INTERVJU: ANVAR AZIMOV, VELEPOSLANIK RUSKE FEDERACIJE U HRVATSKOJ

Hrvatska bi za vrijeme predsjedanja Europskom unijom mogla organizirati ministarski sastanak o odnosima Rusije i EU

Autor

Vjećeslav Maleš

Za portal Direktno ruski veleposlanik u Hrvatskoj Nj. E. Anvar Azimov otvoreno govori o odnosima Rusije i Hrvatske, Moskve i Bruxellesa, ali i Washingtona. Najavljuje proširenje suradnje dviju država i otkriva da su već pozvali u Moskvu novog predsjednika/predsjednicu na obilježavanje 75. obljetnice ruske pobjede u Drugom svjetskom ratu.

05.11.2019. u 17:14
Ispiši članak

Hrvatska uskoro preuzima predsjedanje Europskom unijom. Kako komentirate trenutačne odnose između EU i Ruske Federacije?

Vrlo je žalosno vidjeti kako EU umjesto da aktivnije radi na poboljšanju odnosa s Rusijom nastavlja s politikom održavanja jednostranih sankcija. Svoj stav objašnjavaju situacijom s Ukrajinom. Međutim posljednji događaji u Ukrajini otvoreno svjedoče o tome tko je zaista odgovoran za probleme s implementacijom Minskog sporazuma. Bivši predsjednik Porošenko organizira proteste radikalnih desničara protiv tzv. 'Formule Štajnmajera' kojom se predviđa način provođenja izbora u Donecku i Lugansku u okviru Minskog sporazuma. Predsjednik Zelenski s mukom tjera ukrajinske snage i prije svega zloglasni bataljon dragovoljaca 'Azov' da u skladu s Minskim sporazumom premjesti snage i naoružanje od linije razdvajanja. Promatrači OESS-a stalno bilježe kršenje prekida vatre od strane ukrajinskih snaga. Ali bez obzira na sve to Europske institucije izbjegavaju bilo kakve ozbiljne inicijative za poboljšanje odnosa s Rusijom, pozivajući se na Minski sporazum. Ispada baš 'kvaka 22', začarani krug, koji tjera odnose u dugoročnu stagnaciju.

Što očekujete od hrvatskog predsjedanja Europskom unijom?

Mi želimo uspjeh Hrvatskoj u ovom odgovornom poslu. Zainteresirani smo za jaku, stabilnu i samostalnu Europsku uniju. Nadamo se da ćemo nakon završetka formiranja Europske komisije i u vrijeme hrvatskog predsjedanja napokon vidjeti pomake prema građenju zaista ujedinjene Europe putem stvaranja zajedničkog ekonomskog i humanitarnog prostora od Lisabona do Vladivostoka. Imamo neiskorišteni potencijal za zajedničku borbu protiv transgraničnih izazova i prijetnja poput terorizma, ilegalne migracije i krijumčarenja droge. Možemo zajedno rješavati regionalne krize i konflikte. Po našem mišljenju, Hrvatska bi mogla pridonijeti procesu oživljavanja političkog dijaloga između Rusije i EU, uspostavljanju kontakata između Europske unije i Euroazijske unije kako bismo zbližili standarde i olakšali robnu razmjenu i uzajamne investicije radi prosperiteta građana svih zemalja oba saveza.

Moguće je da će upravo Zagreb uspjeti organizirati nekakve aktivnosti u okviru odnosa EU-Rusija te, primjerice, iskoristiti mogući dolazak našeg ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova u Zagreb na proljeće sljedeće godine. Ne vjerujem da je moguće organizirati samit Rusija-EU, kojeg nije bilo već 6 godina, ali bi se moglo razmisliti o organizaciji sastanka ministara ili konferencije o odnosima Rusije i EU.

Jeste li zadovoljni poboljšanjem odnosa između Vijeća Europe i Ruske Federacije?

