HRVATSKA I FARMACEUTSKE KOMPANIJE Odvjetnik Mladen Prka za Direktno: Vladi RH treba postaviti pitanje što točno piše u ugovorima za cjepiva koja je potpisala?

Najprije se ''slomilo'' na britansko-švedskom cjepivu AstraZeneca, oko kojega se podijelila gotovo cijela Europa- upravo po pitanju toga cjepiva, nastao je pravi kaos, u kojemu se sada već malo tko snalazi.

Neke su države odlučile ne cijepiti tim cjepivom određene dobne skupine, druge i dalje nastavljaju, a treće, poput Danske, koja je to najavila u srijedu, potpuno obustavljaju uporabu AstraZenece, ne želeći riskirati zdravlje građana zbog sve češće pojave stvaranje krvnih ugrušaka kod cijepljenih, a broj preminulih iz toga razloga raste. 

Čelnici apeliraju, građani odbijaju AstraZenecu

Unatoč apelima pojedinih europskih čelnika, poput njemačke kancelarke Angele Merkel, ili slovenskoga premijera Janeza Janše, koji doslovce ''mole'' građane da se cijepe AstraZenecom, sada već ogroman broj stanovništva velikog broja članica Europske unije jednostavno- odbija riskirati i primiti doze.

Iako je i sama Europska agencije za lijekove (EMA) u nekoliko navrata ustvrdila da su ''benefiti od cijepljenja AstraZenecom veći negoli nuspojave'', a s time se složio i Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZZJ), činjenica je da najčešće starija populacija odbija to cjepivo, tako da se njime sada sve više cijepi mlađi naraštaj. 

Jednom poljuljano povjerenje u nešto, posebice kada je riječ o nečemu tako važnom, kao što je zdravlje, teško je vratiti... 

Istovremeno, u Velikoj Britaniji, koja je praktički procijepila većinu stanovništva i to upravo AstraZenecom, život se počinje polako vraćati u normalu, otvaraju restorane, škole, korak po korak, Britanci sve lakše podnose stanje koje je bilo ''nenormalno'', a premijer Boris Johnson ne skriva svoju radost i optimizam.

Stopiranje Johnson&Johnsona

Da situacija bude još gore, u utorak, 13. travnja, Sjedinjene Američke Države privremeno su obustavile cijepljenje Johnson&Johnson cjepivom, koje se također željno iščekivalo, a specifično je po tome što se daje samo jedna doza, iz istoga razloga- nakon cijepljenja J&J, šest je ljudi umrlo, a sedma je osoba u kritičnom stanju. Uzrok? Ponovno krvni ugrušci i tromboza, nakon kojih je uslijedila smrt.

Kasnije istoga dana, obustavljen je i izvoz tog američkog cjepiva u Europu; dakle, sada se i po tom pitanju otvorio ogroman problem.

Istovremeno, Hrvatska je naručila 900.000 doza toga cjepiva!

I, što sada? Što Hrvatska, kao država koja je uredno i na vrijeme naručila, ali i platila svim farmaceutskim kompanijama isporuku njihovih proizvoda, u borbi s galopirajućom pandemijom, može učiniti?

Postoje li pravni instrumenti kojima možemo osigurati vlastiti novac, odnosno novac svojih građana, poreznih obveznika u komplementaciji s nesumnjivo počinjenom štetom- od zastoja isporuke do neisporuke?

O ovim smo važnim, ali i osjetljivim pitanjima razgovarali s Mladenom Prkom, odvjetnikom iz Odvjetničkog društva Gajski, Grlić, Prka (GGP), koji se uz ostale pravne djelatnosti, bave i trgovačkim pravom, ali i sudskim i arbitražnim postupcima.

Ima li Hrvatska pravo tražiti moguće odštetne penale za kašnjenje cjepiva, odnosno financijsku nadoknadu?

Vrlo izvjesno da. U svim dvostranoobveznim ugovorima, a ugovor o nabavci cjepiva to zasigurno jest, u pravilu se ugovaraju penali za kašnjenje. Međutim, kako predmetni ugovor nisam vidio, pitanje bi se svakako trebalo postaviti Vladi RH koja je takav ugovor ili potpisala, ili odobrila HZJZ-u, odnosno Ministarstvu zdravstva.

Koliko smo pratili po medijima, nikada nije javno objavljen sadržaj ugovora koji su države članice Europske unije potpisale s farmaceutskim kompanijama. Jeste li ih Vi možda negdje vidjeli pa mi je promaklo?

