Hrvatska: Zemlja slavne ratničke prošlosti, najljepših otoka i mora na svijetu, ponosnih ljudi, fantastične hrane, vina i prezgodnih žena

Teško je pisati o svojoj državi, jer njezine prekrasne ljepote i sve što ona nudi često miješamo s ljutnjom na sve naše političke elite, koje su dovele do toga da Hrvatska još uvijek nije onakva zemlja kakvu smo sanjali i željeli, stvorivši je u mukama i krvi u Domovinskom ratu. Poseban problem s kojim se, osim lošeg životnog standarda i velikog nezadovoljstva građana, nezaposlenosti, spore i trome birokracije, pregolemog državnog aparata, katastrofalnog pravosuđa, jest i gotovo masovni egzodus naših ljudi, koji odlaze u inozemstvo u potrazi za kvalitetnijim i boljim životom.

A u očima svijeta, onoga koji zna za postojanje naše male države, uglavnom su uvijek iste slike: savršeno more, najljepše na svijetu, tisuće čarobnih otoka, ugodna klima, prelijepe žene, dobri domaćini, biser Dubrovnik, nevjerojatna Dalmacija, pitoma Istra, mirna i gostoljubiva Slavonija, divlja Lika, radišno Međimurje, fantastična hrana i izvrsna vina, vrhunski sportaši koje je Hrvatska dala. Od tenisa, skijanja, rukometa, boksa, vaterpola, gimnastike, kajakaštva… do nogometa…

Mitovi i stereotipi prate sve svjetske nacije, tako da ni Hrvatska toga nije pošteđena, jer, u ljudskoj je prirodi uspoređivati se s drugima, ma koliko to bilo besmisleno, jer svaki pojedinac, kao i cijeli narod, jedinstven je sam po sebi. Nije ni pravedno, a ni previše inteligentno suditi o bilo kome temeljem njegove nacionalne, vjerske, rasne ili druge pripadnosti. Ipak, pogledajmo kakav ''glas'' prati nas Hrvate… I uzmimo sve to s dozom rezerve, ali i humora, jer na temelju uvriježenih, a često potpuno pogrešnih mišljenja ne može se stvarati percepcija o bilo kome. Zato se to i zovu - predrasude…

STEREOTIPI O HRVATIMA

Hrvatska je balkanska zemlja

Jezik, mentalitet, stil života, ali i stoljetna kulturna razmjena u kojoj smo s istoka preuzeli mnoge specifičnosti, od glazbe, mentaliteta, smisla za humor, do ćevapčića, sarme ili baklave, koja je tradicionalni dio ponude naših slastičarnica, potvrđuje da Hrvatska, kao država na raskrižju različitih civilizacija ima i balkanski ''štih''. No često se kaže da je Balkan više kulturološki pojam, a manje zemljopisni.

Hrvatska je ''predziđe kršćanstva''

Povijesna je i zemljopisna činjenica da su Turci u svojim stoljetnim navalama na Europu zaustavljeni na ovim prostorima. Njihovu invaziju na Beč spriječili su veliki porazi i teški gubici, upravo u Hrvatskoj. Ali, za sebe to slično misle i naši susjedi Mađari i Austrijanci…

Hrvati su veliki i hrabri ratnici

Jedan od najstarijih stereotipa o Hrvatima koji je nastao u Europi je onaj o hrvatskoj ratobornosti, hrabrosti i okrutnosti. U vrijeme Tridesetogodišjeg rata po Europi bjesnio je krvavi rat katolika i protestanata, a u njemu je, na strani Habsburške Monarhije sudjelovala i laka konjica iz Hrvatske. Istaknuli su se u nizu bitaka, sijući strah i užas među neprijateljima, ali i prolijevajući krv za tuđe interese. Sa sobom su u Europu donijeli, do tada nepoznat, način ratovanja koji su naučili u dugotrajnim borbama s Turcima. Bili su vješti u zasjedama, prepadima, prodorima i brzom povlačenju. Njihove vojne taktike, hrabrost te ratne varke i lukavstvo postali su nadaleko poznati. Sudjelovali su u nizu važnih bitaka, od doline Rajne, preko Praga, Leipziga i Dresdena do prodora nadomak Pariza. Bojale su ih se čak i razvikane vojske i vladari. Tako je ime Hrvat postalo sinonim za laku konjicu. Hrvate je u Tridesetogodišnjem ratu pratio i glas i po okrutnosti.

