Hebrang za Direktno: Međunarodna zajednica priznanjem je oprala svoju savjest, shvatili su da se rat okreće u smjeru hrvatske pobjede

"Međunarodno priznanje Hrvatske 15. siječnja 1992. došlo je kao posljedica dugogodišnjeg rata i krvave agresija koja je kulminirala upravo 1991. godine. Niti jedna jača država ili međunarodna institucija tada nije podržala Hrvatsku u njenom obrambenom ratu. To je karakteristika tadašnje međunarodne zajednice toga doba. Oni prstom nisu pomakli da se zaustavi agresore Srbiju i Crnu Goru.

Naravno, mi nismo niti u jednom trenu nismo mislili da neka država treba oružano ući u taj sukob jer smo bili svjesni da se možemo braniti sami. Međutim, mogli su napraviti politički pritisak. Kao što sam tada rekao američkom veleposlaniku Zimmermanu, da je njihov predsjednik samo digao kažiprstom u zrak i zaprijetio ekonomskim sankcijama, agresija bi prestala. Međutim, strahovali su da bi se raspadom Jugoslavije dogodila lančana reakcija.

Zato smo u bitku za međunarodno priznanje krenuli tek kada smo na terenu osigurali zaustavljanje neprijateljskih jedinica. Kada smo već imali toliko vojnu silu i kada smo znali da se možemo obraniti, naši pregovori su postali oni pravi i doveli su do rezultata. Kako je Franjo Tuđman uvijek govorio: 'Kad god pregovaram, jak sam, koliko su jake naše jedinice na bojišnici'. To se sve spojilo početkom 1992. godine i tu je uslijedilo priznanje", rekao je Hebrang.

Kako ističe Hebrang, ključna je bila i podrška Vatikana.

"Međunarodna zajednica je tim priznanjem zapravo oprala svoju savjest. Shvatili su da se rat okreće u smjeru hrvatske pobjede i da oni nisu napravili ništa. U međunarodnoj zajednici smo imali prijatelje koje smo mogli prebrojati na prste jedne ruke, ali oni su uvijek bili u suprotnosti s politikom svoje zemlje. Najveću podršku imali smo od Svetog oca. Papa i Vatikan su tu napravili veliko lobiranje za nas, sve u pojedinim zemljama, a tek 15. siječnja je došlo i priznanje tadašnje Europske zajednice. Mi koji smo bili na terenu, nismo se pouzdavali u međunarodnu zajednicu", naglasio je.

'To je drugi najvažniji datum u povijesti Hrvatske'

Istaknuo je i kako je upravo međunarodno priznanje označilo i prekretnicu u Domovinskom ratu.

"Taj datum treba ući u hrvatsku povijest kao drugi najvažniji datum za našu zemlju. Prvi je, naravno, 30. svibnja, dan kad su raspisani prvi demokratski izbori i kada je konačno pobijedila hrvatska politička opcija. Tada je okrenut postupak osamostaljenja Hrvatske, a tek s priznanjem drugih država Hrvatska je dobila svoj suverenitet. Bili smo svjesni da rat tim trenutkom neće prestati, ali isto tako znali smo da će neprijatelj itekako razmisliti prije svakog napada. Odmah smo se vratili na teren i nastavili s obrambenim akcijama, ali od tog trenutka situacija je bila neusporedivo bolja. Nakon tog dana nije bilo više toliko ratnih zločina i kršenja civilnih prava, kao što je bilo do tog trenutka. Zato je to za mene prekretnica u ratu", dodao je.

Hebrang je kritizirao veće hrvatske medije koji ovoj važnoj obljetnici nisu dali dovoljno prostora. 

"Zato me žalosti da obljetnica međunarodnog priznanja nije dovoljno popraćena. Na žalost, taj dan nije dovoljno istaknut. Pogledao sam naslovnice svih takozvanih velikih medija i gotovo da i nema ove obljetnice. Ako i ima, morate listati desetke stranica da dođete do nje i tražiti je s povećalom. Ta nesreća prati Hrvatsku od prvog dana. Samostalna Hrvatska nije imala protivnike u međunarodnoj zajednici, već i u domaćim redovima", zaključio je Hebrang.