Hoće li se Europa smrznuti i što stoji iza zatečenosti ruske vojske ukrajinskom protuofenzivom?

Poruka je i više nego jasna - kažnjavanje Europe zbog podrške Ukrajini. Rusija je jedan od najvećih svjetskih izvoznika energenata, i kako je postalo jasno tijekom ruske invazije na Ukrajinu, o njezinom plinu Europa je itekako ovisna, što pokazuju i manična nastojanja zemalja diljem Europe da se pripreme za zimu te shodno tome donose mjere štednje kako bi se smanjila potrošnja energije.

Međutim, osim instrumentalizacije energenata u svrhu ostvarivanja ratnih ciljeva, treba reći i da je Rusija jedan od najvećih svjetskih izvoznika žitarica, ali i gnojiva. Stoga komentar na aktualnu poziciju Rusije u ratu i njihove borbe da europsko tržište zamijene nekim drugim, tražili smo od geopolitičkog analitičara Branimira Vidmarovića.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Naime, Gazprom već nekoliko tjedana pod različitim tehničkim izlikama zatvara svoju plinsku pipu prema Europi, a prošlog petka je objavio da je ni neće otvoriti do daljnjeg, nakon što je dva dana prije toga, ponovno kao razlog trodnevnog zatvaranja naveo tehničke poteškoće. 

Nije kompletno zatvaranje, već parcijalno

Ipak, ističe Vidmarović, tranzitni plin kroz Ukrajinu se još uvijek pumpa po normalnoj količini. Ugovorom je taj tranzit osiguran do 2024., a navodno je Rusija spremna i nakon te godine izvoziti plin preko Ukrajine:

"Dakle, ne radi se o kompletnom zatvaranju svih plinovoda, nego parcijalnom. Za samu Rusiju to je gubitak tržišta, ali kako smo vidjeli posljednjih mjeseci, strahovito je velika potražnja u azijskim zemljama, posebno Indiji i Kini. Obje te zemlje preuzele su jako veliki dio ruske nafte i plina, a u slučaju Kine se taj plin natrag preprodaje Europi, što je zanimljivo".

Uz to, napominje Vidmarović, došlo je do porasta cijene energenata na globalnom tržištu, tako da je bez obzira na pad izvoza u Europu, Rusija zaradila daleko više od očekivanog.

Da će se  Europa smrznuti, kaže, to je preuveličavanje i dramatizacija od strane Putina.

"Europi će definitivno biti teško. Vidimo da već sad industrija pati i da neke tvornice ne mogu raditi punim kapacitetom i da će tu biti velikih tragedija, jer im je potreban plin. Europa još uvijek ne može sve svoje potrebe namiriti od strane drugih dobavljača i zato se uvode različite drastične mjere štednje, ograničenja, a i paketa financijske potpore i ograničavanje cijena na uvozu ruskog plina, a potencijalno se govori o ograničenju cijena na sav plin iz bilo kojih pravaca koji se dostavlja u EU".

Europa stoga traga za rješenjima i provodi diplomatsku ofenzivu po različitim zemljama koje bi nadomjestile daj plin, odnosno koje bi mogle dobavljati plin u velikim količinama u EU. 

"Tu imamo i faktor Turske koja još uvijek transportira energente kroz turski tok. Djelomično je to i ruski plin, ali on dolazi i iz Azerbajdžana, koji se složio da će udvostručiti isporuku plina prema Europi. Treba se dogovoriti s Katarom, vidjeti što se može dobiti od Egipta, Australije... Tu je i ukapljeni plin iz SAD-a, a nafta bi trebala ići u nekim količinama iz Kanade. Tako da ima pravaca, samo je sada posrijedi neravnoteža zbog toga što je puno korisnika, zemalja u razvoju, ali i razvijenih zemalja. Svi oni trebaju ogromne količine. U Europi trenutno imamo disbalans jer je najveći dobavljač plina prestao u cijelosti s opskrbom te je sada teško naći dostupne kapacitete za svoje potrebe", navodi analitičar.

Problemi sa žitaricama i gnojivom

S druge strane, posljednjih mjeseci je u fokusu izvoz žitarica iz Ukrajina, ali ne može se zanemariti ni činjenica da je i Rusija veliki izvoznik istih. U isto vrijeme, sankcije koje je EU uvela prema Rusiji zbog njihove agresije na Ukrajinu, nisu usmjerene na hranu.

