Hrvatska strategija koja jedva da to je: Bildaju li građani iznose na računima privatnika?

Možda je najvidljivije u javnom prostoru nezadovoljstvo Zagrepčana situacijom u Zagrebu, o čemu se naveliko izvještavalo protekle dvije godine od uvođenja nove metode odvoza otpada, u kojem je grad, uz fiksni račun, uveo i naplatu temeljenu na varijabilnom iznosu kroz kupnju plavih ZG vrećica od 10, 20 i 40 litara.

Već nakon nekoliko mjeseci bilo je vidljivo da je ovaj projekt propao, a posebno danas, gotovo dvije godine kasnije od njegovog uvođenja, samo jedan pogled u kontejnere dovoljan je da se zaključi da velika većina građana plave vrećice ne kupuje. Fijasko modela kojeg je gradonačelnik Tomislav Tomašević pravdao potrebom povećanja kvote recikliranja koje nam nameće Europska unija dovoljno govori o tome da nema prave političke volje probleme s otpadom zaista rješavati, već se rješenja svode na mjere koje tek "gase požar". 

Da je tome tako dovoljno govori u prilog činjenica da se ništa suštinski u gradu nije promijenilo iz vremena Milana Bandića kada su privatne tvrtke preuzimale odvojeni otpad, a biootpad skladištio i prerađivao na Jakuševcu, skupa s ostalim smećem. Tomašević, koji je veliki dio svog aktivizma prije političke karijere posvetio upravo temi otpada, na čemu je nanizao i političke bodove pri preuzimanju gradske vlasti, naglo je promijenio retoriku po dolasku na vlast, te se odlučio na model otvaranja centra za gospodarenje otpadom i izgradnju energane.

FOTO: HINA/Lana Slivar Dominić

Gospodarenje otpadom ili bildanje biznisa privatnika?

O kritikama na račun gradnje energana, odnosno spalionica, pisali smo u nekoliko navrata,  međutim, najveći problem s odvajanjem otpada, ne samo u Zagrebu, već i diljem zemlje, upravo je u činjenici da nije sasvim jasno što se s otpadom događa nakon njegovog prikupljanja. Uz nekoliko iznimki, većina gradova odvaja otpad na razini ispod 50 posto. Kada se pogledaju zadnje dostupne brojke Ministarstva gospodarstva iz 2022. godine, koje se odnose na cijelu Hrvatsku, stopa odvojeno sakupljenog komunalnog otpada iznosila je 46 posto.

U 2021. godini ta stopa je iznosila 43 posto čime se nastavlja trend daljnjeg porasta stope odvojenog sakupljanja, navodi Ministarstvo i ističe: "Ipak, u posljednje dvije godine je dinamika porasta stope odvojenog sakupljanja nešto sporija, kao posljedica nečistoća koje su u značajnom udjelu prisutne u odvojeno sakupljenom otpadu, posebice u biootpadu, koji se u tom slučaju kategorizira kao miješani komunalni otpad".

Ovo potonje govori o tome kako građani nisu dovoljno educirani i/ili nisu dovoljno motivirani za pravilno odvajanje otpada. Potonjem su kumovale nejasno definirane politike gospodarenja otpadom od strane jedinica lokalnih samouprava, kao i činjenica da Hrvatskoj nedostaju kompostane i sortirnice čime se samo povećava dojam da je, kada je riječ o otpadu, jedina poanta napraviti dobar biznis. Koji je smisao odvajanja otpada ako se on ne reciklira i ne proizvodi dodatnu vrijednost, pogotovo ako time samo bildamo financijska izvješća privatnika?

FOTO: Pixabay

Plastika u rukama privatnika

Tome nije odolio ni Tomašević koji je prema nekim informacijama posao s "kraljem smeća" podebljao u odnosu na Bandićevo vrijeme. Naime, sam je vlasnika C.I.O.S. Grupe Petar Pripuz tome posvjedočio. Dodatno, o problemu gospodarenja otpadom u Hrvatskoj dovoljno govori činjenica da su od ukupno 11 planiranih, u radu tek tri centra za gospodarenje otpadom, od čega je jedan u probnom rad.

Pitanje je, stoga, hoće li ova strategija upravljanja otpadom u potpunosti zaživjeti i do 2030. godine. Za to vrijeme, lokalne samouprave guše se u smeću, a građani žale na odvoz otpada i smrad. Plastika se, kao što smo napomenuli, uglavnom deponira privatnim tvrtkama, koje tu istu plastiku baliraju i onda talože, što potencijalno predstavlja tempiranu ekološku bombu. Slučaj s tvrtkom Drava International pokazao je katastrofalne posljedice ovakvog modela. 

Geneza hrvatske sramote stara 12 godina: 'Ovaj projekt nigdje nije polučio dobre rezultate'

Do 2030. godine 60 posto komunalnog otpada treba biti ponovno upotrebljeno ili reciklirano do 2030. sukladno ciljevima Europske unije. U skladu s Direktivom EU-a o odlagalištima otpada, države članice moraju do 2035. godine smanjiti količinu komunalnog otpada koji se šalje na odlagališta na 10 ili manje posto ukupnog komunalnog otpada. Ostaje za vidjeti hoće li Hrvatska ovom dinamikom postavljene zahtjeve uspjeti ispuniti.

*Tekst je nastao u okviru projekta ''Što smrdi u hrvatskom modelu gospodarenja otpadom?'' kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.