Hoće li Petrovčani napokon dočekati pravdu? Vojislav Buzaković izručen Hrvatskoj

Buzaković, rodom iz Petrovaca kod Vukovara, koji ima irsko državljanstvo, izručen je u noći s 30. na 31. ožujak, nakon što ga je dana 1. veljače uhitila irska policija na osnovu Europskog uhidbenog naloga.

Prema dokumentaciji "Veritasa", protiv Buzakovića i još osam osoba, tužiteljstvo u Vukovaru podiglo je optužnicu 4. rujna 2007. godine, koja ih tereti da su od početka kolovoza 1991. godine do kraja veljače 1992. godine u Petrovcima, u prostorijama milicije SAO Krajine, "kao pripadnici milicije i paravojnih jedinica", protupravno privodili i zatvarali civile.

Oni se sumnjiče da su zatvorene civile ispitivali, tukli i na druge načine zlostavljali, s tim da se Buzaković tereti za sudjelovanje u osobitom zlostavljanju četiri osobe - Irineja Nađorđa, Janka Tirkajle i oca i sina Mihajla i Pere Hardija.

Ovom optužnicom, osim Buzakovića, optuženi su i Nikola Radojčić, Miroslav Ivan, Milenko Đurđević, Predrag Stojčević, Dragan Žakula i Duško Samardžić, svi u odsutnosti, te Željko Vujić koji je preminuo, pa je postupak protiv njega obustavljen.

Županijski sud u Vukovaru je zbog promjene u nadležnosti za procesuiranje ratnih zločina, predmet ustupio Županijskom sudu u Osijeku, koji je 12. srpnja 2022. godine za Vojislavom Buzakovićem izdao europski uhidbeni nalog, na osnovu kojeg je Buzaković uhićen u Irskoj, gdje živi već dugi niz godina i čije državljanstvo je u međuvremenu stekao.

Iako ova vijest u hrvatskim medijima doista do danas nije objavljena, vrlo brzo se proširila među mještanima Petrovaca, koji su, između ostaloga, izjavili kako su "Cijela obitelj gotovo neprimjetna do rata, tobože veliki komunisti, a među prvima su stavili kokarde. Vojo je ostao zapamćen po zlostavljanju Rusina i Ukrajinaca, osobito u prostorijama Doma kulture gdje su se tada nalazili i disko klub i kino, a koji su četnici pretvorili u 'ispitni centar' za batinanje i mučenje mještana i drugih zarobljenih branitelja i civila. Nakon ovoliko godina, gorko se veseliti što je napokon uhićen, ali neka ga je dostigla pravda".

Podsjetimo, do devedeset i prve godine prošloga stoljeća, u Petrovcima, mjestu samo nekoliko kilometara jugoistočno od Vukovara, s većinskim rusinskim stanovništvom, živjeli su, danas bi svi rekli, barem naoko složno, i Ukrajinci, Srbi i Hrvati i nešto pripadnika ostalih manjina.

Selo je, kako se za Petrovce češće kaže,  prije rata imalo više od 1300 stanovnika od kojih se nakon tragičnih događaja u Borovu Selu u svibnju 1991. godine 36 žitelja dragovoljno  uključilo u obranu Hrvatske.

Osim što su, postepeno se naoružavajući organizirali straže i formirali crtu obrane, slušajući vijesti shvatili su kako je snabdijevanje vukovarske bolnice iznimno otežano, te su se odlučili samoorganizirati i pomoći koliko god to mogu, odnosno, odnositi u bolnicu sve prehrambene proizvode koje kao selo imaju na raspolaganju, prvenstveno meso, mlijeko, jaja, voće i povrće. Dva i pol mjeseca, sve do 29. rujna 1991. godine, u najtežim uvjetima, prtenim i kukuruznim putevima, kroz atare, preko Bogdanovaca, a potom Kukuruznim putem do Lušca i bolnice. dopremali su neophodne i sve traženije zalihe. 

Dana 1. listopada 1991. slabo naoružani i brojčano preslabi branitelji Petrovaca posustali su pred agresorom. Na tenkovima, u selo je ušla tzv. JNA potpomognuta četnicima, a dio stanovništva koji se do jučer pravio kako dijeli dobro i zlo s braniteljima sela, "presvukao" je uniforme i raširenih ruku dočekao "oslobodioce". 

Hrvati i lojalni pripadnici manjina koji se ili nisu uspjeli evakuirati iz sela i skloniti pred neprijateljem ili su ostali iz njima znanih razloga ne želeći napustiti svoje domove, skupo su platili takvu odluku. Zloglasni "Plavi podrum" u obiteljskoj kući pored škole, u kojemu su žene brutalno silovane, a muškarci prolazili najteže torture te mučki ubijani, privatni kazamati u birtijama i kućama, optužujući prsti koji su se kao koplja zabijali u tijela dojučerašnjih poznanika koje je potom gutao mrak, tek su mali dio mračne prošlosti ovoga, prije rata pitomog slavonskog sela.

Hrvatska javnost slabo zna, da su srpski okupatori, nakon što su 1. listopada 1991. upali iz pravca Negoslavaca i već okupiranih Jankovaca u Petrovce, zapovjedili da svi stanovnici nesrbi moraju nositi bijele trake oko ruke i izvjesiti bijele ručnike na svoje kuće kao znak raspoznavanja. Nepunih šest mjeseci kasnije, 22. ožujka 1992. pročitali su imena nepoželjnih, onih koji su imali sreću da ne budu okrutno ubijeni, a kojima su dali tek desetak minuta da cijeli svoj život strpaju u vrećice i napuste selo.

Portal Direktno, MUP-u je poslao upit vezano uz izručenje Vojislava Buzakovića. Objavit ćemo ga po primitku.