Hrvatska se još dugo ovime neće moći pohvaliti: Plenkovićeva ministrica šuti kao zalivena

Gospodarenje otpadom i učinkovitost gospodarenja otpadom osiguravaju Vlada Republike Hrvatske i ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša propisivanjem mjera gospodarenja otpadom, dok je provedbeno tijelo na državnoj razini upravo spomenuti Fond. U trećoj Vladi Andreja Plenkovića ustrojavanjem novog Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, upravo ono na čelu s Marijom Vučković postaje tijelo nadležno za zaštitu okoliša.

Prema broju priopćenja u proteklih sedam mjeseci koje se odnose na gospodarenje otpadom, a koje se može nabrojati na prste jedne ruke, čini se da navedeno Ministarstvo to radi veoma sramežljivo. Posebno ako se tome doda činjenica da na naš upit nisu odgovorili dva tjedna, a ni uz molbu i podsjetnik da to naprave, njihov odgovor još uvijek nismo dobili. No, vratit ćemo se tome nešto kasnije u tekstu.

Kritika na gospodarenje otpadom u Hrvatskoj ne nedostaje, kako smo već i pisali u nekoliko navrata u ovoj seriji tekstova (1, 2, 3, 4), ali šira javna rasprava na ovu temu i dalje izostaje. Razloga ima više, a dva od njih su definitivni manjak interesa i od strane javnosti, koja se angažira tek kada je potrebno dignuti glas protiv nekog projekta (spalionica u KBC-u Zagreb, Centar za gospodarenje otpadom u Resniku, Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Čerkezovcu itd.), ali i od strane nadležnih Ministarstva kroz ove sve godine.

FOTO: HINA/ Lana Slivar Dominić

Dvaput u godinu dana gorjelo u Dravi International

Najbolji primjer je bio trenutak kada je čak dvaput u manje od godinu dana gorjelo u tvrtki za preradu plastike Drava International u Brestju kod Osijeka. Prvi put u listopadu 2023. godine, a onda opet u kolovozu ove godine. Zbog prvog požara u konačnici je podignuta optužnica protiv njezina vlasnika Zvonka Bedea i još dvojice inženjera u toj firmi. Optužena je i sama Drava International. Tereti ih se za tri kaznena djela (za teško kazneno djelo protiv okoliša, ugrožavanje okoliša postrojenjem te dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom).

"Tereti ih se da su skladištili otpadnu plastiku na neuređenoj prirodnoj podnoj površini znatno većoj od dozvoljene pa su, takvim nepravilnim odlaganjem, skladištenjem i miješanjem raznih vrsta opasnog otpada i plastičnog otpada, izazvali požar velikih razmjera koji je nastao 4. listopada 2023., uslijed kemijsko-fizikalnog procesa i samozapaljenja otpada. Požarom je ugrožena kakvoća zraka i tla na širem području Osječko-baranjske županije i istočne Slavonije", navelo je kao objašnjenje osječko Državno odvjetništvo u kolovozu ove godine.

U Dravi International gorjelo je i u lipnju 2011. godine, kada je pogon bio smješten u bivšoj Šibicari u širem središtu Osijeka. Tada je došlo do eksplozije kemikalija koja je bila pogubna za 34-godišnju radnicu Danijelu Valkai. Žena je ostala bez ruke i noge, a nakon desetak dana borbe izgubila je bitku za život. U eksploziji je teško ozlijeđena još jedna 50-godišnja radnica, a tri su bile lakše ozlijeđene. Gorjelo je ponovno u veljači 2015. godine kada je izgorjelo 10.000 litara nafte, a vatrena stihija zahvatila je halu veličine 200 sa 100 metara, pisao je Večernji list.

FOTO: HINA/Facebook Dragan Vulin

I dalje u Očevidniku Ministarstva

Drava International unatoč svemu navedenom i dan danas navodi se u Očevidniku trgovaca u gospodarenju otpadom Ministarstva gospodarstva. Tamo je navedeno da tvrtka preuzima otpad u posjed, kao i da ima rok za produženje statusa u Očevidniku 8. svibnja iduće godine. Ovome treba pridodati još jedan detalj o kojem je u listopadu prošle godine izvijestio Faktograf. Naime, u elaboratu o gospodarenju otpadom koji je priložen dozvoli piše da Drava International ima kapacitet skladištenja koji je višestruko manji od stanja koje je dočekalo vatrogasce.

Iz Faktografa su kontaktirali autora elaborata, inženjera Damira Đurđevića te ga tražili da komentira diskrepanciju između onoga što je dozvoljeno i onoga što je zatečeno na terenu u trenutku požara: "Ne sjećam se što piše u elaboratu, nemam kompjuter pred sobom. Ali vi govorite o stanju sada, a ja sam pisao o onome što je bilo prije godinu dana. To je sirovina koja dolazi i odlazi, vrlo vjerojatno se promijenilo. U godinu dana se puno toga može promijeniti".

Također, potvrdio je da je izlazio na teren da posvjedoči kapacitetima. "Kako bih vam to objasnio... njima je to sirovina, ona dolazi, oni će nekad imati više, nekad manje. To nema veze s elaboratom". Upravo je u ovom dijelu i problem. Nekada plastike ima više, a nekada manje. Više je plastike očekivano da se nakupi posebno za turističke sezone, pa je jasno da će u određenom dijelu godine potreba za preuzimanjem iste biti puno veća nego u ostatku godine.