"Postoje tu logistički problemi i teško da Ruska federacija u ovom trenutku ima interesa Europi izvoziti svoje žitarice jer je fokus na istoku. Izvoz ukrajinskih žitarica je daleko veći od izvoza ruskih žitarica, i količine su veće. Prošle godine je i profit bio veći. Sada je problem s izvozom žitarica iz Ukrajine što je ublaženo ugovorom između Turske i Rusije o sigurnim koridorima, ali opet premalo kompanija želi uopće ići do Ukrajine zbog strahova i potencijalnih rizika, tako da taj dogovoreni plan nije dosegao svoj puni kapacitet. To je drastično olakšalo situaciju za prehrambenu sigurnost, ali sada dolazi do jedne neravnoteže jer se najveći dio tih ukrajinskih žitarica izvozi u azijske zemlje. Na drugom mjestu su potrebe EU, a tek na trećem mjestu su oni u grupi rizika, a to su afričke zemlje", objašnjava naš sugovornik.

Podsjetimo, Putin je ranije ovog tjedna izjavio kako bi sporazum s Turskom trebalo revidirati kako bi se ograničio izvoz u razvijene zemlje, a povećao u nerazvijene, što je Vidmarović ocijenio kao svojevrsnom taktikom da se ukrajinsko žito "pretvori u "svojevrsno oružje protiv Europske unije".

Uz žitarice, Rusija, ali i Bjelorusija, veliki su izvoznici gnojiva, i tu opet dolazimo do problema i zbog sankcija, a onda i s logistikom i transportom, zbog čega mnoge zemlje svijeta, osjećaju taj pritisak u obliku manjka gnojiva na tržištu.

Na ukrajinsku protuofenzivu treba gledati s oprezom

Napadom na ruske baze na Krimu započela je u kolovozu ukrajinska protuofenziva, koja se potom nastavila oko Harkiva da bi početkom rujna obuhvatila i hersonsku oblast. Kako kaže Vidmarović, upravo su američki projektili, ali i američki instruktori utjecali na promjenu tijeka rata. 

"Ukrajinska vojska ne stoji na mjestu, konstantno se radi na usavršavanju taktike i osposobljavanju vojnika za korištenje američkog oružja. Uz pomoć toga je Ukrajina sada mogla prijeći u kontraofenzivu koja se dugo iščekivala. Ukrajina prema informacijama koje svi dobivamo, dosta dobro napreduje, ali treba proći neko vrijeme da  možemo reći da je to dinamika u kontinuitetu, da je to trend. Zasad je to samo jedna epizoda stanja na terenu, iako se svi nadamo da će to prijeći u trend", navodi naš sugovornik.

Veliku dozu opreza prilikom ocjenjivanja eventualnog uspjeha ukrajinske vojne akcije, Vidmarović objašnjava s činjenicom da nije sasvim jasno što stoji iza dojma da je ruska vojska odjednom zatečena ukrajinskim potezom, iako se ova protuofenziva već dugo najavljivala.

Taktička varka?

"Može biti da se radi o nekoj taktičkoj varci, možda Rusija očekuje da financijski, inflacijski i problemi s plinom uzmu svoj danak i možda očekuju da će Europi jednostavno ponestati oružja i financija za pomoć Ukrajini, a već sada čujemo na europskoj razini da neki čelnici govore da je ta vojna pomoć iscrpljena i da se nema više što dati", kazao je i nastavio:

"Možda se radi o taktici zavlačenja jer Rusi planiraju provesti referendum o pripajanju Donbasa Ruskoj federaciji i to navodno 4. studenog, tako je barem rekao zamjenik predsjednika Vijeća federacije Rusije. Stvarno se osjeti da su Rusi uvjereni da će tada Donbas biti kompletno pod ruskom kontrolom i da se ništa drastično na terenu neće promijeniti. Zasad nije izvjesno što zapravo nosi ukrajinska ofenziva, ali nije jasno ni koliko će moći zadržati dinamiku i kamo to sve vodi". 

Također se puno govori o tome da je Rusiji ponestalo streljiva, a na te navode treba gledati s velikom dozom opreza, posebno zato što su dosadašnje analize raznih think tankova navodile da je riječ o ogromnim količinama.

S druge strane, nedavno održane vojne vježbe Rusije, Indije i Kine, u kojima je sudjelovalo 50 tisuća vojnika s jako puno jedinica vojne tehnike govori u prilog tome da Rusija ima još jako puno kapaciteta.

"Protuofenzivu bih stoga oprezno ocijenio kao dobru naznaku udarca Ukrajine i njihove nakane da se oslobode okupirani teritoriji, ali treba pričekati prije nego možemo definitivno reći da je to trend", zaključio je Vidmarović razgovor za portal Direktno.