U njemačkom gradu Magdeburgu na zidu protestantske katedrale i dalje je vidljiv zaziv ''Sačuvaj nas Bože kuge, gladi, rata i Hrvata!''. Taj natpis potječe upravo iz Tridesetogodišnjeg rata katolika i protestanata.

Da se Hrvate u tim stoljećima nije smatralo samo okrutnima već i časnima svjedoči zapis poznatog slovenskog prosvjetitelja Primoža Trubara iz 1562. u predgovoru glagoljičkog Novog testamenta, u kojem se obraća češkom kralju i nadvojvodi Austrije Maksimilijanu: ''Hrvati, koje se još naziva i Husarima, poznati su po tome što su čestiti, snažni i izdržljivi ljudi... Također su rječiti na svome jeziku i časni, a u ratu ili na bojnom polju ne trpe kraj sebe nikakvih žena, samo što rado naveliko piju i nazdravljaju svojim vladarima i dobrim prijateljima, želeći im sreću, spas duše i dug život''.

Priča o hrvatskoj hrabrosti i učinkovitosti na bojnom polju pronosila se stoljećima i prije i poslije toga. Zrinski je obranio Europu zaustavivši Turke pod mađarskim Sigetom. Napoleon je za Hrvate govorio kako nikada nije imao ''hrabrijih i boljih vojnika'', izrekavši poznatu rečenicu: ''Kada bih imao samo sto tisuća Hrvata, osvojio bih čitav svijet!''.

Navodna ''genocidnost'' Hrvata zbog NDH

Na toj slavnoj ratničkoj tradiciji, Hrvati su postali i prva pobjednička europska vojska u suvremeno doba, zahvaljujući obrani od agresije i pobjedi u Domovinskom ratu. Međutim, posljednjih desetljeća mnogi su prizivali u sjećanje i onu srednjovjekovnu hrvatsku okrutnost zajedno s onom tijekom Drugog svjetskog rata u NDH, nakon čega su Hrvati zaradili epitet ''genocidnosti'', a time ih se često i opisivalo u bivšoj Jugoslaviji. Iako je baš u Hrvatskoj osnovan prvi antifašistički pokret u Europi, stereotipi o Hrvatima kao genocidnom narodu vješto su i namjerno plasirani punih 50 godina da bi posebno došli do izražaja početkom rata u Hrvatskoj, kad se pokušala izjednačiti krivnja. No, kada je svijet konačno shvatio što se događa u Hrvatskoj 1991., kada su je zajedničkim snagama napale Srbija i JNA, a Hrvatska se pretvorila u krvavo poprište stravičnih zločina, pokolja, paleža i mučenja, dio neosviještenih, neobrazovanih i neinformiranih, često i namjerno, ponavljali su stalno istu ''mantru'': Hrvati su ''desno i nacionalistički orijentirani narod, nesklon promjenama i poprilično zaostao''. Ili: oni koji promiču svoje hrvatstvo i diče se svojim porijeklom polupismeni su primitivci, ''kockastoglavi i bezubi'', ''seljačine i marginalci'', s uvijek prisutnom tezom o navodnoj fašistoidnosti Hrvata.

