Hrvatske časne sestre u Argentini pomagale su iseljenicima: 'Posjetio nas je i Tuđman'

Sestra Edita prisjetila se kako su sestre svoj misijski rad započele u siromašnoj radničkoj četvrti Dock Sud, gdje su pružale obrazovnu, duhovnu i materijalnu pomoć brojnim hrvatskim obiteljima, suočenima s teškim uvjetima života u tuđoj zemlji. "Stariji bi rekli da to nisu bila laka vremena. Mnogi naši Hrvati u potrazi za boljom budućnošću dolaze i pronalaze utočište na tlu Južne Amerike, točnije u Argentini. Bili su stranci u tuđoj zemlji, kao ovce bez pastira. Na molbu hrvatskih biskupa 1929. godine dolaze prvi franjevci kako bi duhovno pratili naše hrvatske iseljenike i pomogli im u očuvanju vjere i kulturne baštine. Poznavajući odgojnu i prosvjetnu djelatnost sestara milosrdnica u Hrvatskoj, franjevci su ih pozvali da dođu među hrvatski narod u Argentini kako bi duhovno i obrazovno pomogle našoj brojnoj iseljeničkoj zajednici. Tako je prvih pet sestara milosrdnica stiglo u Argentinu 30. srpnja 1934. godine. Sestre svoj rad započinju skromno. Nitko ih nije dočekao i to su ta iznenađenja koja nam dragi Bog prepušta", započela je priču preko telefona za Direktno iz daleke Argentine s. M. Edita Lukić, umirovljena učiteljica koja djeluje u Provinciji Krista Kralja, Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga sa sjedištem u Zagrebu.

Prve sestre u tim teškim vremenima nekoliko su tjedana stanovale u pansionu koji su držale sestre franjevke, da bi zatim iznajmile skromnu kućicu u Dock Sudu, siromašnoj radničkoj četvrti Buenos Airesa. Upravo ondje, gdje su sestre započele svoj rad, ulica danas nosi njihovo ime. Ulica "Pasaje Hermanas Vicentinas de Zagreb" spomen je upravo na prve hrvatske redovnice koje su svoju misiju započele u staroj trošnoj kućici od lima koju su tada unajmile za 150 pesosa. Upravo je to početak onoga što su i sve buduće generacije časnih sestara učinile za zajednicu i generacije Hrvata, ali i svih drugih nacija koje su svoj život gradile u predgrađu velegrada.

"Odmah su gledale kako pomoći obiteljima. Čuvale su dječicu dok su roditelji radili, učile ih osnovama čitanja i pisanja. Odmah su imale u vidu otvoriti školu. To je bila jedna močvara i tamo kupuju zemljište. Na blagdan sv. Stjepana 1935. godine blagoslovljen je prvi kamen temeljac za izgradnju škole. Uz mnogo žrtve i uz pomoć dobrotvora i sestara iz Europe, školu otvaraju već 1936. godine. Ako Bog da, nagodinu ćemo proslaviti 90 godina djelovanja osnovne škole Školskog zavoda Krista Kralja", priča nam sestra Edita, dodajući da na početku dolaze sestre iz Hrvatske, učiteljice po struci, uče jezik i nostrificiraju diplome.

FOTO: Privatni album/Pripreme terena za gradnju 

'Sestre su bile velika podrška izbjeglicama iz Hrvatske'

Mnogi su prepoznali njihov rad, pogotovo sestara vrsnih bolničarki koje su dolazile iz Hrvatske, a već 1937. godine započele su svoje milosrdničko djelovanje u bolnici u Marcos Juárezu i u traumatološkom sanatoriju "Doyen" u Buenos Airesu. Iste godine otvorile su školu u Orensu, u provinciji Buenos Aires, na obali Atlantskog oceana. Jedno su vrijeme držale internat u školi Krista Kralja, i to u razdoblju kada je Drugi svjetski rat bjesnio Europom i donosio zlo i patnju. U tim teškim vremenima mnoge hrvatske obitelji našle su utočište u sestrama, kojima su povjeravale svoju djecu. "Tada naši politički emigranti i domoljubi bježe iz Hrvatske i dolaze ovdje. Sestre su tada bile uz naše izbjeglice. Pomagale su im i tražile posao. I danas se neki sjećaju kako su obilazile tvornice i druge ustanove tražile radna mjesta za naše ljude", priča sestra Edita o teškim vremenima za mnoge Hrvate koji su nakon 1945. zauvijek napustili Hrvatsku.