Vrlo je simbolično da je baš na svoju 70. obljetnicu Vijeće Europe ipak uspjelo savladati najtežu političku i institucionalnu krizu, koja je postavila u pitanje sveeuropsku prirodu organizacije, njezin autoritet i čak smisao postojanja. Bez obzira na protivljenje radikalne manjine, ruskom izaslanstvu u potpunosti su vraćena njezina punomoćja u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. Drago je nam da je većina parlamentaraca Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE) ipak shvatila da su sankcije protiv njihovih ruskih kolega nezakonite i kontraproduktivne. Zahvaljujemo hrvatskim partnerima na dosljednoj podršci u uspostavi pravde.

Čestitamo Mariji Pejčinović-Burić na zauzimanju važne pozicije Glavnog tajnika VE i podupiremo njezinu želju za jačanje uloge Organizacije u formiranju zajedničkog pravnog i humanitarnog prostora od Lisabona do Vladivostoka u duhu multilateralnih odnosa, bez linija podjele i sankcija.

 

U svijetu ima sve više kriznih žarišta, Iran i Sirija su najnovija. U tom kontekstu prelamaju se i odnosi svjetskih sila. Kako bi ocijenili sadašnju razinu odnosa između Moskve i Washingtona?

Na žalost odnosi između naših zemalja su davno postali taoci unutarpolitičke borbe u samom SAD-u. Razina rusofobije u Americi ponekad nadmašuje vremena iz hladnog rata. Većina kanala suradnje i dijaloga ostaju zatvorena s američke strane. Odluka SAD-a o izlasku iz ugovora o zabrani raketa srednjeg i malog dometa je nanijela ogromnu štetu čitavoj arhitekturi međunarodne sigurnosti. Pozivamo Washington da preuzme uzajamne obveze o zabrani razmještanja svojih raketa u Europi, ali je naš poziv ostao bez odgovora. Nisu jasne perspektive ugovora o smanjenju strateškog nuklearnog naoružanja, tzv. START. U ovakvim uvjetima vrlo teško je voditi razgovore s Amerikancima o bilo kakvom reguliranju međunarodnih kriznih žarišta, uključujući Siriju. Sa svoje strane ostajemo otvoreni za suradnju s SAD-om na osnovu jednakih prava i uzajamnog poštivanja.

Početkom rujna u Poljskoj je svečano obilježena 80. obljetnica početka Drugog svjetskog rata. Kako komentirate tu proslavu, kao i prigovore da njoj nisu nazočili primjerice predstavnici Rusije i Srbije?

To je točno da na taj skup u Poljskoj povodom početka Drugog svjetskog rata nisu pozvali predsjednika Rusije. Ali ne pravimo od toga tragediju. Koliko se sjećam na tom skupu nije bilo ni Angele Merkel, niti šefova SAD-a, Francuske, Velike Britanije. Nije došao ni predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk iako je Poljak. Problem je u drugome. Vidimo kako sve više političara i medija pokušavaju danas prebaciti odgovornost za početak drugog svjetskog rata na Sovjetski Savez, poznati pakt Molotov-Ribbentrop. Međutim, većina europskih zemalja je također sklopila paktove s Njemačkom mnogo prije SSSR-a. Poljska je, primjerice, ga potpisala još 1934., a u 1938. u paru s Njemačkom raskomadala Čehoslovačku te poslije planirala zajednički napad na Sovjetski Savez rame uz rame s Hitlerom. Staljin, naravno, snosi krivicu za mnoge monstruozne zločine ali ipak, budimo iskreni, do početka Drugog svjetskog rata su doveli potezi niza država – i Engleske, i Francuske, i same Poljske. Političari su tada rješavali trenutačne zadatke, vođeni nacionalnim egoizmom i rusofobijom te nisu razmišljali o posljedicama. Bitno je da čovječanstvo nauči ove povijesne pouke.

