HOĆE LI IKADA BITI RAZJAŠNJENO Avdagić za Direktno: Jesu li Iranci doista greškom srušili ukrajinski zrakoplov?

Podsjetimo, riječ o događaju koji je žestoko potresao svjetsku javnost, posebice u svjetlu najnovije žestoke eskalacije napetosti s povremenim vohnim udarima na relaciji SAD- Iran,

Kronologija užasa

Strašna zrakoplovna nesreća u Iranu dogodila se u srijedu, 8. siječnja, kada se ukrajinski putnički zrakoplov Boeing 737 srušio ubrzo nakon polijetanja iz zračne luke u Teheranu pri čemu je poginulo svih 176 putnika i članova posade. Ukrajinsko veleposlanstvo u Iranu priopćilo je kako nije riječ o terorizmu, nego je uzrok pada aviona - tehnički kvar. Tako je glasila prva, službena varijanta tog užasnog događaja. 

Osim 82 Iranca i 63 Kanađana, u zrakoplovu je bilo 11 Ukrajinaca, među kojima devet članova posade, zatim desetero putnika iz Švedske, četvero iz Afganistana, troje iz Njemačke i troje iz Velike Britanije. Ukrajinski zrakoplov letio je iz Teherana prema Kijevu.

Iranski mediji objavili su da je spasilačka služba pronašla "crnu kutiju" srušenog aviona. Pilot je prije katastrofe izgubio kontrolu nad avionom, priopćili su iz iranskog Ministarstva za ceste i promet. Srušeni avion vukao se po zemlji oko 500 metara. Srećom, nije se srušio u stambenom kvartu, ali olupine aviona raštrkale su se po vrtovima i vilama u velikom radijusu. Iranski mediji objavili su da je spasilačka služba pronašla "crnu kutiju" srušenog aviona.

Pad zrakoplova pojačao je međunarodni pritisak na Iran nakon mjeseci napetosti sa SAD-om i razmjene međusobnih napada. Washington je prije dva tjedna u Iraku ubio iranskog generala Sulejmanija, drugoga po važnosti čovjeka u toj državi, izazvavši promptni iranski odgovor i napad na američke ciljeve.

Sjedinjene Države i Kanada, čijih je 57 državljana poginulo u padu zrakoplova, okrivile su Iran za rušenje zrakoplova, a u tim tvrdnjama navodilo se da je do rušenja po svoj prilici došlo slučajno.

Iranski šef diplomacije Mohamad Džavad Zarif naveo je na Twitteru da je istraga u sklopu oružanih snaga pokazala da je pad ukrajinskog Boinga 737-800 rezultat "ljudske pogreške u trenutku krize izazvane američkim avanturizmom koji je doveo do katastrofe".

U priopćenju iranske vojske, u kojem se objavljuje da je zrakoplov pogođen raketom i izražava sućut obiteljima žrtava, navodi se da je zrakoplov letio vrlo blizu osjetljivom vojnom području koje pripada elitnoj Revolucionarnoj gardi.

Priopćeno je također da će odgovorne strane odgovarati pred pravnom vojnom instancom i preuzeti krivicu.

No, priča se razvila puno dublje; snimke mobitelima koje su nakon pada zrakoplovima napravili obični Iranci i koje su ubrzano počele kružiti među njima na Twitteru, pokazale su da je pad zrakoplova popraćen eksplozijom.

Ian je zatim objavio da će pregledati podatke iz dviju ''crnih kutija'' kako bi utvrdio što se dogodilo, iako je tada naveo da bi proces mogao trajati jmjesec-dva. Također, Teheran je istaknuo i da bi za pomoć mogao pitati Rusiju, Kanadu, Francusku i Ukrajinu u nastojanju koje bi moglo potrajati godinu do dvije dana.

Mnoge žrtve u zrakoplovu bili su iranski državljani. Iran je prvotno odbacivao optužbe da je zrakoplov, koji je pao u blizini Teherana, srušen raketom sa zemlje, nazivajući takve navode "psihološkim ratom".

