Hebrang za Direktno: Banožić je u pravu, no on je samo jedan dio trokuta, a Milanović hoda po rubu zakona

Ministar obrane Mario Banožić u petak je kao razloge napada predsjednika Zorana Milanovića zbog prijevremenog umirovljenja zapovjednika Počasno zaštitne bojne Elvisa Burčula naveo to da predsjednik već ima drugog čovjeka za tu funkciju, ističući da neće poništiti tu odluku jer je zakonita.

"Naravno da neću. Odluka je donesena zakonito, nemam je razloga poništavati", poručio je Banožić.

Predsjednik Republike Milanović u petak je prozvao Banožića da "lupeta po Ustavu", da o tome nema pojma te da će ga umirovljenje Burčula "skupo koštati".

Bilo je još tu prozivki i 'rata' priopćenjima i izjavama, a o svemu smo za komentar pitali Andriju Hebranga, nekadašnjeg ministra obrane. 

"Vrlo sam zabrinut za neke pojave kojima svjedočimo nakon 30 godina postojanja hrvatske države. Posljednje mjesto u EU po kupovnoj moći znak je naše nesposobnosti da upravljamo s našim gospodarstvom. Veliko nepovjerenje u pravosuđe govori o tome da nismo na vrijeme proveli smjenu kadrova koji tavore u vodama prošlosti. Urušavanje zdravstvenog sustava znak je nekompetentnosti ljudi koji odlučuju, a strašna slika s Covidom posljedica je neodlučnosti u kriznoj situaciji. Napokon, zar se čudite da iseljavaju mladi iz zemlje u kojoj se javno svade i vrijeđaju predsjednik, premijer i ministri? Najviše me pogađaju zbivanja u Oružanim snagama jer zadiru duboko u sam sustav državne sigurnosti. Najnovija svađa pokazuje da ne postoji nikakva suradnja u pogledu oružanih snaga između predsjednika, premijera, ministra obrane i Glavnog stožera OSRH. Zakonski propisi u toj oblasti vrlo su složeni i pokušavaju uskladiti djelovanja svih nabrojenih. To ipak nije uvijek moguće, pa funkcioniranje sustava ovisi i o zrelosti svih sudionika. Ne samo ovaj put pokazali su da su nedorasli upravljati i koordinirati ovako važan sustav kao što je obrana. Umjesto dogovaranja, oni se svade javno pred građanima čija sigurnost ovisi o tom državnom vrhu. Prošao sam teška vremena stvaranja Hrvatske vojske u uvjetima strašne srpsko-crnogorske agresije i ne mogu zamisliti da u tim okolnostima nismo svi međusobno surađivali na dnevnoj bazi. Različitih mišljenja i interesa uvijek je bilo, ali smo svi bili dovoljno ozbiljni i svjesni važnosti oružanih snaga da smo uspjeli savladati svoje sujete, ljubomore i zavisti, a interes Hrvatske staviti ispred svojih interesa. Događaj oko umirovljenja brigadira Burčula samo je vrh sante leda koja se zove totalna nezainteresiranost dijela odgovornih za sustav obrane", počeo je Hebrang.

Dodao je kako ne vjeruje da je cilj ovih sukoba kontrola nad sigurnošću predsjednika jer ona ne ovisi o jednom čovjeku.

"No ukupna sigurnost je svakako teško narušena, jer oni koji profesionalno provode tu sigurnost moraju biti pokolebani svađom nadređenih. Osobno sam kao ministar obrane iskusio razne spletke i zavjere u sustavu i zato sam ih želio radikalno riješiti jednom zauvijek. Najprije  sam naišao na odobravanje predsjednika Tuđmana, da bi se u kratkom roku pod dramatičnim okolnostima iz određenog razloga predomislio. Radilo se je o mom zahtjevu za smjenu ljudi okupljenih oko jednog dužnosnika koji je kasnije i onako kazneno odgovarao i završio na višegodišnjoj robiji. Kada sam vidio da se sustav zbog neslaganja destabilizira, a shvaćajući da u takvim sukobima nitko nije nedužan, pokušao sam ponuditi rješenje. Kad nije bilo prihvaćeno, dao sam ostavku na mjesto ministra obrane pa čak i saborskog zastupnika kako bih upozorio na nestabilnost sustava. Gledajući situaciju u svijetu, gdje raste opasnost od hibridne ugroze, krize u susjedstvu, naoružavanja i zveckanja oružjem dojučerašnjih agresora, krize u NATO-u i nesposobnosti EU da obrani svoje granice, mislim da je danas situacija dovoljno ozbiljna da se počinje rješavati ostavkama odgovornih. U cilju stabilizacije stanja u oružanim snagama. Ovakvi neprijateljski odnosi među odgovornima u vrhu nezabilježeni su do sada".

