Hebrang se za Direktno prisjetio ratovanja s generalom Praljkom i otkrio što mu je Tuđman rekao o podjeli BiH

Prvo bih komentirao generala Praljka, jer je to moralna obveza svih nas koji smo ga poznavali, rekao nam je Andrija Hebrang čim smo ga kontaktirali u povodu haaške presude šestorici Hrvata iz Herceg-Bosne.

"On je čovjek koji nikada nikome nije nanio zlo, a najmanje poticao ili bio odgovoran za nekakav ratni zločin", kaže Hebrang. "Njegov herojski čin u cijelosti razumijem".

Haaški sud mu je, nastavlja Hebrang, napakirao jednu političku presudu, kao i cijeloj Hrvatskoj, i on to, kao častan čovjek, nije mogao podnijeti i nositi teret ratnog zločinca. "To je ono što cijela Hrvatska mora razumjeti i sve buduće generacije Hrvata moraju shvatiti da je general Praljak heroj naše povijesti koji svjedoči za jedno vrijeme u kojem su politički interesi svjetskih moćnika pobijedili istinu", ističe.

O Mesiću, Manoliću, Josipoviću i Pusić

"Što se tiče same presude šestorki i samoj Hrvatskoj, koja je definitivno osuđena sa svojim vodstvom, ona seže do srži dubokih hrvatskih podjela", kaže Hebrang za Direktno. "Naravno da je svjetska politika iskrojila ovu presudu, ali tome su doprinijeli brojni naši političari koji su učinili sve što su mogli da oblate Hrvatsku".

Kao glavne krivce u domaćoj politici za ovakav rasplet u Haagu Hebrang vidi pojedince iz samoga vrha političkog života.

"Podsjetit ću na sramotno svjedočenje Josipa Manolića, što me i ne čudi budući da je on bio načelnik bjelovarske OZNA-e  1945. godine. On je svjedočio o Tuđmanovoj politici u Bosni i Hercegovini kao o namjeri zauzimanja dijela te države", kaže naš sugovornik.

Zatim dolaze i izjave bivšeg predsjednika Mesića koji je napravio sve da ocrni Franju Tuđmana i njegovu politiku u Bosni i Hercegovini. "On i sam zna da ta politika nije bila osvajačka, ali Mesić to čini iz dubokih psiholoških razloga ljubomore prema Franji Tuđmanu", naglašava Andrija Hebrang.

"Potom slijedi drugi bivši predsjednik Josipović koji je u sarajevskom parlamentu izgovorio da mu je žao 'zbog pogrešnih politika 1990-ih'", ističe bivši hrvatski ministar zdravstva i obrane. "Dakle, za njega su politike koje su za cilj imale očuvanje hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini bile negativne, na razini isprike".

"I na kraju treba spomenuti bivšu ministricu vanjskih poslova Vesnu Pusić", podsjeća Hebrang, "koja po svojoj poznatoj mržnji prema svemu hrvatskom  Hrvatsku optužuje i za agresiju".

O 'podjeli Bosne i Hercegovine'

"Ipak, kao svjedok tog vremena, čovjek koji je na tim prostorima osnivajući ratni sanitet proveo puno vremena, mogu reći da je podjelu Bosne i Hercegovini prvi puta spomenula komisija Europske zajednice koju je vodio Leo Tindemans, bivši premijer Belgije, 1992. godine", prisjeća se Andrija Hebrang. 

Ta komisija zapravo je prva predložila podjelu Bosne i Hercegovine, tvrdi naš sugovornik.

"Jednom kada sam sjedio s predsjednikom Tuđmanom u njegovu uredu, onda su mu donijeli jedan papir. I on čita taj papir i pruži ga  meni, pa kaže: 'Pogledaj jesam li ja ovo dobro razumio'", prepričava Hebrang događaj iz 1992. godine.

"Dakle, ta komisija Europske zajednice daje tri moguća rješenja za Bosnu i Hercegovinu. Jedno od ta tri rješenja je doslovno 'baršunasta (eng. velvet) podjela države', što bi trebalo značiti mirna, miroljubiva podjela Bosne i Hercegovine", rekao nam je Hebrang, "na što je Tuđman reagirao riječima: 'Pa ti bi idioti dijelili Bosnu i Hercegovinu! To ne smijemo dočekati nespremni'". 

To je bila inicijalna ideja o podjeli, koja je došla iz srca Europe, ističe Hebrang. "U ovim se riječima krije cijeli odnos Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini".

"I svi mi koji smo sudjelovali u ratu, svatko na svojoj razini, svaki put smo od Tuđmana odlazili s preporukama: 'Zaštita hrvatskog naroda je jedini cilj, Bosna i Hercegovina mora ostati jedinstvena država'", dodaje. 

"I Tuđman je na taj način donosio sve svoje političke odluke, od referenduma koji bez Hrvata nikad ne bi prošao pozitivno za Bosnu i Hercegovinu, pa do pomaganja stotinama tisuća izbjeglica, Muslimana", kaže Andrija Hebrang za portal Direktno, prisjećajući se kako je osobno dobio nalog da se sve muslimanske izbjeglice liječi na isti način kao i domaće ljude, potpuno besplatno.

Dakle, istina je potpuno suprotna ovoj haaškoj presudi, zaključuje Hebrang.

Hrvatska je u ratu pribjegla 'aktivnoj obrani'

Mislim da su suci bili u jednoj teškoj dilemi, govori danas Hebrang, referirajući se na haašku presudu.

