Hoće li Konvencija donijeti promjene i konačan pad propalih politika u SDP-u?

No,  krenimo redom. Kao u Europi tako i u Hrvatskoj dolazi do pojave i rasta takozvanih 'purpurnih' birača. Purpurni birači građani su koji svoj glas na anketama i izborima ne daju uvijek istoj stranci ili koaliciji stranaka. Oni ne glasaju po ideološkoj pripadnosti, a društvena pitanja slabo ih ili ako ih uopće zanimaju. Njihova dobna i spolna diferencijacija je velika. Unutar biračkog tijela oni su ti koji pokušavaju uzeti najbolje iz oba bloka, a daju glas onome koji na optimalan način ispunjavaju njihova predizborna očekivanja. To nisu neodlučni birači.  

Neodlučni su oni koji glasaju za gospodina 'Nitko' koji je počeo redovno pobjeđivati na anketama.  Tako recimo na lokalnoj razini daju glas HDZ-u dok na parlamentarnim izborima glasaju primjerice za SDP ili obrnuto. 

Upravo je SDP pojavom Zorana Milanovića na političkoj sceni dobivala najveći broj takvih birača. Svojim političkim nastupom, ali i preuzimanjem ponekad politika konzervativnih i desničarskih političara. Milanović je privlačio taj dio biračkog tijela. No Milanović se nakon gubitka dvaju izbora u malom vremenskom roku morao povući, a tu situaciju iskoristili su oni SDP-ovci koji su se u njegovoj 'autokratskoj' vladavini našli povrijeđenim. 

Bez programa, samo s ambicijom i željom krenuli su u preuzimanje SDP-a, a ikona im je postao Davor Bernardić, najmlađi predsjednik najveće organizacije SDP-a. Ujedinjeni Zlatko Komadina, Rajko Ostojić, Vojko Obersnel i drugi postavili su Bernardića na čelo SDP-a i propali. 

Uzroci propasti SDP-a

Zlatko Komadina dolazi iz organizacije koja je poznata po svojim pretjeranim ljevičarskim, a neki bi rekli i jugonostalgičarskim stavovima, kojih se Milanović pokušao bezuspješno riješiti. Milanovićev gubitak posljednih dvaju parlamentarnih izbora  i ostavka Komadini pružili su nadu da se na čelo te stranke, zajedno s Rajkom Ostojićem i nekolicinom drugih, dovede Davora Bernardića. 

Bernardić je trebao SDP vratiti na 'ljeviju' političku trasu koja je ekonomski, ali i društveno trebala sličiti Tsiprasovoj Sirizi te vratiti nadu 'obespravljenim' radnicima i proleterima. Nažalost, Komadina se preračunao. Hrvatska je svoje industrijske pogone ili upropastila sumnjivim privatizacijama tijekom 1990-ih ili su ih kupovanjem socijalnog mira Vlade RH popuštanjem pohlepnim i nesposobnim sindikalnim čelnicima koji su zbog zadovoljavanja svojih sitnih interesa i neprihvaćanjem bilo kakve investicije privatnog kapitala,  uništili i ono malo industrije koja je ostala u državnom vlasništvu. 

Industrijskih radnika i proletera u tranzicijskom društvu i gospodarstvu kakvo je hrvatsko ima sve manje. Hrvatsku industriju vuku privatnici koji su svoje pogone prilagodili novom tržištu, načinima rada i novim tehnologijama ili rade u uslužnim djelatnostima. Ostatak radnika rade u administraciji ili državnim službama, ako i su sve samo ne obespravljeni i ne glasaju ideološki već isključivo i samo interesno.  Oni koji su prepoznali budućnost te otvoreni novim idejama neće glasati za Komadinu i Bernardića koji svojim propalim politikama s kraja 19. i početka 20. stoljeća ne mogu ponuditi ništa novo. 