Godine 1947. sestre otvaraju i srednju trgovačku školu, budući da je riječ o radničkoj četvrti pa je bilo potrebno otvoriti smjer uz koji bi se buduće generacije mogle zaposliti. "Svake godine se organizira susret bivših učenica", s ponosom govori sestra Edita, te dodaje da je isprva škola bila samo za djevojčice, a od devedesetih nadalje primaju i dječake. Već od 1944. godine hrvatskim sestrama pridružuju se mlade Argentinke, Paragvajke i Urugvajke. "Danas nas je ostalo pet sestara Hrvatica. Četiri nas je u Argentini, a jedna je u Hrvatskoj, ali pripada našoj provinciji. Ostale sestre su Amerikanke. Trenutno imamo devet zajednica, pet škola, a sestre rade u dvije bolnice u provinciji Buenos Airesa", kaže sestra Edita. Zadnja škola otvorena je 1967. godine u Patagoniji, u provinciji Santa Cruz, na granici s Čileom. Dvije sestre djeluju u misijskoj postaji u provinciji Corrientes, pomažu siromašnima, katehiziraju i posjećuju bolesnike.

FOTO: Privatni album. Blagoslov kapele 1964. godine

Sestre pomažu potrebitima u četvrti

"Mi redovito, uz našu prosvjetnu djelatnost, imamo u vidu, kako nas je sveti Vinko naučio, naše najpotrebitije", kaže. Uz školu Krista Kralja djeluje Kućica "Sveti Vinko", koju su sestre otvorile 1981. godine, a koja je svojevrsni centar u kojem se prikupljaju hrana, lijekovi i odjeća. "Vodi se evidencija o najpotrebitijima u četvrti. Sestra zadužena za ovaj rad osobno posjećuje svaku obitelj, a zajedno s učenicima i volonterima sortira robu, priprema pakete i organizira susrete s djecom tih obitelji. Nastojimo da naši učenici i suradnici žive vinkovsku karizmu, njeguju duh solidarnosti, jednostavnosti, poniznosti i ljubavi prema bližnjemu", govori nam sestra Edita te nastavlja: "Kada imate stare, bolesne i nemoćne ljude, bake i djedove koji se brinu o unucima jer nema roditelja, mi pokušavamo pomoći koliko god možemo. Uglavnom to su sve radničke obitelji u kojima radi samo otac ili majka, ili su djeca sama s bakama i djedovima. Ima različitih obiteljskih situacija i mi ih sve imamo na umu. Pomažemo materijalno, ali i duhovno te nastojemo biti uz njih u svakom trenutku. Naš rad samo je kap u oceanu, ali ja uvijek govorim da bi ocean bio manji bez te jedne kapi". 

"Mi kao redovnička zajednica smo jedna velika obitelj u bilo kojem dijelu svijeta, jer znate, kada preletite ocean i nađete svoje mjesto, srce i horizonti se tada prošire. Ovdje je moj dom i ovo su moji ljudi, moja druga domovina", kaže nam draga sestra anđeoskog glasa, koja je u Dock Sud iz Hrvatske stigla 1978. godine sa svojih 24 godine. "Rođena sam pokraj Brčkog u Bosni i Hercegovini. Prije dolaska u Argentinu bila sam članica Riječke provincije. Osjetila sam da me Gospodin zove da napravim još jedan korak u svom životu. To me učinilo sretnijom i nikada ne bih bila sretna da nisam taj korak napravila. Radila sam kao učiteljica u osnovnoj školi i u srednjoj kao vjeroučiteljica. Od 1982. godine sam argentinska državljanka", priča nam sestra Edita o početku svog misionarskog poziva. 

FOTO: Privatni album. 1964. godina. Tadašnji ministar prosvjete u pokrajini Buenos Aires, René Pérez

U policijskoj postaji u Rijeci su joj rekli: 'Znate li da su tamo ustaše?'

Sestra Edita prisjetila se i neugodne situacije koju je doživjela u tadašnjoj Jugoslaviji, kada je tražila papire za odlazak u Južnu Ameriku. "Tada je još bio jak komunizam. Kada sam u Rijeci stigla u policijsku postaju kako bih zatražila dokumente, jedan od službenika se izderao na mene, pitajući me kamo idem i znam li da su tamo ustaše", prisjeća se sestra neugodnog trenutka prije odlaska. Osim nje, tada je s njom stigla još jedna sestra, a posljednja sestra iz Hrvatske došla je 2018. godine. "Treba imati misijsko zvanje, a ovo je zvanje u zvanju, ja kažem. Moja pokojna majka je znala reći: 'Zar ne možeš služiti Bogu ovdje, zašto trebaš ići tako daleko?', a ja sam joj odgovorila: 'Mama, mene Gospodin tamo treba'", prisjeća se sestra Edita.

