Hoće li se Pupovac praviti da nije vidio zadnje Šešeljevo TV gostovanje ?

Za zločine na Ovčari, pokraj Vukovara, gdje je tijekom hrvatskog Domovinskoga rata pobijeno oko 250 nevinih Hrvata, pretežno ranjenika i zdravstvenog osoblja iz vukovarske ratne bolnice, dosad je u Srbiji odgovaralo oko dvadeset osoba (tzv. teritorijalne obrane), među kojima je u međuvremenu nekolicina od njih i oslobođena. Dakle, riječ je uglavnom o izvršiteljima pokolja, vojnicima četničkih postrojbi, ali nas zanima i tko je naredio taj masakr, kakav se u Hrvatskoj ne pamti nakon II. svjetskog rata. Osim toga, stječe se dojam da se namjerno želi marginalizirati, odnosno zaboraviti da je Ovčara bila i logor za više od tri tisuće nevinih Hrvata. Tko to danas spominje? Spominju uglavnom Vukovarci koji su doživjeli pakao, a većina drugih prelazi preko toga kao spužvom preko ploče.

Kao, bilo, pa prošlo!

Međutim, u tv-emisiji „Pressing“ N1 televizije (ponedjeljak, 22. veljače 2016.) prigodom 60-minutnog (!) gostovanja Vojislava Šešelja, taj ratni zločinac je uz ostalo izjavio da su glavni krivci za pokolj na Ovčari general major Aleksandar Vasiljević, nekadašnji načelnik „Uprave bezbednosti SSNO“ i oficir također zločinačke JNA Veselin Šljivančanin, koji je inače za taj pokolj već osuđen u Haagu, na sramnih 10 godina zatvora. (Kao da je kriv za težu prometnu nesreću!).

-          Vasiljević  je u vukovarskoj bolnici pripremio popise, a zarobljene Vukovarce potom predao Šljivančaninu koji ih je  trebao otpremiti u logore u Srbiji, ali ih je odveo na Ovčaru – kazao je Šešelj, što je inače nešto od toga i ranije spominjao.

Šešelj je također poručio da će paliti hrvatske zastave sve dok tzv. Republika Srpska Krajina ne bude oslobođena, odnosno koja je okupirana od Hrvata.

(Hoće li na taj govor možebitno reagirati Pupovac i Stanimirović, ili će se praviti da opet nisu ništa vidjeli ni čuli.)

Dakle, Hrvatska se ne smije pomiriti s ovim pokoljem, kao i drugima koji su učinili Srbi, Crnogorci, JNA i domaće izdajice tijekom rata, sve dok i zadnji agresorski ratni zločinac ne bude dobio zasluženu kaznu. Ne bilo kakvu, nego, ponavljamo, zasluženu! Tako se ponašaju i Izraelci, Amerikanci i ostali kojima je stalo do nevinih žrtava svojih zemalja, pa nema razloga da to ne učini i Hrvatska.

No, kako vrijeme odmiče sve se manje govori o ratnim zločincima koji su bili na strani agresora, a sve se više  traži „pravda“ za zločine koje su navodno učinili Hrvati, koji su se branili i obranili, i na čijoj je strani poginulo oko 15 tisuća osoba, a mnogo veći broj je bio ranjen ili doživio strahote od kojih se nikada ne će oporaviti.

Nije istina da, primjera radi, nema krivaca za rušenje vukovarske ratne bolnice na koju je od 15. kolovoza pa sve do 18. studenoga 1991., prema riječima Junakinje Domovinskoga rata dr. Vesne Bosanac svakodnevno padalo između 80 i 90 avionskih bombi, granata i drugih projektila, odnosno da nitko nema pojima o onima koji su naredili taj zločin, a kamoli da je netko za to odgovarao.

Zar se ni nakon 25 godina ne mogu pronaći krivci i dovesti ih pravdi?

U Vukovaru su uhićeni i osuđeni čak i oni (Hrvati!) koji se nisu slagali s postavljanjem dvojezičnih ploča, koji su ih uništavali, ali na žalost ne i oni koji su rušili, ubijali i protjerivali.

Još je žalosnije što od Vukovaraca možemo čuti da jedan dio tih koji su u vrijeme rata bili na četničkoj strani danas slobodno šeću ovim gradom, čak su i zaposleni i u državnim tvrtkama, dok ljudi koje su ti proganjali i ubijali nemaju ni posla.

Gdje je tu pravda, odnosno može li Hrvatska biti Hrvatska dok je u Vukovaru (ali ne samo u njemu) tako kako je?

Stoga, gospodo i gospođe, drugovi i drugarice, ne okrećite glave od srpskih i inih ratnih zločina, i „ne igrajte na kartu“ da će Hrvati sve takve stvari ponovno zaboraviti.

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)