HODAK O HAAGU 'Najbolja stvar koju je Haaški sud napravio je to što se napokon zatvorio'

Svečanost zatvaranja Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) održava se u četvrtak poslijepodne u Haagu, a za deset dana Haški će sud službeno prestati s radom te će neriješene predmete preuzeti tzv. Mehanizam za međunarodne kaznene sudove. 

Haaški sud je od svog osnivanja od Vijeće sigurnosti UN-a 25. svibnja 1993. godine, radi progona počinitelja ratnih zločina na području bivše Jugoslavije, izazivao kontroverze i podjele. Tijekom više od 24 godine rada Haški sud procesuirao je 161 optuženog.

Posljednji postupak pred ICTY-ijem bilo je izricanje pravomoćne presude šestorici vojnih i civilnih čelnika Herceg Bosne, a objavljivanje te odluke ostat će zapamćeno po samoubojstvu generala Slobodana Praljka koji je, kad je čuo da mu je potvrđena kazna od 20 godina zatvora za zločine nad muslimanima u Bosni i Hercegovini, ispio otrov u sudnici.

Većinska ocjena je da sud u Haagu nikad nije ispunio svoju funkciju  zbog toga što većinu izravnih krivaca za ratove i agresiju nikad nije ni optužio ni osudio, o čemu je Direktno već pisalo.

Sud je bio instrument međunarodne zajednice

Komentar o zatvaranju ICTY-a za Direktno dao je odvjetnik Zvonimir Hodak koji je godinama bio kritičan prema radu tog suda

"Gledajući isključivo procesno i materijalno kako se sudi u Europi i Americi, sud u Haagu bio je jedan hibrid koji nije sličio na sud, što se vidjelo odmah na samom početku", bio je prvi komentar Hodaka na vijest o zatvaranju ICTY-a. Dodao je kako je taj sud instrument međunarodne zajednice kako bi se napravio jedan balans među "balkanskim domorocima" te da su presudama htjeli poručiti da su svi skupa krivi za ratove. 

Odvjetnik Hodak smatra kako je sve skupa smiješno i žalosno, a posebno činjenica da sami sud ima mehanizam da napiše i provodi pravila po kojima će suditi: " Suci nikad ne pišu zakone i procesne propise, ovdje su sami suci napisali kako će se voditi procesi".  Hodak je nabrojio najgore primjere takve prakse poput nemogućnosti tužbe suda ako ste više od jednog desetljeća nevini bili u zatvoru: "Ne možete tužiti ni sud, ni Vijeće sigurnosti da vam se tih 10 godina u zatvori isplati, što je normalno svagdje u svijetu, pa čak je i u Sjevernoj Koreji moguće dobiti novčani ekvivalent ako ste bili u zatvoru nevini."

Carla del Ponte je brzo demaskirana u cijelom svijetu

"Gotovina, Čermak, Markač bi trebali dobiti velike odštete, zbog toga što su tolike godine proveli u ćeliji, ali oni to ne mogu ostvariti jer je ovo nakaradni sud", objasnio je Hodak i dodao da za njega ICTY predstavlja međunarodnu bejzbol palicu kojom se lupa po glavi one koji ne slušaju međunarodnu zajednicu te da ne zaslužuju ni ocjenu jedan.

Posebna priča su bili tužitelji, od kojih naš odvjetnik izdvaja posebno Carlu del Ponte: "Napravili su veselje u Švicarskoj kad su se je riješili, ona je bila čisti politički eksponat. Vrlo brzo je demaskirana u cijelom svijetu, osim u Hrvatskoj gdje su hrvatski poltroni zatvarali semafore, ulice i radili parade kao da im dolazi japanski car ili Sveti otac iz Vatikana kad bi ona dolazila u Zagreb. Tu se vidjelo hrvatsko poltronstvo u svoj svojoj raskoši."

Napravili su još veći razdor u BiH

Na pitanje kakvi su ukupni rezultati Haaškog suda, posebno na pomirenju naroda u Bosni i Hercegovini gdje je rat bio posebno brutalan Hodak odgovara kako je napravio više štete nego koristi te da ne vidi tko bi objektivno mogao dati pozitivnu ocjenu sudu osim onih koji imaju interesa da se istina "gurne pod tepih": "Doveli su narode u Bosni i Hercegovini na dijametralno suprotne pozicije, nikad veći razdor nije bio nego što je sada. To je potpuni fijasko, jedina dobra stvar što su napravili je ta što su se sad raspustili.

Osobna iskustva sa sudom su užasna

Zvonimir Hodak bio je prvi hrvatski odvjetnik u Hagu na Međunarodnome sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, zastupao je generala HVO Tihomira Blaškića.

Kaže da su njegova osobna iskustva užasna i opisuje na primjeru Blaškića svu besmisao tog suda: "Ja sam 1996. kao Blaškićev odvjetnik energično zahtijevao da Blaškić dobije vilu. On je nakon toga dobio vilu u predgrađu Amsterdama i svaki dan je odlazio na saslušavanje. Ali je morao nositi 40 kila teške čelične prsluke na leđima te su ga vodili sat i pol do suda, iako se moglo stići za 15 minuta.". Hodak dodaje kako je Blaškić na kraju odbio takav treman i tako je dobrovoljno otišao u zatvor, također dodaje kako je upravo primjer Blaškića najjasniji primjer rada suda kad su ga osudili prvostupanjski na 45 godina zatvora iako nikad nije ni bio u Ahmićima te su ga poslije osudili na 9 godina koliko je i bio u zatvoru.