Drugi svjetski rat bez doprinosa Rusije sigurno bi potrajao puno dulje i bilo bi još više žrtava. Kako komentirate činjenicu da se uloga Rusije često umanjuje, naročito u kontekstu oslobađanja jugoistočne i srednje Europe?

Teoretski Sovjetski Savez mogao je stati 1944. na svojoj granici i ne oslobađati Europu. Ostali bi živi milijuni sovjetskih vojnika i oficira. Ali da li bi onda preživjeli Slaveni i drugi „rasno inferiorni“ narodi u Istočnoj Europi? Jesu li SAD i Velika Britanija imali dovoljno snaga za borbu protiv Hitlera? Amerikanci su poslovali u Njemačkoj i Italiji i nakon službenog stupanja SAD-a u Drugi svjetski rat, te su se iskrcali u Normandiji tek pet godina nakon početka rata, kad je postalo jasno da je Njemačka doživjela poraz i da im neće moći pružiti otpor. Istina je da su Amerikanci pomagali nama u okviru „Lend-Lease“, ali SSSR, a zatim Rusija plaćali su račune za tu pomoć sve do 2006 godine. Danas Zapad pokušava sakriti svoje greške i odgovornost za početak Drugog svjetskog rata i suradnju s Hitlerom te falsificira povijest. Zbog toga su i sve te priče koje omalovažavaju ulogu SSSR-a.

Brine li Vas rastući val suverenističkih i populističkih pokreta u Europi, kao i val antisemitizma?

Bitno da razumijemo na što mislimo kad pričamo o populistima. Ako su u pitanju euroskeptici, onda po meni taj pojam izgleda kao signal za EU-birokrate da neke stvari koje oni rade ne odgovaraju dijelu stanovništva europskih zemalja. I kod nas ima ljudi, koji nisu zadovoljni politikom vlade te predlažu svoja rješenja. To je normalni dio funkcioniranja demokratskog društva. Sasvim su druga stvar populisti koji nemaju ni političkog programa, niti jasnih rješenja postojećih problema nego samo agresivno napadaju vlast i dižu svoj rejting uz pomoć provokacija i kršenja zakona. To je vrlo zabrinjavajući trend u Europi i Rusija nije iznimka. Neki vaši mediji podržavaju ruskog opozicionera Alekseja Navaljnog, ali on je zapravo najočigledniji primjer pravog populista bez bilo kakvog programa, a čiji je cilj samo promjena vlasti u Rusiji.

Svakako nas zabrinjava rast antisemitizma i neonacizma u nizu europskih zemalja. Otvoreno se vodi propaganda nacističkih ideja i vrijednosti. Svjedočimo paradama u čast SS-a i glorifikaciji nacista. Posebnu zabrinutost izaziva situacija u Ukrajini gdje se rehabilitiraju nacistički zločinci. To ne samo da teško vrijeđa uspomene na milijune žrtava fašizma, već prijeti fundamentalnim principima demokracije i ljudskih prava.

Kako komentirate situaciju u Siriji i ulogu Turske, odnosno povlačenje SAD-a s tog područja? Što će to značiti za daljnja zbivanja?

Ovih dana po prvi put zasjeda Ustavni odbor za Siriju, što znači početak direktnih pregovora unutar zemlje o njezinoj budućnosti. Ovaj mehanizam još jednom potvrđuje da za Siriju ne postoji vojno rešenje. Naravno, Ustavni odbor neće imati odgovor na sve probleme. Siriji je potrebna pomoć u poboljšanju humanitarne situacije, stvaranju uvjeta za povratak izbjeglica. Što se tiče SAD-a, njihove aktivnosti naravno su u suprotnosti s međunarodnim pravom. Američke trupe se nalaze u Siriji nezakonito. Svega nekoliko dana nakon izjave o povlačenju vojska SAD se vratila u Siriju pod arogantnim izgovorom zaštite naftnih polja. Budimo otvoreni da se radi o korištenju prirodnih blaga suverene zemlje bez njezine suglasnosti. Za razliku od ove situacije sporazum s Turskom o sirijsko-turskoj granici su odobrili Vlada u Damasku, osobno predsjednik Bašar al-Asad i sami Kurdi. Nitko nije davao suglasnost na nezakoniti dolazak SAD-a i korištenje sirijske nafte.