Za mnoge u Europi Hrvatska je još Balkan, iako smo već pet godina u članstvu Europske unije, a Europa ovaj komad kontinenta smatra zaostalim mjestom u kojem i dalje ''caruju'' toljage…

No, zbog hrvatskih emigranata, koji su se od šezdesetih godina 20. stoljeća masovno selili u zapadnu Europu, o Hrvatima vlada mišljenje i kao o pouzdanim, prilagodljivim, vrijednim i marljivim obiteljskim ljudima. A kako nas posjećuju milijuni inozemnih turista, možemo čuti svašta- od super pozitivnih, do negativnih komentara, no, Hrvatska u tome nije iznimka od drugih država…

Hrvati su gostoljubivi domaćini

Volimo se hvaliti kako smo najgostoljubiviji domaćini, ali mišljenja inozemnih turista podijeljena su oko toga. Čak je uvriježeno mišljenje o nama kao lijenim ljudima, koji se vode parolom: Pošaljite nam svoj novac, ali nemojte ni dolaziti. Kakav nonsens! Svatko tko je posjetio našu državu ima svoje osobno mišljenje, neovisno o imaginarnim percepcijama, a budući smo jaka turistička država i u turizmu radi mnoštvo različitih ljudi, jasno je da svaki turist ima drugačije iskustvo, uključujući i domaće turiste…

Hrvati su dobri vozači

Prema HAK-ovim istraživanjima, većina Hrvata smatra da su dobri vozači, iako je 62 posto imalo prometnu nesreću, a više od 50 posto dodalo je da ne poštuju prometne znakove. Najčešće brzina nije primjerena uvjetima na cesti, a slijedi nepoštivanje prednosti prolaza. Kod prometnih nesreća s ozlijeđenim sudionicima u prometu čiji su krivci pijani vozači, najviše njih imalo je više od 1,50 promila alkohola u krvi. "Vidljiva je razlika u tome kakvu sliku vozači imaju o sebi i kakvo je njihovo ponašanje u prometu. Vozači, bez obzira na to što sebe smatraju dobrim vozačima, i dalje voze pod utjecajem alkohola, voze tako da usput i telefoniraju na mobitele, jedu, piju, voze umorni, odnosno u prometu čine rizične i visokorizične protupropisne radnje", kažu u HAK-u.

Hrvatska je zemlja vina

To je, dakako točno, no, posljednjih je godina, prema istraživanjima, u porastu sve veća potrošnja piva. I to baš hrvatskih, koja spadaju u sam vrh svjetskih piva!

Hrvatska je 'zemlja kriminalaca'

U usporedbi s drugim europskim zemljama, nismo loši i svakako ne pripadamo u krug zemalja u kojima prevladavaju lopovluk i kriminal. U Hrvatskoj je prema nekim statistikama prosječan broj krađa, razbojništava i prevara oko 43.700 na godinu, što je trostruko manje od Slovenije. Primjerice, Austrija ima pet puta više krađa, a samo dva puta više stanovnika. Što se tiče krađa, Hrvati se mogu usporediti i s Italijom koja ima četiri puta više stanovnika i tri puta više kriminala, kako pokazuju podaci European Sourcebook of Crime and Criminal Justice.

Nasilje

Prema rezultatima istraživanja nasilja nad ženama u Hrvatskoj, koje je provela Autonomna ženska kuća Zagreb, pokazalo se da je u ukupnoj populaciji zlostavljača čak 13 posto visokoobrazovanih muškaraca, a 34 posto ih je sa srednjom stručnom spremom. U usporedbi s ukupnom populacijom od 20 posto visoko obrazovanih, a barem pola su žene, znači da visokoobrazovanih zlostavljača ima više nego što ih je u prosječnoj populaciji. No visokoobrazovane partnerice teže progovaraju o obiteljskom nasilju jer se srame, uvjerene kako im nitko neće povjerovati da njihov cijenjeni i ugledni suprug tuče ženu...

