Hrvatski vozači bježe van, a dolaze nam stranci. Oni koji ostaju poručuju: Platite nas!

Neposredno prije pandemije, prijevozni sektor u Hrvatskoj, iako je imao mnogo problema, doživio je procvat. Mnogi privatnici odlučili su se okušati u tom sektoru, vozača je bilo na pretek, a autobusi i kamioni kupovali su se na tjednoj bazi. No, ono čemu se nitko nije nadao pokosilo je sektor prijevoza. Covid-19 natjerao je mnoge da stave "ključ u bravu", a oni koji su uspjeli preživjeti sada se bore s posljedicama rata, koji utječe na rute prijevoza i drastična poskupljenja goriva.

Stoga se Hrvatska našla u određenom paradoksu: autobusa i kamiona imamo na pretek, ali zjape prazni jer vozača nema. Početak odlaska hrvatskih vozača u druge države krenuo je 2013., kada je Hrvatska postala punopravna članica europske zajednice, a narednih godina, gomilanjem problema, mnogi vozači su slijedili primjere onih koji su se ranije odlučili na odlazak.

Marijan Banelli, prometni lobist za EU, objasnio je razloge odlaska velikog broja vozača u zemlje Europske Unije.

''U drugim zemljama EU-a poslodavac vozačima mora obračunati cijelu plaću u mirovinski staž. Zašto naš vozač koji ima jednaku plaću kao u Njemačkoj, govorim o dobivenom novcu, ide u zemlje EU? Iz jednostavnog razloga, zbog našeg sustava! Poslodavac daje plaću vozaču koja je minimalac, a razliku mu daje u 'kešu'. Putem dnevnica, putnih troškova itd. Znači na onaj način u kojem mogu platiti vozače bez da plate porez, te tako stimuliraju vozača. Stoga taj vozač i kod nas može ukupno novčano zaraditi do dvije tisuće eura. Ovisno gdje radi i što radi, taj prosjek je oko 10 tisuća kuna.''

''Oni koji voze i rade vani naravno da imaju više jer sav novac koji dobiju za svoj rad uračunat mu je u socijalna davanja. Što znači da kad ode u mirovinu, ona iznosi oko tisući eura, dok u Hrvatskoj vozači s beneficiranim radnim stažem imaju mirovinu oko četiri tisuće kuna''.

''Nema takvih paničnih kretanja vozača, ali moram apelirati da vlast mora biti puno fleksibilnija u smislu davanja. S druge strane, država se mora pozabaviti s ljudima koji su u zadnje dvije godine zbog pandemije propali.".

'Pa daj plati vozača'

"Država je kriva što je dozvolila zakone da vozači mogu voziti šest dana po devet sati sami, s 15 sati zauzeća i tri sata pauze u tom danu i onda imaju 45 sati slobodnog. To je stvarnost već nekoliko godina. Uvoz radne snage iz drugih država traje negdje od 2018. U Hrvatskoj kamione i autobuse voze Makedonci, Srbi, Bosanci, a naši vozači masovno odlaze van raditi jer više neće raditi ovdje za minimalac", govori naš sugovornik, vozač autobusa koji je želio ostati anoniman.

Kako on, tako i većina vozača autobusa u Hrvatskoj radi za minimalac od 3750 kuna plus dnevnice. Kaže kako on svojim poslom "natuče" do devet, 10 tisuća kuna mjesečno, ali na temelju dnevnica koje su neoporezive.

Sad im žele ukinuti i beneficirani radni staž, koji uostalom ni do sada nije bio obavezan već je prepušteno poslodavcima da odluče žele li ga plaćati. "Moj bivši poslodavac kod kojeg sam radio do nedavno nešto više od dvije i pol godine, nije mi isplatio ni dana beneficiranog radnog staža. Država je dozvolila da ne mora, a to je mjesečno tek nešto više od 100 kuna", govori ogorčeno.