Često se kao jedno od rješenja međudržavnih sporova spominje dogovorna promjena granica. Kakav je stav Rusije prema tom pitanju, osobito u svjetlu zategnutih odnosa Kosova i Srbije? Bi li Rusija pozdravila takvo rješenje? I koje su opasnosti takvog dogovora?

Za nas ne može doći do promjena granica između dvije države, jer ne priznajemo Kosovo. Sada Kosovo i Metohija jeste pokrajina u sustavu Srbije. Na kraju ćemo podržati svaku opciju o kojoj bi se dogovorili Beograd i Priština. Samo kompromisno rješenje može odobriti Vijeće sigurnosti UN-a. Rusija uvijek smatra da bilo koje konsenzusno rješenje međudržavnih sporova bez vanjskih pritisaka sa strane omogućava dugoročni mir i stabilnost. Isto tako i u slučaju Kosova.

Kako ocjenjujete dosadašnju suradnju Zagreba i Moskve?Jeste li zadovoljni?

Prije svega koncentrirali smo se na odnose između Hrvatske i Moskve u cjelini i u tom slučaju između Zagreba i Moskve i Zagreba i Sankt-Peterburga. Glavno je da smo u posljednjim godinama uspostavili politički dijalog između rukovodstava Rusije i Hrvatske te mu dali potrebnu dinamiku. Dobro se razvijaju odnosi između parlamenata dviju država, tužiteljstva, ministarstava i to prije svega između ministarstava unutarnjih poslova i ministarstava kulture. Važan nam je protokol između ministarstava vanjskih poslova koji svake dvije godine potpisujemo.

U skladu s njime 22. listopada imali smo važne političke konzultacije u Zagrebu. S ruske strane je došao zamjenik ministra vanjskih poslova Aleksandar Gruško, koji je imao priliku razgovarati s hrvatskim ministrom vanjskih poslova Gordanom Grlić Radmanom. Želimo razvijati daljnje dobre odnose i kontakte i dogovoriti aktivnosti za iduće razdoblje od dvije do tri godine.

Želimo proširiti suradnju na četiri projekta. Ugovore o tri planiramo potpisati tijekom planiranog posjeta našeg ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova u travnju 2020. godine prigodom otvaranja novog ruskog veleposlanstva u Zagrebu, u neposrednoj blizini starog – točno preko puta ulice.

Htio bih istaknuti i rad dva supredsjedatelja Međuvladine komisije za gospodarsku i znanstveno-tehničku suradnju koji se susreli ovog ljeta u Dubrovniku. Hrvatsko izaslanstvo je vodio ministar gospodarstva Darko Horvat, čiji rad neobično cijenim, a s ruske strane je nazočio naš ministar poljoprivrede Dmitrij Patrušev.

Sada pripremamo sastanak Međuvladine komisije koji će se održati krajem studenoga u Moskvi na kojem ćemo donijeti glavne zaključke o suradnje u ovoj godini. Robna razmjena u prvih 10 mjeseci 2019. godine, povećana je gotovo 40 posto. Očekujemo da će dosegnuti dvije milijarde USD i to bez plina kojeg Rusija isporučuje Hrvatskoj. U ovoj i u prošloj godini isporučili smo dvije milijarde kubičnih metara plina, što je otprilike 600 milijuna dolara više razmjene. Ukupno bi, dakle, dosegnuli negdje oko 2,5 milijarde dolara vrijednosti robne razmjene u 2019. godini.

Kako napreduje gradnja novog dijela veleposlanstva Ruske Federacije?

Radovi teku odlično, izvođač radova je ruska tvrtka, kao i radnici.