Hrvati su u domovini lijeni, a u inozemstvu vrijedni i marljivi

Istraživanje koje su poslodavci proveli u oko 50 tvrtki pokazalo je kako hrvatski radnik na radnom mjestu provodi prosječno samo četiri sata, a pola radnog vremena potroše na kave i pauze. Unatoč tome izvan granica Hrvatske smatraju nas među najvrijednijim i najboljim radnicima. Razlozi za takvo mišljenje najčešće su da kvaliteta rada znatno ovisi o motivaciji, ali i stimulaciji. Kada je hrvatski radnik nagrađen za dobro obavljen posao, još će se više truditi svoj posao uvijek obaviti najbolje što može.

Hrvati nisu duhoviti

Časopis Reader’s Digest prije desetak je godina proveo u nekoliko gradova istraživanje koje je pokazalo da su Hrvati najduhovitiji narod Europe. Iza nas su tako ostali Mađarska, Velika Britanija, Rumunjska, Poljska i Finska. Ipak, u usporedbi s tradicionalno duhovitim Srbima, a još više Bosancima, ne možemo se baš pohvaliti velikim dostignućima. Ipak, ne treba zaboraviti da su upravo u Hrvatskoj nastale neke od najduhovitijih serija, sitcomova, komedija, čak i filmova, ali sve to očito nije dovoljno da izađemo iz besmislene percepcije o tome kako ne znamo biti duhoviti.

Hrvati su zgodni, visoki, vitki i mrki

Prosječan Hrvat visok je 176 centimetara i ima 82 kilograma. Pokazalo je to jedno antropometrijsko istraživanje. Obično nas se izgledom svrstava u srednjoeuropsko stanovništvo u skupini od Njemačke prema Skandinaviji. Za usporedbu, Nizozemci su najviši ljudi na svijetu, a s tog su mjesta istisnuli Amerikance, jer su ih prerasli za gotovo pet centimetara. U Dinaridima se, naime, rađaju jedni od najviših ljudi na svijetu, a upravo se taj dio smatra povijesnom jezgrom hrvatske nacije. Što se tiče boje kose i crta lica, na njih je vjerojatno utjecalo miješanje s Turcima, Talijanima i tko zna s kime sve još. Kod ovakvih spekulacija ne smijemo zaboraviti ni onaj ''iranski gen'' o kojemu se toliko pisalo i govorilo… S druge pak strane, Zagora i Zagorje imaju slično ime, zemljopisno i nisu jako udaljeni, ali ljudi koji u njima žive potpuno su različiti. Dvometraš je u Zagori pravilo, a u Zagorju rijetka iznimka. Također, u Zagorju je puno svjetlokosih i plavookih Hrvata, prije srednjoeuropske negoli dinarske fizionomije. A ni Slavonija baš ne ''obiluje'' previsokim ljudima…

Hrvatice su najljepše žene svijeta

Mnogi stranci kažu da su Hrvatice vrlo lijepe, posebno u Dalmaciji jer su, zahvaljujući genima, visoke, vitke, tamne kose i lijepa tena. Zagrepčanke smatraju ženama koje posebno vode brigu o sebi, paze kako izgledaju, što će odjenuti... Možemo zaključiti da su Hrvatice lijepe, ali lijepih žena ima svagdje. Ipak, Hrvatice su u prednosti nad ostalim ženama u ovom dijelu Europe, zbog velike količine vremena, energije, novca i truda koje ulažu u svoj fizički izgled. Ne zaboravimo da su baš naše žene u vrhu svjetskih izbora ljepote…

Stereotip da su Dalmatinci lijeni

Pronašli smo podatak kako je dr. Petar Filipić napisao knjigu ''Ekonomski paradoksi'' u kojoj se osvrnuo i na neke regionalne stereotipe. Uspoređujući podatke sa Zagrebom, u razdoblju 2000.-2009. godine, utvrdio je da je prosječna plaća u tom razdoblju za Zagreb bila 4823 kune, a za Split 4036 kuna. Istovremeno, Zagrepčani su u prosjeku radili 2087,67 sati, a Splićani su na poslu proveli 2096,11 sati. No ne treba zaboraviti da je Dalmacija najtopliji dio Hrvatske i nije lako raditi u ljetnim mjesecima na iznimno visokim temperaturama, ali smatrati zbog toga Dalmatince ljenčinama, totalna je bedastoća i podcjenjivanje.

