Herman Vukušić za Direktno: Mladom Đakiću ta će isprika 'ispariti' do prvog vikenda, a odgovornost bi trebao snositi i njegov otac

Do kuda dalje mogu ići mržnja i zlo, ima li to svoje konačno dno? Jesmo li već na njemu, ili možemo još dublje?

U Europi i svijetu 21. stoljeća, u kojima se svaki priziv na totalitarne režime, nacizam, fašizam, komunizam, već odavno sankcionira najoštrijim kaznama, a u Hrvatskoj, koja se i dalje bavi ''ustašama i partizanima'' stojimo ukopani u mjestu. I na takve sumanute izljeve ludila, od kojih se svakom prisebnom čovjeku ledi krv u žilama, ostajemo, nažalost, najčešće ravnodušni.

A osude takvih gnjusnih ispada pojedinaca traju dan-dva. I onda se opet vraćamo natrag u krug iz kojega se i dalje ne vidi izlaz.

''Na stranicama ovog cijenjenog portala svojedobno sam prigovorio Miloradu Pupovcu da svugdje u Hrvatskoj vidi 'ustašku zmiju u njedrima', ali ovaj put se ta zmija uistinu i ukazala kroz, nadasve primitivnu i neprimjerenu objavu Ivana Đakića, sina Josipa Đakića, saborskog zastupnika HDZ-a i predsjednika HVIDRA-e) koji je, povodom pravoslavnog Božića, na svojoj FB stranici objavio fotografiju ustaše s  odrubljenom glavom'', komentira slučaj koji je uzburkao javnost psihijatar s KB Zagreb i sve češći društveni analitičar dr. Herman Vukušić. 

''Sva nastojanja da se Hrvati i Hrvatska distanciraju od optužbi revitalizacije fašizma i vjerske nesnošljivosti kojima nas već godinama zatrpavaju iznutra i izvana, padaju u vodu zahvaljujući oholosti jednog razmaženog pripadnika srednjegradske zlatne mladeži koji, vjerojatno zbog svojega oca, misli da je nedodirljiv pred Bogom i zakonom. A upravo zbog tog svojeg oca, koji je na važnim političkim i braniteljskim funkcijama već (pre)dugi niz godina, Đakić junior trebao bi shvatiti da se svaki njegov eksces i ispad,  a do sada ih je bilo podosta, gleda kroz simboliku populacije koju njegov otac predstavlja.

Također, zbog jačine poruke mržnje koju je Ivan Đakić poslao na jedan sveti blagdan, odgovornost za njegov čin, koju je promptno zatražio sam vrh HDZ-a,  ovoga puta trebala bi se proširiti i po  zapovjednoj, odnosno obiteljskoj uspravnici i pri tome ne ostati samo na suhoparnim izrekama. Prave vođe snose odgovornost za svoje postupke i greške pa bile one i odgojnog karaktera'', smatra dr. Vukušić.

Uz zaključak:

''Što se pak mladog Đakića tiče, njemu će isprika zbog ovog gnjusnog čina  te duševna bol zbog izlaska iz HDZ-a ispariti iz glave već i prije prvog sljedećeg vikenda s tamburašima, a na njegov novi eksces vjerojatno nećemo morati dugo čekati...''.