HND žali za Radmanom, cenzorom koji je zabranio OTV u SFRJ, evo dokaza

"Kad je Radman imenovan na mjesto ravnatelja HRT-a, objavio sam ovu seriju napisa iz tiska onoga doba: riječ je dakle o zadnjoj zabrani nekog medija u SFRJ - o zabrani emitiranja OTV-a. Zabranjeni smo zbog prijenosa Polnoćke. Koncem osamdesetih. Ne pedesetih. Ne šezdesetih. Osamdesetih!

To je ta liberalna zemlja iz staračkih fantazmagorija Slavka Goldsteina. To je taj relaksirani socijalizam koji nije imao veze s onime realsocijalizma, kako tvrde naši neumrli komunisti. To je ta zemlja sreće od Vardara pa do Triglava, u kojoj je zbog jedne jedine polnoćke, štoviše prijenosa iz Vatikana, Jeruzalema i s Kaptola, što bi i danas bila medijska senzacija, a koju smo organizirali u suradnji s KS-om, dakle Josipom Turčinovićem, i uz veliku naklonost karakternog Miroslava Lilića, koji je uložio sav svoj tadašnji autoritet da taj prijenos ode u eter, kad je već sve bilo gotovo, kad sve već Jugoslavija raspadala, izricala riječ: klerofašizam!, i kada se, konzekventno, zbog te riječi gubilo prihode, mogućnost rada, egzistenciju.
Čim je Radman imenovan, ja sam objavio ovaj press-clipping. 
Naravno, ni u jednoj normalnoj zemlji Radman ne bi bio ponovo ravnatelj televizije, štoviše, nakon toga što je učinio pitanje je bi li javno išta radio.
Ali, nije on problem: problem je zemlja u kojoj je to moguće; problem je konteksta: kako je uopće moguće da je Radman ponovo postao ravnateljem nekdašnje TVZ, danas HRT-a?

Znate već moj odgovor. Eno vam post o programu od noćas: u ovoj zemlji nacionalkomunista, u kojoj je sve premreženo interesom strukturom formiranom još u Jugoslaviji na okrajcima obavještajnog sustava, to i nije pitanje - toj kabali ovakva je personalna politika jedino logična, uostalom, ona jamči kontinuitet vlasti.

Nakon što sam jednom objavio ove izreske, nisam se više bavio Radmanom: sve je ionako jasno, za sve je ionako kasno.

Meni je ionako svejedno. Gledao sam kako tri puta u prime-timeu njegova televizija emitira dokumentarac o pošasti zvanoj kapitalizam, gledao sam kako s državne dalekovidnice lipće ta protukapitalistička propaganda, kako se ustrajno inzistira iz tih redova na nekom neviđenom neoliberalizmu kao arcinemezi, kako se provodi sustavna politika socijalističkog revivala, a kako u ovoj zemlji oni koji odrastaju i kreću u svijet rada ne mogu doći do riječi, jer im na glavama sjede odvratne, od bezbrojnih cigareta popušenih po partijskim forumima požutjele, mumificirane lešine koje nastavaju i dan danas hrvatske medije, hraneći se mrakom one pak druge strane, tolikopotrebne paraustaške formacije za potrebe antifašističkog preživljavanja postrojene recimo na Trgu, koju je ionako prikupio, mogao bih se okladiti, neki rashodovan kosovski kadar, Radman bi mu možda znao i kodno ime, a možda i ne bi, jer tko bi se svih drugova setio.

I, tu je za mene ovoj spikici kraj. I opet ćete vi jednom iznaći nekog komsomolca, jer što drugo, predugo je jedna seljačka zemlja s brdovitog Balkana bila u socijalizmu da bi se išta moglo više od nje očekivati, pa će opet krasne emisije o nepotrebnosti lustracije i fašizacije hravatskoga društva čim se tako nešto spomene, o kaptalizmu koji je svugdje propao osim na Bledu, u hotelu druga Radmana, pa kad je već tako, drugovi i drugarice - SF SN", napisao je Bolković.

Evo i starih objava.