Velika ljubav i milosrđe dočekali su brojne Hrvate kojima je prva postaja u emigraciji bila siromašna radnička četvrt Dock Sud. U počecima rada sestara milosrdnica puno učenica su dolazile iz hrvatskih obitelji, a danas su to pripadnici svih drugih nacija koje ondje žive. "Naši ljudi kasnije, kada bi se snašli, napuštali bi ovu četvrt i odlazili u druge dijelove grada. Kad sam ja tek došla, sjećam se susjede, jedne pobožne starice koja je došla iz Dalmacije. Ona je dovela svog unuka jer joj je kći umrla. Danas je on veliki dobročinitelj naše zajednice", kaže nam sestra Edita, dodajući da su tada svaki mjesec slavili misu na hrvatskom jeziku, ali da je danas gotovo nemoguće tako nešto ostvariti. "Hrvatskih franjevaca više nema, ostao je tek jedan, danas u godinama, bolestan", kaže sestra Edita, dodajući da danas u Argentini živi treća i četvrta generacija Hrvata koji su vrlo dobro integrirani u tamošnje društvo. Ipak, snažna veza s Hrvatskom, koja je prije svega dolazila iz same roditeljske kuće, i dalje je prisutna.

"Interesantno je koliko je jaka ta ljubav prema domovini. Kada sam ja došla ovdje, osam godina svaki sam tjedan putovala i učila djecu hrvatski u Hrvatskom Katoličkom Centru 'Sv. Nikola Tavelić' u Buenos Airesu. Mislila sam tada kako će oni jezik usvojiti kada kod kuće uglavnom govore španjolski, međutim danas vidim koliko im je to pomoglo kasnije. Veseli me kad ih susretnem s njihovom djecom i kada im kažu: 'To je bila moja učiteljica'. Koliko im je to značilo, kolika je to ljubav prema domovini", govori nam sestra Edita o svojim učenicima, koji za nju imaju samo riječi hvale.

FOTO: Privatni album. Kardinal Franjo Kuharić u posjeti Provinciji Krista Kralja

'Te 1991. godine okupljali smo se ispred Kongresa u Buenos Airesu, molili...'

"Mnogi naši ljudi u Argentini mislili su da su došli na koju godinu i da će se vratiti u Hrvatsku, međutim vrijeme je prolazilo i, nažalost, većina ih to nije dočekala. Ovdje su zasnovali obitelji, sada im ovdje žive djeca, unuci i praunuci. Sjećam se jedne gospođe koja mi je govorila da je nakon nekoliko godina pokušavala objasniti suprugu da se moraju pomiriti s tim da je Argentina njihov novi dom i da u njemu moraju stvoriti temelje za daljnji život. Teške su to sudbine", prisjetila se sestra Edita tih vremena. "Čuti hrvatsku himnu i vidjeti kako se viori hrvatska zastava u Argentini nešto je neopisivo za naše ljude, pogoto starije koji su morali napustiti Hrvatsku", kaže sestra Edita, dodajući da su se mjesecima prije proglašenja samostalnosti i priznanja Hrvatske okupljali ispred Kongresa u Buenos Airesu s hrvatskim zastavama, molili se, pjevali hrvatsku himnu i dijelili letke kako bi svijet vidio tko smo i da se Hrvatska bori za dugo iščekivanu demokraciju.

Godine 1994. posjetio ih je i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman te obišao školu Krista Kralja. "Naša škola je uvijek bila simbol hrvatstva, jer tu su počele hrvatske milosrdnice, bez obzira na to što ih je danas malo. Tu je bio početak domoljublja, ljubavi prema svojoj dalekoj domovini i narodu", kaže sestra Edita. "Tuđmana su djeca dočekala u špaliru, od ulaska u školu pa kroz cijelo naše dvorište. Rekao mi je: 'Sestro, ovo je najljepši doček koji sam imao'. Djeca su bila jako uzbuđena jer dolazi netko važan, što je u ono vrijeme bio veliki ponos. Posjetio nas je pokojni kardinal Franjo Kuharić, bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, da samo spomenem neke, njihov posjet je ostao zabilježen u Kronici i Spomenici naše zajednice koju ljubomorno čuvamo", kaže ponosno sestra Edita, koja je imala čast i radost susresti se s najvećim svjetovnim i crkvenim poglavarima iz Hrvatske na mjestu gdje su prve sestre milosrdnice započele svoj rad u trošnoj limenoj kućici, a danas njihovih pet škola pohađa oko 2700 učenika te u njima radi više od 400 djelatnika. Riječ je o laicima, a vrlo često upravo o bivšim učenicima."Ono što mi molimo jest da nam Gospodin pošalje zvanja kako bi se ovo prekrasno djelo moglo nastaviti. Nastojamo odgajati naše učenike u ljudskim i kršćanskim vrijednostima, u duhu karizme koju smo naslijedile od sv. Vinka Paulskoga. To je naše poslanje i sretne smo što možemo učiniti nešto za dobro ovoga naroda", kaže sestra Edita.