Kako Hrvatska i Rusija imaju međusobno imaju ugovorena veleposlanstva, ruska strana će pripremiti dokumentaciju za hrvatsko veleposlanstvo u Moskvi na oko 600 četvornih metara. Očekujemo da će se ti dokumenti potpisati prilikom posjeta našeg ministra vanjskih poslova Lavrova Zagrebu, kao i ugovoriti plan suradnje ministarstava vanjskih poslova Hrvatske i Rusije za iduće tri godine te definirati plan kulturne suradnje za isto razdoblje.

 

Rusija je davno planirala otvoriti kulturni centar u Zagrebu, kako stojimo po tom pitanju?

Na žalost, taj problem s našim hrvatskim partnerima ne možemo riješiti iz objektivnih razloga. Za sada hrvatsko zakonodavstvo ne dopušta mogućnost otvaranja samostalnog, nezavisnog od hrvatske vlade, ruskog kulturnog centra u Zagrebu kao što mi imamo u drugim zemljama EU. S toga ćemo najvjerojatnije, u skladu s praksom kao i druga veleposlanstva u Hrvatskoj, ustrojiti unutar veleposlanstva kao zasebni odjel kulture sve dok hrvatski zakoni budu takvi. Već imamo ovdje dva predstavnika Rossotrudničestva za takve aktivnosti. Na žalost takav odjel će biti ograničen u svom djelovanju, pogotovo što se tiče organizacije tečaja ruskog jezika i različitih kulturnih manifestacija sve dok Hrvatska ne izmijeni svoje zakonodavstvo.

Sukladno opsegu kulturne suradnje smatram takav centar potrebnim te napominjem da bih volio da i hrvatska strana otvori kulturni centar u Moskvi. Kako je i u proteklom razdoblju velik broj umjetnika, teatara i baleta, posjetio Hrvatsku, kulturnu razmjenu naših zemalja smatram izuzetno važnom, posebno iz razloga jer su naša dva naroda povijesno povezani, slavenski, jezično i po mnogim drugim pitanjima.

Ovim putem posebno bih htio istaknuti ulogu grada Zagreb i gradonačelnika Milana Bandića koji je uspio uspostaviti vrlo prisne odnose s administracijom Moskve i Sankt Petersburga. Odnosi spomenutih gradova razvijaju se odlično, kako na gospodarskom tako i na kulturnom polju. Evo na primjer, u Zagrebu su podihnuti spomenici Puškinu, Jesenjinu i Gagarinu. Isto tako, u idućem razdoblju na zahtjev gradonačelnika Rijeke trebali bi podići spomenik Gagarinu, a u Zagrebu našoj poznatoj pjesnikinji Marini Cvetajevoj.

Kako gledate na buduću suradnju Hrvatske i Rusije? Postoji li mogućnost posjeta predsjednika Vladimira Putina Zagrebu ili Kolinde Grabar-Kitarović Rusiji?

Što se tiče posjeta Predsjednika Putina Hrvatskoj, mi bi to jako željeli, s time da se taj posjet mora dobro pripremiti gdje bi se potpisali određeni dokumenti i tom bi prilikom možda organizirali veći gospodarsko-energetski forum. Iz praktičnih razloga teško da ćemo organizirati susret na najvišoj razini, jer početkom godine Hrvatska će predsjedati Europskom unijom, a nakon toga slijede parlamentarni izbori u Hrvatskoj. No prije samog posjeta našeg predsjednika Putina mi očekujemo posjet novog predsjednika ili predsjednice Hrvatske Moskvi 9. svibnja 2020. kada ćemo proslaviti 75. godišnjicu pobjede SSSR-a u Drugom svjetskom ratu. Uručili smo poziv u Uredu predsjednice RH, isto kao i svim predsjednicima europskih zemalja koji su uglavnom potvrdili svoj dolazak. Po završetku vaših predsjedničkih izbora očekujemo potvrdu dolaska hrvatske strane.