Sram me je odjeka ovih svađa u inozemstvu, ali i teških posljedica

Naš sugovornik smatra da svađa odgovornih u sustavu sigurnosti može rezultirati ozbiljnim štetama te da oni koji su sudjelovali u obrani Republike Hrvatske znaju koliko je krhka nacionalna sigurnost i kako se skupo plaća cijena njezina narušavanja.

"Kad su već birači birali one koji nisu sudjelovali u obrani od srpsko-crnogorske agresije, bilo bi važno da to nesudjelovanje isprave poštivanjem institucije vojske koja nam je donijela slobodu. Procjenjujem da je dio nepoštivanja sustava uzrokovan i nepoznavanjem procesa nastajanja naše obrane. Posljedice se na žalost već vide, jer u sustavu sigurnosti najvažnija je disciplina, ali ako ju ne pokazuju najodgovorniji, što možemo očekivati od podređenih? Zato se među vojnike uvlači droga, zato borbene zrakoplove nabavljamo godinama, zato nismo uveli obveznu pričuvu s redovitim vježbama, ni obvezno služenje kratkog vojnog roka, zato nije održana ni jedna zajednička vježba vojnog i civilnog saniteta, zato u izdvajanju za obranu nismo dosegli standarde NATO-a... Sve to nije korektno u odnosu prema savjesnim domoljubnim vojnicima i časnicima, ali još više prema našoj krvlju izvojevanoj slobodi. Strah me je i pomisliti što bi bilo od naše Hrvatske da su takvi ljudi bili birani na čelo države u doba oružane srpske agresije. Sram me je odjeka ovih svađa u inozemstvu, ali i teških posljedica. Naime, kapital voli sigurne zemlje, a obrana je tu jedan od glavnih jamstava investicijama. Zato obrana nije trošak, nego najbolja investicija, a odnos izabranih čelnika dražave prema obrani je najveći ispit njihove zrelosti", pojasnio je bivši ministar obrane.

Kako nam je rekao, pravno, situacija je u ovom slučaju jasna. 

"U pravu je ministar obrane, ali on je samo jedan u trokutu odlučivanja o umirovljenju časnika. Ostale dvije stranice trokuta su polomljene. Predsjednik države, nezadovoljan malim ovlastima, nameće javnosti svoju figuru na štetu cijele države. Nemam pravo o njemu govoriti jer je pobijedio na izborima na kojima sam ja dva mandata ranije izgubio, dakle on je po volji većinskom ili onom uspavanom biračkom tijelu, a ne ja. No ipak, kao građanin i dragovoljac u obrani Hrvatske imam pravo reći da kontroverzni predsjednik ide po rubu zakona, a često ga i prelazi. Ne poštuje državu kojoj je izabran na čelo, suprotno zakonu ne nosi u svečanim prilikama lentu jer ne podnosi našu trobojnicu i grb na njoj. Jedan od njegovih prethodnika, Ivo Josipović, ujedno čak i pravnik, rekao je da se je taj zakon 'izobičajio'. A sada je predsjednik države 'izobičajio' i Ustav, jer u njemu jasno piše da predsjednik mora usklađivati sve oblike vlasti, a ne ih posvađati. Svoj stav o državi u kojoj je izabran jasno je pokazao kada ju je nazvao slučajnom, kada je slao policiju na branitelje, kada je izbacio bistu Franje Tuđmana iz svog Ureda, kada pokušava opravdati svoje zaobilaženje obrane tvrdeći da ju je branila šaka dragovoljaca, a nama nikada nije bio problem broj branitelja već broj pušaka... Svađe koje širi i podržava samo su nastavak takvih njegovih stavova. Zato sam siguran da su interesi visine mirovine, činova nasljednika umirovljenog časnika i slična obrazloženja tek magla koju se pušta na ove temeljne uzroke. U pravilu u svađi nema nedužnih. Meni je nezamislivo da predsjednik države i premijer nemaju zajedničke dnevne sastanke s ministrima resora koji su problematični. U obnašanju najviših dužnosti potrebno je i međusobno razumijevanje uz minimum poštovanja i shvaćanja da o njihovom ponašanju ovise milijuni hrvatskih sudbina", zaključio je Andrija Hebrang osvrt na sukob na relaciji Ured predsjednika - Vlada/Ministarstvo obrane.