FOTO: Privatni album. Predsjednik dr. Franjo Tuđman u posjeti 

U četvrti djeluje Hrvatski dom star 100 godina

"Kada je počelo rađanje demokracije u Hrvatskoj, u našoj su se školi subotom okupljali Hrvati. Bio je dječji zbor, ples, djecu se učilo običajima i kulturi. Danas se djecu uči hrvatski jezik, kao i običaje i kulturu, u Hrvatskom katoličkom centru u Buenos Airesu. U našoj četvrti i danas djeluje Hrvatski dom koji postoji više od 100 godina. Ondje se svake subote odrasli podučavaju hrvatskom jeziku. U Rosariju imamo profesoricu hrvatskog jezika koju je poslalo Ministarstvo obrazovanja iz Hrvatske. Imamo više hrvatskih centara diljem Argentine. Svake godine Buenos Aires slavi različite zajednice koje tamo žive, a ima ih mnogo – od Talijana, Španjolaca, Čeha, Nijemaca, Slovenaca, i mnogih drugih. Tada se hrvatsku zajednicu predstavljaju folklorne grupe, otvaraju se štandovi s hrvatskim jelima. To je prekrasno i svake godine doista bude izuzetno", kaže sestra Edita.

Sestra Edita kaže da su za imenovanje ulice u Dock Sudu najzaslužniji učenici i profesori srednje škole. "Trebalo je obići sve susjede i pitati slažu li se s tim. Naravno, dobili su objašnjenje i nitko se nije usprotivio, a učenici i profesori rekli su da je to najmanje što mogu učiniti, jer su sestre tu već 90 godina, u vrijeme kada ovdje nije bilo ničega. Zatim je zahtjev podnesen općini i većina je prihvatila prijedlog. Bilo je to vrlo svečano i lijepo kada danas prolazimo i pročitamo riječ 'Zagreb'", kaže s ponosom sestra Edita, dodajući da su stanovnici kvarta i ranije tu ulicu zvali "Pasaje de las monjitas" (Prolaz časnih sestara; "monja" znači redovnica – često koriste oblik "monjita", koji riječi daje simpatičnu i topliju notu, op. a.).

FOTO: Ulica u Dock Sudu nazvana po po  zagrebačkim Sestrama milosrdnicama ( sestra Edita Lukić prva s lijeva)

'Umrli su i nisu dočekali vidjeti slobodnu Hrvatsku'

Puno mladih ljudi, potomaka Hrvata, danas rado posjećuje Hrvatsku, a nerijetko se i presele u zemlju svojih djedova i pradjedova. Sestra Edita kaže da je takvih sve više. Osim što im Europska unija pruža drukčije prilike i otvara nove horizonte, mnogi, kako kaže, imaju osjećaj kao da imaju svetu dužnost barem posjetiti mjesta iz kojih potječu njihovi preci."Mnogi odu u posjet i vrate se pa mi prepričavaju doživljaje. Sretni su jer su posjetili mjesto u kojem im se djed rodio ili crkvu u kojoj im je baka krštena. Neki su gledali svoje djedove i bake kako s nostalgijom i tugom pričaju o Hrvatskoj, jer se mnogi, u ona vremena prije demokracije, nisu smjeli vratiti ili financijski nisu mogli. To je jako bolno. Mnogi su umrli i nisu dočekali da je vide slobodnu Hrvatsku. Ja podržavam svakoga tko mi kaže da ide u Hrvatsku, neka je blagoslovljeno. Argentinu neće zaboraviti jer su ipak Argentinci – ondje su rođeni i ondje su živjeli", kaže sestra Edita, dodajući da je posebna "ludnica" u Argentini gledanje utakmica u kojima igra hrvatska nogometna reprezentacija, osobito na Svjetskim prvenstvima 2018. i 2022. godine, kada su se Vatreni kući vratili sa srebrnom i brončanom medaljom.

Veliko priznanje za Hrvatsku: Pogledajte tko je dobio ulicu u Buenos Airesu

"Mnogi mladi hrvatske zajednice su iz miješanih brakova, ne govore hrvatski, ali itekako prate sve što se događa u Hrvatskoj. Slušaju hrvatske pjesme, u Buenos Airesu je 1988. godine osnovana muška klapa 'BA', koja pjeva na hrvatskom jeziku, a od 2001. godine djeluje i ženska klapa 'Valovi'. Hrvatska zajednica puno je doprinijela argentinskom društvu, koje je vrlo otvoreno i vrednuje kulturno i duhovno bogatstvo svake zajednice. To je jedan divan suživot", zaključuje sestra Edita.

FOTO: Privatni album

FOTO: Privatni album. Svečana ceremonija prilikom promjene naziva ulice