Hrvatska treba novi uzor - zaboravite Finsku, Danska je pravi izbor

Dok se službeni posjet danske kraljice Margarete II. Hrvatskoj završava, treba se zapitati možemo li u toj zemlji pronaći novi uzor za budućnost Hrvatske? Zemlja je to s niskom razinom prihodovne nejednakosti, s jednim od najsretnijih naroda, a istovremeno pripada državama s najvišim poreznim opterećenjima (dobro, tu smo i mi negdje).

Danska je manja od Hrvatske, s većim brojem stanovnika, manjim brojem otoka ("samo" 406). Lider je u proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora, no zemlja je to koja troši duplo više električne energije od nas. Troše i više nafte, no to je očiti pokazatelj i daleko moćnije ekonomije. Stoga i ne čudi da kada bi smo živjeli u Danskoj šansa za zapošljavanje bi bila 73 posto veća svakome od nas. Živjeli bi smo nekoliko godina više, imali bi osam posto više novorođenih, dva puta više novca, manje samoubojstava, ubojstava...

Danci se nisu odrekli poljoprivrede i industrije. Turizam im je važan ali perjanice ekonomije su ipak proizvođači. Danski brand ECCO cipele su koje danas možemo pronaći i u Hrvatskoj, sinonim kvalitete i pokazuju kako ta zemlja nije poznata samo po sirevima i haringama i sretnim ljudima nego čak i po cipelama. Tu je i Lego, kockice koje su obilježile brojna djetinjstva, a djetinjstvo se nastavlja s ulaskom u svijet odraslih gdje su ništa manje prisutni s jakim prodajnim lancom namještaja i kućnih potrepština Jyskom i svojom pivskom industrijom, od Tuborga do Somersbya. Na kraju teško da ćemo pod stare dane izbjeći neki od farmaceutskih proizvoda danskog Novo Nordiska. Dotaknimo se i stočarstva, vjerovali ili ne Danska je jedan od najvećih svjetskih izvoznika svinjetine. U toj zemlji nema prljavog posla ali posla očito ima. No radnike ne tretiraju kao potrošnu robu, a oni sami to ne bi niti dopustili. Naime danski sindikati su iznimno snažni, čak 70 posto radnika su članovi, a snažan sindikat postoji i kod oružanih snaga.
Oružane snage su dojmljive po opremljenosti, a mnoge će iznenaditi kako su zajedno s Amerikancima činili Koaliciju voljnih u Iraku. Da, Danska je članica NATO-a i EU, zemlja koja je neutralnost kao tezu odavno odbacila. U međunarodnoj politici prate SAD, što nije izbor poltrona nego jedne sretne zemlje, sretnih ljudi. Njihova premijerka i kraljica nisu poput hrvatskih lidera izbjegavali odgovor oko anti-ISIL koalicije, opet su stali uz svog američkog saveznika.

Danskoj prijete poplave ali za razliku od Hrvatske oni imaju spremne ne samo oružane snage nego gotovo 50 tisuća pripadnika volonterske Nacionalne garde (HJV) kao i pet tisuća volontera u Civilnoj zaštiti. Tu možemo krenuti sa sličnostima s našom zemljom. Poplave u Hrvatskoj su pokazale kako nam ne manjka volontera spremnih pomoći ali itekako manjka državne organizacije.

Hrvatska nije monarhija poput Danske, nije ni sretna zemlja, nema žene na čelu države (možda će imati uskoro kako nam se bliže predsjednički izbori). Nismo uređena zemlja poput ovog potencijalnoga uzora. Međutim predispozicije posjedujemo. No potrebno je krenuti od nečega. Počnimo od naše međunarodne politike. Naše vrludanje od bliskosti s nesvrstanima do ideja suradnje s Rusijom nije donijelo ništa dobro. Danci su uz SAD. Među zemljama su čije stanovništvo daje visoku potporu američkoj vanjskoj politici, Hrvatska je tu na začelju. Čini se kako mi i danas gledamo unazad, u povijest, ganutljivo prema komunizmu kojeg smo se '91. odrekli kako bi koračali naprijed. Veću podršku američkoj politici od Hrvatske pružaju čak i građani Bjelorusije iako smo tu negdje zajedno s njima, Srbijom i Rusijom na začelju (prema Gallupovom US Global Leadership Report). Ne želim pri tomu reći da se napredak zemlje i njena ekonomija da povezati s odnosom prema američkoj vanjskoj politici, ali nikako ne razumijem to razmišljanje našeg običnog čovjeka, građanina, Hrvata. Sličan je i naš odnos prema radu, poljoprivreda nas ne zanima, polja su zapuštena i sanjamo o velikim planskim investicijama, što nas opet očito čini nesretnima.
Danci uzgajaju svoje svinje i izvoze ih, zarađuju s njima. Naši stočari ni pršut ne mogu proizvesti od hrvatske svinje, jer je naprosto nema dovoljno. Naše Borovo je osuđeno na propast, danski ECCO je sinonim za cipelu iako se radi o danskom, a ne talijanskom dizajnu.

Nesretno tražimo i uzore i u zemljama. Finsku primjerice već duže vrijeme proglašavamo uzorom. Rekao je to i naš premijer koji uzgred nije znao da je ta zemlja imala građanski rat. Nije Finska loš uzor ali sigurno nije bolji od Danske. Tko zna kako smo došli do finskog uzora. Moguće da je ljubav prema finskoj Nokiji dovela do toga, brandu koji ovih dana odlazi u ropotarnicu povijesti. Možda se s njime u neku zabačenu ladicu spreme i naši okretaji u prošlost, suze za "komunističkom ravnopravnošću", "jecaji za Titovom nesvrstanošću", bratska ljubav sa slavenskom braćom i neuređenost države, njena nespremnost za pomoć narodu. Možda onda s novom stranicom, nakon izbora okrenemo pogled prema budućnosti, zapadnim partnerima, stvaranjem jake i snažne države koja će se baviti i poljoprivredom i proizvodnjom cipela, igračaka, vina... Možda najprije krenemo s novim uzorom...