Hoće li podrška istaknutih članova HDZ-a obeshrabriti protukandidate Plenkoviću?

Plenkovićevo saniranje štete oko Istanbulske treba gledati kao uvertiru u održavanje unutarstranačkih izbora.

Doduše, on je napravio sve da ih odgodi, iako je vrijeme njihovog održavanja strogo propisano Statutom. Prije desetak dana za Večernji list, na eksplicitno novinarsko pitanje o tome hoće li se unutarstranački izbori održati prije ili poslije parlamentarnih izbora, predsjednik stranke nije htio odgovoriti. Umjesto toga kazao je samo ovo: "Na vrijeme ćemo donijeti sve potrebne odluke. Ove godine imamo i parlamentarne izbore, a kao što vidite, Hrvatska ujedno predsjeda Vijećem Europske unije". Drugim riječima, u tom trenutku ostavio je otvorenom mogućnost da se unutarstranački izbori održe izvan statutarnog roka zbog razloga koje je naveo. Gledano s njegove pozicije, taj je potez bio potpuno razumljiv. Nikome ne bi bilo ugodno da politici koju zastupaš članovi vlastite stranke - u situaciji kada kao predsjednik Vlade RH predsjedaš Vijećem EU-a – kažu dosta. No nepridržavanje statutarno propisanog termina unutarstranačkih izbora bi bilo grubo kršenje Statuta, a kršenje zakona vodi u bezvlašće. Srećom su odgovorni pojedinci u stranci spriječili takav scenarij pa će se izbori održati u vremenu u kojem su propisani.

Kampanja službeno nije započela, još uvijek ne znamo tko su kandidati, ali Plenković je vrlo ozbiljno počeo sa svojom kampanjom. Bilo bi netočno reći da Plenković u stranci nema nikakvu potporu. Naravno da je ima. I kao predsjednik stranke i kao predsjednik Vlade i te kako je utjecao na sve političke procese, usmjeravao stranku i dovodio svoje ljude. Uostalom, Plenković u svojim rukama ima i mehanizme utjecaja na popise članstva koji nisu 'zaključani' šest mjeseci prije održavanja izbora pa postoji velika mogućnost manipulacije njima.

Unatoč svemu navedenom, kada se pokušavaju projicirati mogući ishodi unutarstranačkih izbora, treba voditi računa i o tome da su ovi unutarstranački izbori specifični ponajprije po tome što ih nemamo s čime usporediti. Prvi put će članovi HDZ-a izravno birati između više kandidata. Prvi put predsjednik neke stranačke organizacije neće moći kontrolirati koga je zaokružio njegov član.

Ujedinjena stranačka oporba

S druge strane, Plenković će, po svemu sudeći, protiv sebe imati ozbiljnu i ujedinjenu stranačku oporbu. Koliko mu je to neugodna činjenica najbolje svjedoči to što mu se "u sandučić" kao po narudžbi dnevno slijeva po nekoliko pisama potpore istaknutih stranačkih članova. Valjda se nada se da će mu tako uspjeti ostati jedini kandidat i da će se stranačka oporba prepasti?! Prvi put, prije četiri godine, je upalilo. Nekoliko, u tom trenutku jakih kandidata, odustalo je od isticanja svojih kandidatura radi mira u kući. Ovaj put taj je scenarij nemoguć. Upućeni u stranačka zbivanja kazuju da su se telefoni užarili od nagovaranja pa i pritisaka na članove da daju potporu Plenkoviću. Degutantno je gledati kako se ljudi o kojima Plenković zapravo ovisi biranim rečenicama trude unaprijed iskazati mu ljubav. Valjda neće do kraja unutarstranačkih izbora trčati štafetu voljenom predsjedniku?!

Šalu na stranu. Takva je situacija izazvala podsmijeh javnosti, no Plenković očito ne vidi da time još više "potapa". Zgodno je povući paralelu sa svojedobnim naputkom stranačkog vodstva da se tadašnjoj predsjednici Vlade Jadranki Kosor napiše 220 tisuća pisama potpore koja su trebala biti protuteža pismima laburista u kojima su tražili da njena vlada odstupi. Treba li uopće podsjećati na epilog tog igrokaza?! Kosor je izgubila najprije na parlamentarnim, a onda i na unutarstranačkim izborima. Kasnije je, sama, više puta javno prepričala prispodobu u kojoj nakon poraza na stranačkom saboru sama ostaje na stepenicama Lisinskog. Čudno je da Plenković, koji joj je tada bio zamjenik na unutarstranačkim izborima, iz svega nije nešto naučio? Barem to da ne možeš na silu natjerati nekog da te voli. Ili da te poštuje. Ili da glasuje za tebe.

Uvijek je nezahvalno prognozirati rezultat izbora. No ono što se može uzeti kao nekakav pokazatelj su trendovi. U slučaju HDZ-a nisu dobri. Predsjednik stranke je na izborima za Europski parlament sa "svojom" listom osvojio mizernih 22,7 posto. Nije uspio motivirati ni članove niti birače da daju potporu HDZ-ovoj kandidatkinji. Iz vlastite stranke sve su jače kritike na njegov račun. Žustro i strasno ga brane jedino lijevi mediji što nije čudno jer samo SDP-u i ljevici odgovara Plenković. No oni ionako neće glasovati za njega niti za HDZ.

Osim što je poprilično jasno da HDZ s Plenkovićem ne može dobiti parlamentarne izbore, njegov najveći hendikep jest to što s njim na čelu HDZ nema s kim koalirati. Dakako, osim s notornim Pupovcem i SDP-om. U stranačkim se kuloarima govori da je velika koalicija već dogovorena? To bi bila ne samo neprincipijelna i neprirodna koalicija već isključivo koalicija sklopljena radi same sebe i partikularnih interesa onih koji će koristiti njene "blagodati". Uostalom, nešto slično postojećoj. U kojoj je sretan samo predsjednik!