Kao što sam već naveo, ugovore nisam vidio, štoviše, osim podataka koji se javno komuniciraju od strane Vlade, Ministarstva i HZJZ-a nisam primijetio da bi ti ugovori bili objavljeni. Ono što znamo jesu tzv. bitni elementi ugovora, a to su cijena, vrsta i količina cjepiva. Međutim, sve ostale odredbe tih ugovora, kao npr. postojanje, ili nepostojanje ugovornih kazni u slučaju kašnjenja, dinamika plaćanja, jamstvo kvalitete i slično, nepoznanica su mi.

Bez obzira na klauzule o povjerljivosti, građani imaju pravo znati što je napisano u ugovorima o cjepivima

S pravnoga aspekta, ima li hrvatska javnost pravo znati sadržaj tih ugovora, budući da je riječ o javnom zdravlju građana?

U RH je od 9. kolovoza 2015.godine na snazi Zakon o pravu na pristup informacija. Tim Zakonom uređeno je pravo na pristup informacijama, propisuju se načela, ograničenja, postupak i način ostvarivanja i olakšavanja pristupa informacijama. Moje mišljenje jest da bi transparentnim provođenjem tvz. testa razmjernosti i javnog interesa, rezultiralo zaključkom da je sadržaj tih ugovora informacija koja se treba učiniti dostupnom javnosti.

Razlog takvom mome stavu leži upravo u Vašem pitanju – radi se o javnom zdravlju svih građana RH. Stoga, čak i da ti ugovori, sadrže tzv. klauzule o povjerljivosti, po mojemm dubokom uvjerenju, javni interes za njihovo objavljivanje veći je od eventualnih razloga za ograničenje pristupa informaciji.

Nadalje, ima li javnost pravo znati točan sastav svakoga cjepiva, ponovno zato jer je riječ o prevažnom pitanju osobnoga zdravlja svakoga pojedinca?

Osobno sam se prijavio za cijepljenje, strpljivo čekam svoj red i odlučio sam vjerovati u učinkovitost istih. Međutim, kritičkim promišljanjem, a sve zbog raznih informacija s kojima smo svi svakodnevno  ''bombardirani'', mogu reći da bih se puno sigurnije osjećao kada bih znao da je za nas građane ugovoreno da primamo cjepiva točno određene kvalitete, da ne postoje ''različite serije''; primjerice, za SAD, stare zemlje članice EU, nove zemlje članice EU pa tako redom dalje, afričke zemlje i slično... 

Stoga, da se vratim na Vaše pitanje, smatram da javnost svakako ima pravo znati točan sastav svakog cjepiva, odnosno cjepiva pojedinog proizvođača za svaku zemlju ili regiju. Naime, poznato je da velika većina multinacionalnih kompanija, a proizvođači cjepiva to primarno jesu, multinacionalne kompanije, proizvodnju i kontrolu istovrsnih proizvoda rade drugačije za pojedina tržišta. Primjerice, isti automobil istoga proizvođača različit je za njemačko tržište od takvog automobila za, primjerice, Tunis.

Stoga, kako ste rekli, s obzirom da se radi o prevažnom pitanju osobnoga zdravlja svakoga pojedinca, dostupnost svih, ali baš svih informacija je od osobite važnosti, jer izbora u suštini nema. Svi, ili gotovo svi, trebamo se cijepiti da suzbijemo ovo zlo.

Hipotetski, ako bi neki proizvođač zatajio negativne rezultate...

U slučaju nuspojava, ali ozbiljnijega oblika, opasnima po zdravlje, kome bi se i kako mogli obratiti hrvatski građani? Ima li u tom dijelu osnova ona klauzula da se lijek uzima na vlastitu odgovornost, ili ipak može biti iznimka?

Svaki lijek uzima se na vlastitu odgovornost i koliko mi je poznato ne postoji savršeni lijek, odnosno lijek koji nema baš nikakvih nuspojava i rizika. Upravo iz toga razloga postoje točno propisane procedure istraživanja, ispitivanja, proizvodnje i testiranja kako prije puštanja određenog lijeka u promet, tako i nakon što je isti pušten.

Kada govorimo o cjepivima protiv Covida-19, sve ove faze značajno su ubrzane i tu se javlja najveći rizik. Odgovornost proizvođača leži u tome da nas se jasno i bez zadrške obavještava o svim anomalijama/nuspojavama koje se utvrde i to se sada događa. Svaki građanin može odlučiti hoće li se, ili neće cijepiti protiv Covida- 19 i samo zbog te činjenice smatram da nema iznimki u vezi klauzule koju spominjete.

Međutim, hipotetski, ako bi neki proizvođač zatajio negativne rezultate nekih testiranja ili kliničkih studija, tada bi se moglo razgovarati o njegovoj odgovornosti.