FOTO: HINA/Igor Vučković

Primjer Vrginmosta

Jesu nadležna tijela uzela u obzir ovakve trendove? Je li se postavljalo pitanje o tome da te plastike ima previše i da bi moglo doći do kontaminiranja okoliša, a posebno do katastrofalnih scenarija, kojemu smo svjedočili u navedenoj tvrtki u više navrata? Jesmo li nakon stravičnog požara prošle godine kada je teško ozlijeđen jedan vatrogasac razgovarali o tome da je potrebno promijeniti način na koji se plastika zbrinjava? Prema svemu što je napisano i izrečeno u proteklih više od godine dana, čini se da su svi odgovori negativni.

Čak, štoviše, pojavio se još jedan primjer što se događa kada se privatnom sektoru bez strategije i kontrole prepusti gospodarenje otpadom. Riječ je o pogonu za preradu plastike u Vrginmostu, u kojem su građani nekoliko puta prosvjedovali zbog, kako kažu, rada "toksičnog pogona". a čak su nakratko zaustavili rad tvornice u rujnu ove godine kada su aktivisti lokotima zaključali ogradu oko pogona. Ovim performansom, privremeno su zaustavili rad tvrtke Phaten Plastic Recycling, tvrtke osnovane 2017. godine, a koja tvrdi na svojim službenim stranicama da se bavi recikliranjem plastike. 

"Napravili smo ono što je Državni inspektorat trebao učiniti još prije dva mjeseca kada je pogonu ukinuta dozvola za gospodarenje otpadom", izjavila je tada Ana-Marija Mileusnić iz Zelene akcije. Dva su mjeseca prošla otkako je tvrtki ukinuta dozvola za rad, a sama tvornica nastavila je normalno funkcionirati i nastavila narušavati kvalitetu života zajednice te uništavati okoliš, poručili su iz Udruge koja je podržala lokalnu inicijativu.

FOTO: Zelena akcija

Bez promjena

Navedeni primjeri, osim što naravno možemo pričati o pravnoj odgovornosti tvrtke i njihovih vlasnika, kao u slučaju Zvonka Bedea koji će se naći pred sudom u nekom trenutku, dovoljno govore o manjkavosti sustava, njegovoj tromosti, a vjerojatno i zakonodavnoj manjkavosti. Niti jedan od navedenih događaja nije rezultirao promjenama u sustavu u smjeru zaštite okoliša i onoj famoznoj želji "poticanja prelaska na gospodarstvo koje je u većoj mjeri kružno" iz Zakona o gospodarenju otpadom.

A upravo u ovom trenutku dolazimo do kritika na račun gospodarenja otpadom od strane stručnjaka, koje smo saželi u niz pitanja Ministarstvu zaštite okoliša, koje nije pronašlo volje ni želje da odgovori. Koji su osnovni postulati gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, ima li Ministarstvo afiniteta mijenjati neke zakonske odredbe i ako da, koje? Hoće li država ići u smjeru poticanja tvrtki koje se bave recikliranjem i zbrinjavanjem sirovina u smislu dobivanja novog proizvoda? Koje probleme Ministarstvo trenutačno detektira u gospodarenju otpadom te planira li se njihovo rješavanje i na koji način?

Plaća li RH penale EU zbog mogućih neispunjenih kvota koje EU navodi u svojim uredbama i ako da, zbog čega i u kojem iznosu? Ima li Ministarstvo evidenciju koja količina otpada u obliku sirovine završi realno u novom proizvodu/reciklatu?  Što se u Hrvatskoj radi s odvojenim otpadom od kojeg nije moguće dobiti novi proizvod, bilo da je riječ o papiru, plastici ili nekoj drugoj odvojeno prikupljenoj sirovini?

FOTO: Goran Sebelić/CROPIX

Cijeli niz pitanja ostao bez odgovora

Kako smo pisali Ministarstvu, stručnjaci su u razgovoru za portal Direktno opetovano upozoravali da je Hrvatska još daleko od toga da odvojeno prikupljene sirovine iz otpada zaista i završe umjesto na odlagalištima u novom proizvodu, čime Hrvatska i dalje nije došla na razinu cirkularnog gospodarenja otpadom. S druge strane, tvrtke koje preuzimaju sekundar, žale se da tendere dobivaju na godinu dana što ih dovodi u neizvjesnu tržišnu situaciju zbog nestalnog priljeva sirovine potrebne za proizvodnju novog proizvoda. Kako Ministarstvo gleda na ove probleme, koja su tu rješenja?, pitali smo.

Kinezi s milijunskim gubicima truju stanovnike hrvatskog sela: 'Kamioni i dalje stižu'

Kako Ministarstvo odgovara na kritike oko Centara za gospodarenja otpadom da su preglomazni, da su udaljeni od mjesta nastanka otpadom čime se dodatno troši energija i emitiraju plinovi u atmosferu, da se Hrvatska odlučila na energane umjesto na ekološki prihvatljivija rješenja, da Hrvatska ima premalo sortirnica i kompostana? Sva ova pitanja ostala su neodgovorena, što samo po sebi znakovito ujedno govori o tome koliku pažnju država zaista usmjerava na kvalitetno gospodarenje otpadom u Hrvatskoj.

*Tekst je nastao u okviru projekta ''Što smrdi u hrvatskom modelu gospodarenja otpadom?'' kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.