Sigurno mogu reći da će se suradnja i sastanci na najvišoj razini nastaviti u idućoj godini, kao i posjet ministra unutarnjih poslova Rusije Hrvatskoj kao odgovor posjetu vašeg ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića Moskvi.

Jednako tako očekujem u idućoj godini nastavak dobre suradnje, kako na parlamentarnoj, vladinoj, tako i na ostalim razinama administracije. Što se tiče posjeta predsjednika Putina još jednom napominjem da taj posjet treba dobro pripremiti kako bi bio zalog za dobru budućnost odnosa naših dviju zemalja.

Želim još napomenuti kako je naš veliki interes povezivanje Rusije i Europske unije. Za nas odnos s Europskom unijom predstavlja ključno gospodarsko pitanje, jer do ukrajinske krize naša je gospodarska razmjena sa EU prelazila 400 milijardi USD nakon čega je pala na oko 200 milijardi USD. U skorije vrijeme te brojke su se malo popravile i sada iznose 300 milijardi dolara.

Mi smatramo da EU i Rusija zaslužuju puno više i na tome trebamo ustrajno raditi. Stoga ne trebam posebno napominjati koliko razvoju tih odnosa smetaju nametnute sankcije od strane EU i SAD-a te protumjere Rusije kao odgovor na sankcije. Nadam se da će razum prevladati i da će EU uvidjeti važnost suradnje s Rusijom, kako zbog geografske povezanosti tako i zbog gospodarske povezanosti. Za nas EU ostaje najvećim strateškim partnerom i htjeli bi se vratiti na prijašnje stanje i poboljšati ga.

Iskreno se nadamo da će EU isto tako doći do tog zaključka. Nema drugog puta nego daljni razvoj političkih i gospodarskih odnosa. Za učvršćenje mira u današnjem multipolarnom svijetu ključnu ulogu mogu imati EU i Rusije.

Što se tiče same Hrvatske, s poštovanjem gledamo na njeno članstvo u EU i NATO-u. Za nas je to činjenica i realnost i smatramo da odnos s Rusijom Hrvatskoj neće smetati u njenim odnosima s NATO savezom i EU. Smatramo da odnos Hrvatske s Rusijom neće smetati njenim zapadnim partnerima i da neće gledati na odnos s Rusijom kao na konkurenciju. Mi smo spremni za suradnju s Hrvatskom u interesu njenog gospodarskog razvoja i budućih investicija. Rusija nema nikakvih skrivenih namjera u geopolitičkim sferama, mi bi željeli razvijati zdrave odnose između naših zemalja na bazi pravedne konkurencije. Siguran sam da Rusija može napraviti puno na planu gospodarskih pitanja, investicija i slično. Rusija je spremna pomoći Hrvatskoj u njenomo razvoju.

Mi smo zadovoljni s time što Rusija isporučuje Hrvatskoj naftu i plin, ali smatramo da postoji još puno drugih segmenata naše potencijalne suradnje. Vjerujem da će prije ili kasnije sankcije Rusiji biti skinute te da će hrvatski izvoz u našoj robnoj razmjeni dostići barem 500 milijuna eura, jer sadašnjih 200 milijuna je premalo za hrvatski potencijal. Kada sam govorio o gospodarsko-humanitarnom statusu naših odnosa mislio sam na vizni režim između Hrvatske i Rusije.

No kako je Hrvatska članica EU, radujemo se njenom skorom šengenskom sporazumu i željeli bi da se potpiše međusobni ugovor o ukidanju viza što bi uveliko povećalo posječenost ruskih turista Hrvatskoj.

Smatram da bi se ukidanjem viza bitno povećao broj ruskih turista u Hrvatskoj jer postoji velik broj Rusa koji se žele odmarati u Hrvatskoj. Ruski se turisti u Hrvatskoj osjećaju ugodno i dobro su dočekani.

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.