Hrvata je sve manje, država je prošla tešku gospodarsku krizu, a javni sektor sve više buja!

Pokazatelj udjela zaposlenika u javnom sektoru zanimljiv je jer je se iz njega mogući izvući razni zaključci, ali zanimljivo je tako kako su često interpretacije tog pokazatelja gotovo uvijek poprilično suprotne.

S jedne strane su liberalni ekonomisti koji tvrde da udio javnog sektora, udio zaposlenih u ukupnom broju zaposlenih osoba, ali i udio države unutar BDP-a, utječe negativno na gospodarski razvoj jedne države, ali i potiče "ortački kapitalizam" gdje caruje korupcija, gospodarska neefikasnost i razna pogodavanja.

No, kritike takvog stava dolaze uglavnom sa strane sindikata i ekonomista sklonijih državnom intervencionizmu. Oni tvrde kako udio države unutar BDP-a, ali i udio zaposlenih u javnom sektoru ne mora nužno biti loš, dapače što je više zaposlenih, oni više troše i državi ide više novca od poreza.

Na Facebook stranici "Statističar" poznatoj po objavljivanju statističkih podataka s Eurostata, ali i drugih relevantnih statističkih pokazatelja, pojavila se tablica o tome da Hrvatska ima drugi najveći udio zaposlenih u javnom sektoru u Europskoj uniji. "Statističar" se u svojoj statistici referira na istraživanja Međunarodne udruge rada- ILOSTAT. Tako prema podacima Ilostata udio zaposlenih u javnom sektoru u Hrvatskoj iznosi 29,7 posto, jedina u goroj poziciji je Mađarska s 30,5 posto, a među državama sličnima Hrvatskoj su  Švedska i Danska, a blizu su Litva i Latvija. Najmanje zaposlenih imaju Nizozemska i Luksemburg. U tablici ne postoje podaci za Njemačku, Italiju, Austriju, Češku i neke druge države, što predstavlja ozbiljan nedostatak tablice.

Najbitnija je usporedba Hrvatske sa zemljama Istočne i Srednje Europe. Kako smo već rekli, jedino je Mađarska usporediva s hrvatskim rezultatom, a blizu je i Slovačka s udjelom od 26,6 posto, a ispod su Slovenija i Poljska. Bugarska i Rumunjska s druge strane imaju znatno manji udio zaposlenih u javnom sektoru. 

Veliki rast udjela u jednom desetljeću

Zanimljivo je također usporediti podatke Međunarodne organizacije rada (International Labour Organization – ILO) otprije 12 godina. Tako je  u hrvatskoj općoj državi 2008. godine radilo 17% ukupno zaposlenih, dok je prosjek drugih zemalja 19%. U istoj godini u hrvatskim javnim poduzećima bilo je zaposleno 12,5% ukupno zaposlenih, a prosjek drugih zemalja je 6,2%. Vidljivo je kako je u vrijeme krize i nakon velikog demografskog pada kojeg je Hrvatska doživjela broj zaposlenih u javnom sektoru naglo narastao.

U radu Instituta za javne financije (Predrag Bejaković, Vjekoslav Bratić, Goran Vukšić) tada su nabrojani i sve nedostaci pokazatelja Međunarodne organizacije rada.

Podaci ILO-a, su prema riječima navedenih ekonomista, nepouzdani jer su prikupljeni iz različitih izvora i različitim metodama (anketom o radnoj snazi, anketom poslovnih i administrativnih jedinica, iz administrativnih registara i povezanih izvora, službenim procjenama, te kombinacijama raznih izvora), a broj zaposlenih izražen je u različitim jedinicama (ukupno, samo zaposlenici s redovnim ugovorima; ekvivalent zaposlenih u punom radnom vremenu).

Velika izdvajanja za plaće zaposlenika u javnom sektoru

Drugi element koji je također izuzetno bitan u cijeloj priči je i izdvajanje za plaće za zaposlene u javnom sektoru. 

Prema podacima MMF-a, Hrvatska je na masu plaća u javnom sektoru prije dvije godine potrošila iznos od 11,3 posto BDP-a, najviše u "regiji". Razlog tome MMF vidi u “visoko fragmentiranoj javnoj administraciji”, odnosno teritorijalnom uređenju i kompleksnim odnosima različitih razina vlasti. Danijel Nestić s Ekonomskog instituta tvrdi kako je masa plaća velika zbog organizacije sustava. 

U već navedenom radu Instituta za javne financije Hrvatska je u 2008. godini trošila za zaposlene  hrvatskoj općoj državi 9,8% BDP-a, što je manje od tadašnjega prosjeka drugih zemalja od 11,2%, čime se vidi kako je nakon desetljeća porasla i masa plaća za izdvajanje radnika u državnom sektoru, iako je Hrvatska prošla u navedenom razdoblju kroz gospodarsku krizu i doživjela veliki porast udjela javnog duga u BDP-u.

U ministarstvima zapadnoeuropskih zemalja, primjerice, uobičajeno je da su neke usluge, poput kuhanja i čišćenja, izdvojene i prepuštene privatnom sektoru pa ne ulaze u masu plaća, što kod nas nije slučaj pa je i javni sektor veći. Također, u nekim zemljama obrazovanje ima sistem vaučera i škole su u osnovi privatne iako pružaju javnu uslugu, tvrdi Nestić.