Ovo je totalni rašomon

''Trenutačno odmjeravanje snaga između SAD-a i Irana pružilo nam je jedinstven i vrlo jasan pogled na iransku političku dinamiku. Uz česte ratoborne govore, Iranci su pokazali kako ipak nemaju želju izravno se suprotstaviti Americi, pri čemu su pokazali i klasičnu režimsku praksu lažiranja informacija za potrebe unutarnjih političkih odnosa.

Dakle, ako sumiramo događaje, bespilotna letjelica usmrtila je iranskog generala Kasima Sulejmanija; da je kojim slučajem stradao general SAD-a, pogotovo tako pozicionirana osoba, možemo biti uvjereni kako bi iranske zračne luke, raketni sustavi, vojarne i brojne druge vitalne lokacije za obrambeni sustav bile u kratkom roku razorene strateškim bombarderima i krstarećim raketama. Iran je odabrao udar na iračku bazu s prethodnim upozorenjem, žrtava nije bilo ali su iranski mediji objavili kako se radi o desecima mrtvih, lažiravši činjenice da sačuvaju 'obraz' u unutarnjoj politici''. govori za Direktno geopolitički i i strateški analitičar Denis Avdagić.

Nastavlja dalje analizu ovog kompleksnog slučaja:

''Tijekom tog rašomona srušen je i civilni ukrajinski zrakoplov, za što je američka strana odmah ponudila obrazloženje kako su ga sami Iranci srušili slučajno, na prvi pogled predavši im lakši izlaz iz katastrofalne situacije, no vrlo brzo pokazalo se kako se radi o klopci. Nakon što je iranska strana i sama nevoljko priznala kako se radi o grešci i ono malo sačuvanog 'obraza' izgubili su pred vlastitom populacijom koja je krenula u prosvjede.

Trump je, s druge strane, pokazao kako je u stanju donositi visoko riskantne odluke, ali je i sam odlučio ne odvesti Bliski istok u još veći kaos daljnjim udarima na Iran. Jer, posve je sigurno, da je došlo do jače i otvorenije konfrontacije, plovidba Hormuškim tjesnacem bila bi potpuno onemogućena neko vrijeme, a to bi energetsko tržište posve urušilo. Naravno, još sve nije gotovo. Moguće je i treba očekivati daljnje napade, posebno one terorističke, koji će ciljati američke vojne i diplomatske mete, prije svega od strane skupina poput Hamasa koji su u bliskoj vezi s Iranom. No takvi potezi iziskuju resurse, planiranje ali i daljnju američku retalijaciju'', komentira Avdagić.

Na kraju razgovora zaključuje sljedeće:

''Treba biti jasno kako se Iran ne može nositi s američkom vojnom mašinerijom, ali isto tako, posve je jasno kako američka strana ne može stupiti na tlo te države kao što je to bilo u slučaju Iraka, ili Afganistana. Logično je pretpostaviti kako se Trump na ovakav scenarij odlučio potaknut postupkom opoziva koji su pokrenuli demokrati, ali s ovakvim razvojem situacije on može itekako biti zadovoljan. Za sada se pokazalo kako vlada razvojem događaja, a uz to ne manje važno, fokus javnosti duže je vrijeme bio usmjeren na vanjsku politiku.

Na kraju, ostat će neodgovoreno: jesu li Iranci doista greškom srušili ukrajinski zrakoplov? Ako je to doista tako, pokazuje se da američka strana ima potpuni nadzor komunikacija i događaja u Iranu, što je iznimno značajno za razumijevanje odnosa i nadmoći te dosega američkog obavještajno-informacijskog sustava. U suprotnom, otvaraju se brojna nova pitanja.

Ipak, uz vlastito priznanje i prethodeći tomu identično definiranje sa Zapada, ovaj događaj ostaje obrazložen kao nesposobnost iranske protuzračne obrane. U svakom slučaju, svi oni koji računaju na zaštitu Irana ne mogu se previše pouzdati u partnera koji se povlači pred Amerikom. Dok svi oni koji računaju na potporu SAD-a, sada znaju kakav je kapacitet te sile''.