"Odeš na bolovanje, ode 70 posto od plaće. Odeš na dugoročno bolovanje, ta plaća se sve više smanjuje. A većina tegoba kod vozač nastaje upravo zbog sjedilačkog posla. Ali nitko ti nije uplatio beneficiju".

Bivši poslodavac još mu nije isplatio plaću za veljaču.

Osim toga, prijevoznici su se za vrijeme epidemije našli u nezavidnoj poziciji zbog čega im je država, kao i ostalim nekim granama, plaća poticaje: "Nama je država plaćala i doprinose i plaću, a poslodavac nam nikada nije isplaćivao plaću na vrijeme, već tek krajem mjeseca. To nije samo meni, tako su svima radili. Dobiju novac od države, a onda tjednima zadržavaju novac i 'vrte' ih u opticaju, a nama kasne po dva tri tjedna s isplatom".

"I ovdje gdje sam počeo raditi ista je priča kaže, minimalac i dnevnica, a voziš i po Hrvatskoj i van Hrvatske. Voziš kako ti kaže. Odvoziš svoju smjenu i onda te kao mene neki dan, nakon smjene koja je završila u 14.30 nazove i 'digne' da voziš u 10 navečer. Po zakonu ima pravo to napraviti. Ako odbiješ, doviđenja, ima tko hoće. Ali danas nema 'tko hoće'. Došlo je vrijeme da se ljudi više ne daju za*ebavat", zaključuje.

'Svi vuku za rukav i pitaju: Hoćeš raditi?'

Dajan, vozač kamiona koji je s portalom Direktno razgovarao o cijeloj situaciji s vozačima autobusa i kamiona u Hrvatskoj ima suprotno mišljenje.

Naime, prema njegovom iskustvu, njegov poslodavac te tvrtke s kojim surađuju već godinama imaju iste vozače, i to Hrvate.

''U početku je bila jako mala plaća, ali danas te svi vuku za rukav i pitaju: 'Hoćeš raditi?' Moj 'gazda' je podignuo plaće vozačima nakon odlaska jednog od radnika u inozemstvo jer nije mogao naći drugu radnu snagu da ga zamjeni. Mi vozači, ja i u mojoj okolici, trenutno smo zadovoljni i ne bih prešao drugdje iako me stalno pitaju i mogao bih naći posao bez problema. Bez obzira na iskustvo više se ni to ne traži'', naglasio je vozač.

Prema njemu, vozači koji su otišli, otišli su na vrijeme ''dok je bilo hajdemo reći, po mom, plaća po starom režimu, mala i dok su poslodavci zgrtali, ali njihovim odlaskom smo mi došli do izražaja. Da nisu oni otišli van, a otišli su zbog boljih uvjeta, mi koji nismo razmišljali na odlazak, teško bi bili ovako zadovoljni jer su nam se uvjeti popravili odlaskom kolega. Međutim nažalost na štetu upravo onih koji su otišli!''.

''Danas se u državnim firmama može dobiti posao bez problema što prije nije bio običaj, ali su plaće takve da se uopće ne isplati prelaziti. Državna firma daje plaću 5000 kuna, a višak sati ti da slobodno. Kod privatnika pak plaćaju se prekovremeni. Zato je trenutačno bolje biti vozač kod privatnika nego u državnim poduzećima'', rekao je i nastavio:

''Privatnici su u ovom trenutku po mom mišljenju očajni! I traže vozače zbog manjka radne snage. Danas na razgovoru za posao s privatnikom možeš bez problema na samom razgovoru podići plaću. To u državnoj firmi ne možeš''.

Naš sugovornik istaknuo je da trenutno zna barem pet prijevoznika koji traže vozače upravo zbog manjka radne snage. ''Zbog toga danas poslodavci imaju veće poštovanje prema vozačima''.

U trenutačnoj situaciji, Dajan smatra da ''poslodavci drže vozače kao kap vode na dlanu''.