Hrvatski povijesni fijasko u režiji ikona hrvatskog pravosuđa i politike

Urednički tim direktno.hr-a o današnjoj presudi Međunarodnog suda pravde u Haagu.

Miljenko Manjkas: Hrvatski povijesni fijasko u režiji „ikona" hrvatskog pravosuđa i politike

Do zadnjeg trena tvrdili su da tužba nije potrebna, potom su učinili sve da povuku tužbu, smatrajući da se možemo dogovoriti. To je sabotaža vlastite države bez presedana u svijetu, a koju provodi vlast te iste države.

U svakoj ozbiljnoj zemlji sastao bi se državni vrh, Vijeće za nacionalnu sigurnost, vlast i oporba, zahtijevali odgovornost za povijesno nacionalno poniženje, analizirali novonastalu situaciju i definirali kratkoročne i srednjoročne korake koje je potrebno poduzeti u zaštiti povijesnog digniteta i nacionalnih interesa. U svakoj normalnoj državi, autori tužbe, koju je predsjednik Međunarodnog suda u Haagu, Peter Tomka doslovno izvrgavao ruglu, bili bi jednako tako izvrgnuti ruglu, „prognani" s fakulteta, odbačeni u struci.

S druge strane - kada tužbu za genocid, pišu i vode oni koji preziru žrtve Domovinskog rata, ismijavaju nacionalne simbole, koji nacionalne institucije koriste kao bojišnice vlastitih anacionalnih ideologija, hrvatsku državu smatraju „slučajnom", a rezultat referenduma o samostalnosti iznuđenim, koji ismijavaju sve koji se smatraju domoljubnima - kako očekivati drugačiji ishod.

Naposljetku, kako ćemo tražiti od gospodina Tomke da Srbiji presudi za genocid, kada glavni izvršitelji tog genocida, ratni zločinci iz srpske agresije na Hrvatsku, još danas slobodno hodaju Hrvatskom i smiju se u lice  svojim žrtvama. Pa zašto od suca Tomke tražimo da osudi one koje Bajić i Cvitan ne žele niti optužiti.

Dovoljno je pogledati izjave dvaju predsjednika nakon presude. Srpski Nikolić je izjavio: „Potvrđen masovni zločin nad Srbima, pali stereotipi o ratu u SFRJ". A hrvatski Josipović, koji je ujedno i autor tužbe: „Ovo je bio jedan od vjerojatnih scenarija". Državu, za koju su naši preci stotinama godina ginuli, sada kada smo je izborili, dali smo na upravljanje onima koji je preziru. Što se sada čudimo, sami smo si krivi, kaže direktor sadržaja Miljenko Manjkas.

Neven Pavelić: Presuda govori da se genocidna politika isplati

Presuda po hrvatskoj tužbi za genocid u Haagu i njeno odbacivanje, uz sve propuste hrvatskog pravnog tima, govori puno o pravu i pravdi u međunarodnim razmjerima. Ona potvrđuje pravilo da je politika umijeće interesa, a krajnji, legitiman mehanizam za ostvarivanje ciljeva neke zemlje je – oružani sukob.

Razvoj događaja na području bivše Jugoslavije u devedesetima naposlijetku je pokazao da se u sukobima između „malih" naroda može primjenjivati i poznata krilatica cilj opravdava sredstvo. Rezultat srbijanske agresije je pobjeda Srbije i osvajanje pola teritorija Bosne i Hercegovine i to nakon današnje presude postaje činjenica, kao što je i otvoren put da se entitet Republika Srpska odcijepi od BiH i priključi Srbiji.

I u međunarodnom pravu se ništa dogoditi neće, dvije tužbe, ona BiH protiv za genocid Srbije i ova Hrvatska, na Međunarodnom sudu pravde doživjele su istu sudbinu. Genocidnog ponašanja je možda i bilo, ali Srbija za to nije odgovorna.

Svaka presuda ima svoj utjecaj i na buduće ponašanje zaraćenih strana, a ove dvije „pravedne", na koje nema prava žalbe, daju jasnu poruku: svi masakri kojima smo svjedočili u devedesetima – Škabrnja, Vukovar, mnoštvo spaljenih sela, protjerani ljudi, silovane, mučene žene, logori u Srbiji, sva zvjerstva koja je počinila JNA zajedno sa srpskim snagama u okupiranoj Hrvatskoj, kao i ona klaonica u napaćenoj Bosni – sve je to bilo legitimno i legalno sa stajališta srbijanske ekspanzionističke politike. Osvojili su pola Bosne, protjerali sve nesrbe i u doglednoj budućnosti će se pripojiti Srbiji.

Hrvatski, sada bivši predsjednik Ivo Josipović, koji je sudjelovao u sastavljanju tužbe protiv Srbije ocijenio je danas da je „takva presuda suda u Haagu bila jedan od mogućih scenarija". Josipović je, podsjetimo, odmah nakon što je izišao iz hrvatskog pravnog tima, počeo s intenzivnim sastancima sa srbijanskim veleposlanikom Radivojem Cvetićaninom i donosio mu razne dokumente pa stoga ni ne čudi njegovo ponašanje od kada je postao predsjednik Hrvatske.

Postao je jedan od pobornika teze o nužnosti povlačenja tužbi, kao da je bio uvjeren u gubitak pred sudom. Svirao je predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku klavir, ovaj mu je dolazio na Pantovčak. Ljubio se tri puta s predsjednikom Srbije Nikolićem.

S druge strane Tomislav Nikolić ostao je na svojim stajalištima s početka agresije na Hrvatsku, recimo, da je Vukovar srpski grad. Pogotovo nakon današnje presude, kada je izjavio: „Potvrđen masovni zločin nad Srbima, pali stereotipi o ratu u SFRJ". Ista meta, isto odstojanje, kao devedesetih kada je četnički vojvoda Tomislav Nikolić zvani Grobar haračio po istočnoj Hrvatskoj.

Ali sve je ovo što se dogodilo i koji je politički i pravni epilog srbijanske agresije na Hrvatsku i BiH poruka je za buduće generacije što treba činiti u slučaju sljedeće prilike za rat na brdovitom Balkanu. Presuda govori da se genocidna politika isplati, kaže zamjenik glavnog urednika direktno.hr-a Neven Pavelić.