"To su ljudi koji pojma nemaju o ovdašnjim zbivanjima, jedan dolazi iz Kine, drugi iz Španjolske", kaže Hebrang. "Oni uopće nisu svjesni što se događalo u Bosni i Hercegovini, ali su imali jake adute u rukama, a to su izjave vrha hrvatske države: Manolića, Josipovića, Vesne Pusić... Tu su vjerojatno zaključili: Ako se oni sami optužuju, pa što ih i mi ne bismo osudili?".

Pojedini domaći političari su, drži Hebrang, skrenuli svjetsko javno mnijenje na pogrešan put. "To nisu ljudi niske političke razine, nego dva predsjednika države, nekadašnji član Vlade i ministrica vanjskih poslova. To su teške poruke koje ostaju i one su definitivno usmjerile ovu presudu u tome smjeru", govori Hebrang.

"Srbi nikad nisu govorili protiv svoje države. Nisu ni Muslimani govorili protiv svojeg rukovodstva. Jedino mi Hrvati imamo ono što je časni general Bobetko rekao: Ne znam nijednu pticu koja vrši nuždu u svoje gnijezdo", podsjeća Hebrang.

Istupi hrvatskih političara su, smatra naš sugovornik, definitivno ključni politički motiv za donošenje ovakve presude jer naravno da nikakvih sudskih dokaza za povezanost Hrvatske niti za povezanost šestorke sa zločinima nema. "To je čak i u presudi izrijekom rečeno da nema direktne nego nekakve zapovjedne odogovornosti koju, naravno nitko ne može niti dokazati".

"Hrvatska država sada mora uraditi ono što je propustila učiniti ranije", kaže Hebrang. "Mislim da je trebalo napraviti isto ono što je učinjeno i s procesom protiv Gotovine, Čermaka i Markača: mi smo tada sakupili ekspertni tim umirovljenih stručnjaka inozemnih vojski i rekli im da naprave stručnu ekspertizu o tome je li bilo prekomjernog granatiranja Knina. Oni su definitivno zaključili da nije, i mi smo to uputili sudu".

Sada je trebalo okupiti sličan eskpertni tim koji je trebao obrazložiti što je sudjelovanje Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini, drži Hebrang. "Ja kao ratni ministar i kasnije ministar obrane mogu odgovorno reći da je to sudjelovanje u okviru tzv. 'projekta aktivne obrane'. To sam već tisuću puta obrazložio, ali to nema nikakvog odjeka u našim medijima".

"Aktivna obrana je obrana s onoga mjesta s kojega se puca po teritoriju države koja se brani", pojašnjava. "U srednjem vijeku se država branila na granicama, jer je domašaj mača jedan metar. U doba dalekometnih oružja se država brani tamo gdje se nalazi oružje koje ispaljuje granatu. U tom ratu se po Hrvatskoj pucalo s teritorija Bosne i Hercegovine, tisuću kilometara bojišnice. A domet oružja je 60 kilometara, to je višecijevni raketni bacač, takozvani VBR. Primjer VBR-a je granatiranje Zagreba iz Petrinje".

Dakle, nastavlja Hebrang, mi smo ušli obraniti hrvatski teritorij od oružja koje ima takav domet.

"Uzmete li kartu, vidjet ćete da je unutar tih šezdeset kilometara i Mostar, i Livno, i Grahovo, i Kupres, i Drvar, i sva ta područja u čijoj smo obrani i mi sudjelovali. To vrijedi i za međunarodni terorizam, koji se brani tamo otkud je došao, a ne tamo gdje je izvršen", ističe. "To je nešto što bi vojni eksperti vrlo lako objasnili tim sucima koji su diletanti po poznavanju vojne znanosti. I to je hrvatska Vlada trebala učiniti dok je obrana bila u toj fazi da su se takvi dokazi mogli pružati".

Nažalost, ta je prilika propuštena, zaključuje sada Hebrang. "Bilo je puno propusta i ja vidim čin generala Praljka kao protest ne samo međunarodnom sudu nego i svim domaćih političarima koji su pridonijeli ovakvoj presudi".

'Prvi narod u povijesti koji ratuje i pomaže svom protivniku' 

Praljak je bio i vrlo duhovit čovjek, prisjeća se Andrija Hebrang. 

"Recimo, u jednom trenutku smo raspravljali o tome kako liječimo muslimanske izbjeglice, civile, žene i djecu, čiji očevi odnosno muževi ratuju protiv nas. Kad sam ja to prokomentirao, on je odgovorio: 'Evo vidiš, u tome je veličina jednog naroda, da onaj tko je u opasnosti uvijek dobiva maksimalnu pomoć. I mi smo prvi narod u povijesti koji ratuje i pomaže istom protivniku'".

U doba u koje se smještaju ti zločini, pripovijeda Hebrang za Direktno, trajala je najveća ofenziva Armije BiH prema Srednjoj Bosni i dolinom Neretve da osvoje dio obale. "Pojedinačni zločini učinjeni su u prekoračenju nužne obrane, jer Hrvati su branili teritorij na kojem su vjekovno bili, a te dvije velike ofenzive uooće nisu bile spomenute u presudi".

"Ja sam kao ratni ministar ilegalno, jer drukčije se nije moglo, dolazio u Srednju Bosnu, jer je trideset tisuća ljudi bilo bez lijekova, liječnika i hrane. Tada smo vidjeli koliko je agresija muslimanskih snaga na taj teritorij bila strašna. Ti ljudi su jednostavno bili prisiljeni braniti se", ističe naš sugovornik. 

Slažem se da počinjeni zločini traže odgovornost, ali pojedinačnu, a ne nekog zapovjednika koji je desecima ili stotinama kilometara daleko, ili Hrvatske koja je još dalje od toga, naglašava Hebrang.

"To je trebalo objasniti sudu. Ovako su pobijedili međunarodna i domaća laž i nepravda", zaključuje.