Hrvati vole alkohol

Prije nekoliko godina časopis Forbes smjestio nas je na peto mjesto najvećih alkoholičara u Europi. Istraživanje su utemeljili na potrošnju alkohola po glavi stanovnika, zakonskoj regulativi vezanoj uz alkohol, količini bolesti povezanih s alkoholom i rizičnom ponašanju vezanom uz alkohol. Prije dvije godine pali smo na sredinu popisa. "U usporedbi sa zapadnim zemljama, Hrvati ne piju ništa više od Talijana, Francuza, Austrijanaca... Moguće je da se konzumacija alkohola povećala, zbog stresnih situacija, gubitka posla, materijalne i ekonomske situacije i neplaćenosti za rad, no to su samo pretpostavke", kažu stručnjaci. Navodno je najveći problem u Hrvatskoj što nam djeca počinju piti sve mlađa, tvrde psihijatri.

Hrvati masovno odlaze na skijanje

Uvijek ista priča o famoznih 200.000 Hrvata koji svake zime idu na skijanje, na prvi pogled doima se kao da nam je standard visok. Ipak, riječ je o svega pet posto ukupnog stanovništva, a 95 posto ljudi ne ide nikamo. No, ovaj je podatak teško provjerljiv, jer puno Hrvata odlazi na skijanje u vlastitom aranžmanu, a ne preko turističkih agencija.

Hrvati su sjajni ljubavnici

Prema ispitivanju koje je proveo Durex (najveći proizvođač prezervativa), prosječan Hrvat vodi ljubav 134 puta na godinu, što je otprilike dva do tri puta na tjedan. Prema tom istraživanju, koje je Durex proveo među 26.000 ljudi u 26 zemalja, samo su Grci ispali ljubavnici od nas. Hrvati seks rijetko odbijaju, zadovoljni su svojim ''alatom'', vrlo često maštaju o grupnom seksu, a žene ne upotrebljavaju toliko onu izlizanu ispriku da ih ''boli glava pa ne mogu''. Najvjerojatnije je da su ovaj mit ipak izmislili i proširili sami - Hrvati.

Hrvati strahuju od liječnika

Prema jednom istraživanju UN-a, na ljestvici strahova na prvom mjestu je strah od bolesti, ozljeda ili smrti u obitelji, koji ima oko 70 posto Hrvata, dok se u zapadnoj Europi taj postotak kreće oko 38, a u istočnoj 39. Nažalost, podaci govore da Hrvati ne znaju puno i ne informiraju se o prevenciji bolesti, često zanemaruju simptome, a o zdravlju se brinu samo onda kada je problem takav da ga ne mogu ignorirati. U Hrvatskoj žive oko dva milijuna pretilih ljudi, četvrtina Hrvata puši, a više od 60 posto ljudi u Hrvatskoj ne vježba. A to je veliki paradoks i nije nam na čast, budući da imamo jednu od najzdravijih svjetskih kuhinja!

Naši sportaši svjetski su fenomen

Da, apsolutno je točno! Potvrdio je to ovih dana i ugledan njemački magazin Bild, koji je Hrvatsku proglasio ''najsportskijom svjetskom državom''. Nogometaši, rukometaši, tenisači, Janica i Ivica Kostelić, Goran Ivanišević, NBA košarkaši, Blanka Vlašić, Duje Draganja, Iva Majoli, Pešalov, vaterpolisti, Cro Cop, Marin Čilić, Filip Hrgović…

Sport? Da, hrvatski su sportaši, obzirom na mali broj stanovništva, definitivno najbolji svjetski sportaši!