i 2003., kada smo nakon Račana pobijedili, ali opet s tako malim brojem glasova da smo morali ići u koaliciju sa SDSS-om i još nekima. Dakle, naši birači bi trebali shvatiti da je zapravo sudbina Hrvatske u njihovim rukama i kakve političare izaberu, takva će biti budućnost i njih birača i njihove djece i njihovih unučadi. Možda, počnu razmišljati pred rujanske izbore pa odluče u korist hrvatske, do sad to nisu činili", zaključio je Hebrang za direktno.hr.