Hrvatsko poltronstvo i jeftino odustajanje od vlastitog identiteta

Krenete s jednog kraja grada i redom nailazite na ovakve nazive: Daily News, Dolce Cecilia, Impresio, Boutique Che Bella, Sposa, Italia, Studio Mia Dona, Tuto Tekstil, Ristorante Rossini, Pizza Stek Pasta, Caffe Ristorante Soriso, Tratoria, Carpacio, Copy print shop, Clean Express, Beauty Point, Estare Culto, Natura Vita, Dragone, Martimex, La strada, Re Artu, Aquarius Music Shop, Bike Shop, Ski Shop, Europa Trade, BeautyCentar, Moderato Woman, Home Fashion, The Fresh Hand Made, Garden, Securiti, Event Securiti, Drive in, Drive Through, , Outlet, Tobacco, pa onda razni Citi Center One, Avenue Mall, Garden Mall, Kvaternik Plaza, itd.

Pa dobro ljudi što je ovo? Gdje mi to živimo? Kakve su to riječi? Kakav je to jezik?

Zapravo se radi o banalnom podcjenjivanju građana ovog grada, a vjerujem kako je ista situacija i u drugim gradovima Hrvatske. 
U čemu je stvar? Zar smo tolike seljačine mi kojima je to namijenjeno ili ti jeftini trgovci koji takvim nazivima misle kako će bolje prodati to uvozno smeće koje nam prodaju? 

Izgleda kao da smo do jučer bili nekakvo divlje amazonsko pleme koje je tek primilo civilizaciju i sada nam kolonizatori nude svoje šarene đinđe upakirane u izričaj prema kojemu, mi, priprosti gologuzi divljaci osjećamo strahopoštovanje jer niti ga možemo izgovoriti, niti razumijemo što znači.

Ali eto, to dobro zvuči, onako spektakularno. To je nešto fensi, nekakva super hit moderna novotarija koju, čim kupimo i nas će pretvoriti u nekakve atraktivne henrije, fredove, majkle ili ričarde.

Ma gonite se lijepo gospodo trgovci... Ali i vi, gradski oci koji to kulturno i jezično koloniziranje Zagreba mirno promatrate i ništa ne činite. Što fali dobrim starim hrvatskim riječima dućan, trgovina, gostiona, kavana ili kako su se već sve zvali?

Uostalom Zagreb, ali i brojni drugi gradovi Hrvatske postali su omiljena turistička destinacija ljudima s raznih zemljopisnih širina. Zar mislite da su željni čitanja i nalaženja u Zagrebu i Hrvatskoj svega onoga što imaju i nalaze u svojim domovinama? Zamislite kako bi bilo dosadno putovati po svijetu kada bi svi pričali hrvatski jezik, imali natpise na hrvatskom, slušali našu glazbu i oponašali nas Hrvate? Zamislite onda kako je njima tužno kad vide tu našu nacionalnu bezidejnost, to poltronstvo, to jeftino odustajanje od našeg identiteta i pomamu za njihovom jeftinom robu koju ni oni već odavno ne kupuju u svojim zemljama.

Na drugoj strani kakav primjer, čemu podučavamo naše mlade? Da vole i cijene svoju zemlju, narod i kulturu? Nipošto. Zapravo potpuno suprotno. Serviramo im dodatnu motivaciju kako bi otišli iz Hrvatske što, uostalom i čine. Ove godine će se u srednje škole upisati pet tisuća manje djece, nego prije pet godina. Halo, pet tisuća, jel to netko čuje? Jel to lampica za uzbunjivanje? Ove godine se rodilo oko 39 tisuća djece u Hrvatskoj, a recimo 1997. godine se rodilo 54 tisuće. Petnaest tisuća manje ili četvrtina manje u tako kratko vrijeme. Kad tome još pridodamo petnaestak tisuća koliko godišnje iseli, što onda reći? 

Ali da, slavit ćemo Tita, kopati nove nacionalne rove, inatiti se hoće li biti mimohoda ili vrijeđati branitelje da su lažni invalidi i šatoraši.

Čudan je projekt ova naša Hrvatska. Toliko je raznih političkih sabotera koji njom upravljaju da mi uopće nije jasno kako to da još uvijek postoji. Očito neka velika Sila čuva Hrvatsku. A kad je tome tako onda nema nam druge, nego da konačno anticipiramo pobjedu.