O njihovim gospodarskim sposobnostima dovoljno govore nalazi revizije za Grad Rijeku u kojoj SDP suvereno vlada od 1945. Još od 2013. Grad Rijeka nije uklonila nedostatke na koje se ondašnja revizija upozoravala, veliki dug te navodno sumnjivi poslovi u dodjeli sredstava, zapošljavanju i javnim površinama pokazuju kako ni SDP-ove 'najjače' snage nisu otporne na mito i korupciju, a nisu sposobne napraviti ništa osim duga građanima i obnove broda jednog od najvećih svjetskih diktatora. Rijeka kao industrijski grad i luka propadaju od 1918. A od samostalnosti do danas, zbog loših poltika SDP-a, prestigao ih je i slovenski Koper. 

Konačni pad starog kadra u SDP-u?

Upravo zbog toga Zlatko Komadina kao i mnogi drugi političari iz svih stranaka, sindikalisti i ostali koji ne znaju prihvatiti zbilju, neće pronaći način kako funkcionirati u 21. stoljeću. Oni koji u svom 'selu' uspjeli pronaći put prema blagostanju neće uspjeti na izborima u Hrvatskoj. Upravo tih političara 'starog kova' Milanović se pokušao riješiti ili ih je pokušao marginalizirati u SDP-u. 

'Rejting' SDP-a koji je u slobodnom padu dokazuje nesposobnost lijevih politika. I dok jednim dijelom glasovi SDP-a odlaze Živom zidu, drugim dijelom birači SDP-a postaju neodlučni i prelaze u 'purpurne' glasače, one koji su uvijek na centru i koji glasaju za one koji ih znaju privući odmjerenim politikama i nužnim reformama.

Za Milanovićev SDP glasali su većim dijelom djeca radnika i proletera, osobe koje su visokoobrazovane ili koje imaju svoje male tvrtke i poslove, a koji su se nadali promjeni i iskoraku SDP-a prema novom te radnici samoupravljači koji imaju vlastite male tvrtke i mali poduzetnici i njihovi radnici koji su se nadali administrativnom i poreznom rasterećenju.  Upravo iz te skupine ljudi, oni koji sami zarađuju za svoj život, kojima posao ne ovisi o državnoj milosti, koji su sposobni stvarati novu vrijednost kako gospodarsku tako i društvenu dolazi najveći broj 'purpurnih' birača.

I dok se pad SDP-ovog rejtinga u nekim izbornim jedinicama može pripisati djelovanju Živog zida, veći dio gubitka popularnosti SDP može zahvaliti Komadini i njegovom i Bernardićevom ideološkom ljevičarenju.

Spas u Konvenciji?

Saborski zastupnik SDP-a i član predsjedništva Arsen Bauk ljetos je za Direktno potvrdio kako Statut SDP-a predviđa mogućnost izglasavanja nepovjerenja predsjedniku, ali da se to jedino može dogoditi na konvenciji koja se inače održava jednom godišnje. "Već je najavljena Konvencija koja će raspravljati o promjenama statuta stranke, prema tome teoretski je moguće da se na konvenciji povede to pitanje", rekao nam je Bauk i dodao "ako se točka u toj ili nekoj drugoj formi stavi na dnevni red, onda Konvencija odlučuje".

U veljači ove godine najavljena je konvencija SDP-a. Ostaje nam samo za vidjeti hoće li delegati na toj konvenciji imati dovoljno snage i političke volje smijeniti vodstvo koje ih je dovelo do jednog od najnižih 'rejtinga' u novijoj povijesti s tendencijom daljnjeg pada. 

Jedno vrijeme činilo se kako će SDP krenuti stopama Trećeg puta i Bleritske socijaldemokracije, otvorene poduzetništvu i inkluzivne za sva mišljenja, no Komadina i njegov projekt Bernardić i lijevi dio SDP osudili su tu ideju na propast. 'Rejting' stranke nastavit će padati, bez obzira kako se ubuduće Bernardić postavi u javnosti, a šteta je već tolika da je ni američki 'spin' majstori ne mogu popraviti.