Herman Vukušić za Direktno o psihosocijalnim posljedicama pandemije: Trebaju nam nada i jasna strategija, a ne kontroverzne poruke Stožera

Ipak, iznenađeni smo njezinim intenzitetom, priznao je čelni čovjek Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak.

U razgovoru za portal Direktno, psihijatar s Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb Herman Vukušić otkrio je kakvo je psihosocijalno stanje nacije, što možemo očekivati na jesen i kako ocjenjuje poruke koje je Nacionalni stožer civilne zaštite komunicirao u proteklih pola godine.

"Savjet koji služi Vladi za davanje platforme djelovanja po pitanju Covida morao bi ozbiljnije razmisliti o psihosocijalnom stanju nacije, o tome koliko će ova povišena razina opće tjeskobe u društvu utjecati na zdravlje nacije, pogotovo kada se dogode na jesen socijalno-ekonomski šokovi, a o tome nitko za sada adekvatno ne razmišlja. Svi misle da je dovoljno otvoriti linije za pomoć i reći kako se prima nekoliko tisuća poziva dnevno. Mi ćemo podnijeti strašno veliki teret duševnih stresova Covid epidemije već na jesen", mišljenja je ovaj ugledni psihijatar.

Poruke Stožera dvosmislene su, stalno se propituju i podložne su stalnim pojašnjavanjem. 

"Stožer je do sada slao poruke koje su kontroverzne, kada kažem kontroverzne, mislim na poruke koje su u suprotnosti jedne drugima. Ako smo se već složili da moramo nositi maske, onda to mora vrijediti za sve na svim mjestima. Ne može se maska ne nositi na političkom skupu, a mora se nositi u kemijskoj čistionici. Dolazi do zbunjujuće poruke za javnost, a takve poruke su u ovoj situaciji kada su tjeskoba i strah podignuti na vrlo visoku razinu, opasne", rekao je Vukušić.

Sve to, kaže naš sugovornik, ''doprinosi stvaranju 'nocebo' efekta, koji predstavlja suprotnost 'placebo' efektu. Stvara se ozračje, atmosfera u kojoj se ljudi uvjere da su bolesni ili da je netko drugi bolestan i to ne samo po duševno zdravlje, nego i po tjelesno, jer je dokazano da placebo efekt doprinosi  padu imuniteta itd. A nažalost, te dvosmislene poruke to rade. Ako su maske obvezne u bolnici, na šalterima, u dućanu, onda su obvezne u svim zatvorenim prostorima i na svim događanjima", mišljenja je Vukušić.

Pretjerana panika

Smatra da se ipak pretjeralo s dizanjem panike oko bolesti Covida-19 te da smo od početka trebali pratiti švedski model, "koji se na koncu uz sva osporavanja pokazao daleko najprikladniji i najbolji, ali mi stalno lutamo, stalno nešto tražimo i stalno imamo neke dosjetke, a pri tome oni koji nastupaju u ime javnoga zdravstva ponašaju se suprotno od onoga što sami propovijedaju".

I sama ravnateljica Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" Alemka Markotić morala je pojašnjavati zašto nije nosila masku na dodjeli nagrade za "Ženu godine", a ministar zdravstva Vili Beroš nekoliko je dana morao pravdati nedostatak socijalne distance u stranačkim stožerima na dan izbora 5. srpnja.

Medicina se pretvorila u Covid- pandemiju

Suočavamo se sa situacijom da ljudi zbog bolesti čija smrtnost ne iznosi ni dva posto ne vode brigu o svom zdravstvenom statusu, a mnogi su bolesni, odnosno obolijevaju od bolesti čija smrtnost iznosi i do 50 posto, kao što je karcinom želuca, upozorava Vukušić. 

"Ne dolaze, ili ne mogu doći na kontrole, a vrijeme ide, to je već govorio prof. Vrdoljak iz Zadra, da je to paradoks ove stožerne medicine, da se medicina pretvorila u Covid-19 pandemiju što je apsolutno krivi pristup". 

Što se tiče pacijenata s kojima se na Rebru svakodnevno suočavaju, Vukušić kaže da su bolnice već sad opterećene epidemijom, veliki teret ih čeka na jesen, a već sada se osjećaju prve posljedice: 

"Osjećamo ga na populaciji koja se do sada liječila, osjećamo ih kod novih pacijenata, ali ih osjećamo i kod pacijenata koji inače nisu bili duševni bolesnici, ali polako već pucaju pod pritiskom jednog psihosocijalnog stresa epidemije".

Tjeskoba, depresija, disforija, to su sve stanja koja se mjere i testovima pa se čak i nekim laboratorijskim indikatorima iz krvi mogu vidjeti promjene stanja. "Većina mojih pacijenata u epidemiji postiže statistički signifikantno više rezultate". 

Ne smijemo se dirati po licu, ne smijemo dirati druge ljude, ne smijemo se rukovati, ljubiti i grliti, moramo nositi maske. To su sve šokovi koji imaju domet i na kulturološkoj razini. Kada tome dodamo da su ljudi ostajali bez posla i da će ostajati bez posla, da vladaju nesigurnost i  zbunjenost, postavlja se pitanje kako će se to odraziti na društvenu sliku Hrvatske.

"Događa se to da je ova pandemija uvelike doprinijela onome što se sada događa, primjerice u Beogradu. Isto tako u SAD-u. Daleko od toga da zazivam nered na hrvatskim ulicama, ali samo ću reći da se kod povišenih razina psiho-socijalnih stresova kolektivna svijest pretvara u kolektivnu emociju, a sigurno je da se to povećava u kolektivni osjećaj srdžbe.

Svaki dan čitamo o nekakvom ekscesu u tramvajima, trgovinama, na ulicama, to su samo indikatori jednog općeg kolektivnog stanja društvene svijesti s kojima ćemo se morati suočiti na jesen", ocjenjuje naš sugovornik.

Najviše pogođene osobe u trećoj životnoj dobi

 "Oni su sami. Veliki dio njih zatvorio se u svoje stanove i već mjesecima ne izlaze van. S jedne strane to je dobro, jer su stariji ljudi izloženiji i dobro je da se paze na sebe, ali oni su isto imali društveni život, svoju mrežu kontakata, svoje navike i to je sve sad presječeno kao Gordijski čvor. To vam reže sustav socijalne potpore, bez toga se ljudi osjećaju usamljeno, napušteno, odbačeno, nesigurno, a to sve onda doprinosi stanjima stresa, tjeskobe, depresije, odnosno negativnim duševnim stanjima. Po tom pitanju su u ovoj epidemiji umirovljenici, a posebno korisnici domova za starije i nemoćne vrlo osjetljiva i ranjiva populacija", upozorava Vukušić.

Međutim, u svojoj praksi, Vukušić je posvjedočio i o povećanom broju napadaja panike, posebno u populaciji žena u dobi između 30 - 40 godina. To je bolest, kaže koja je jako izražena u toj populaciji u tim godinama, a koja je sada još učestalija u doba ove epidemije.

Što bi konkretno trebale napraviti zdravstvene vlasti po pitanju zdravlja nacije, pitamo ga.

"Platforma i strategija sučeljavanja s psiho- socijalnim posljedicama Covid pandemije zahtijeva pristup od ambulante primarne zdravstvene zaštite do javne promidžbe putem medija, odnosno društvenih mreža. Ambulanta, bolnica, dakle prvi frontovi, odnosno prvi rovovi koji primaju pacijente trebaju znati što treba raditi, ne govorim samo o psihijatrima, nego o kolegama doktorima opće prakse. Oni koji odlučuju trebali bi sprovoditi javnu strategiju širenja poruke koje u konačnici ipak ljudima daju nekakvu nadu. Ako čovjek ima jedan tračak nade onda će lakše podnijeti ovu situaciju. Zatrpavanje svakodnevno podacima oboljeli, umrli, oboljeli, umrli ne doprinosi baš davanju nade", kazao nam je Vukušić.

Izgubljena generacija

Cijelo društvo treba cjelokupnu strategiju da bi se moglo nositi s izazovima na jesen, ne samo u zdravstvenom smislu. Pandemija ne može biti  intermitentna. 

"Ne može se ona pojavljivati i nestajati u odnosu na dnevno-političku situaciju. Ako je, onda će se cijeli sustav morati pripremiti. Ako će biti 'lockdown', onda će biti 'lockdown', a ako 'lockdowna' nema zbog gospodarstva, onda moramo prihvatiti činjenicu da će možda smrtnost biti povećana za 30 ili 40 posto kada govorimo o ranjivijim skupinama i da će umirati ljudi u starijim skupinama, ali da će opstati društvo u cjelini, ali i država u socijalno ekonomskom smislu. Ali, to se onda mora ljudima reći i pripremiti ih na to", upozorava naš sugovornik.

Pandemija će na društvo imati velike posljedice koje će biti vidljive za godinu, dvije, pet. Povećan broj nasilja, povećan broj kronično oboljelih, povećan broj oboljelih od karcinoma, zaostatke možemo očekivati u obrazovanju, ali i ostalim društvenim segmentima poput sportskih aktivnosti i sportskih uspjeha.

"Virginia Woolf, Ernest Hemingway, cijela ta generacija književnika zvala se 'izgubljenom generacijom' zbog Prvog svjetskog rata. Tako mi sada imamo izgubljenu generaciju. Psihosocijalni stres školskih generacija koje sad maturiraju, to su ogromne promjene na tim mladim psihama o kojima se dovoljno ne vodi računa. Kako će to sve utjecati na njih, kakav će biti selekcijski postupak, upisi na fakultete i u srednje škole, što će se vrednovati, što se neće vrednovati, kako će sustav obrazovanja izgledati na jesen'', nabraja Vukušić.

Zato je iznimno važno da se pošalje jasna poruka sustava da ljudi nisu prepušteni sami sebi i izgraditi cjelokupan sustav psiho-socijalne podrške u pandemiji.

"Bio sam u Domovinskom ratu i svašta sam doživio i vidio i moja poruka Stožeru glasi; primite se švedskog modela, to je jedini izlaz koji bi objedinio sve ovo o čemu smo pričali, i pravu strategiju i pravi pristup situaciji i koji bi ljudima dao nadu", zaključak je ovog uglednog psihijatra.