Hebrang: Ovo nije zdravstvena reforma, već forma! Beroš ne zna kako smo u Domovinskom ratu uspješno ustrojili ratni sanitet i iz toga ne želi ništa naučiti!

Hebrang je, naime, velik dio svog života u ovom području. 

"Ovo što se sad događa to nije reforma već forma", započeo je te dodao kako ista ne zadire ni u jedan temeljni dio hrvatskog zdravstva.

"Forma je jer se mora zadovoljiti nešto na političkom planu i tako da su većina naših reformi bile forme", kazao je.

"Jedine prave reforme bile su one koje smo proveli '90. i '93. Prvo 1990. jer smo prelazili iz komunističkog sustava u nekakav kapitalistički pa smo morali odrediti sve ono što su druge države već odavno radile, a 1993. zbog prilagodbe teškoj ratnoj i priratnoj krizi u zdravstvu. Sve ostalo su bile forme", kazao nam je Hebrang.

Uvjeti za reformu

Hebrang nam je objasnio kako za je svaku reformu zdravstva potrebno da je ministar koji je provodi autoritet na domaćem i na međunarodnom zdravstvenom planu jer "bez toga nema šanse za uspjeh".

"Moje iskustvo u tome je vrlo intenzivno. Kao ministar sam sudjelovao na puno međunarodnih skupova, kao predavač i slušač. Najveće iskustvo mi je iz 1993. kada sam na europskom sastanku svih ministara zdravstva bio izabran za predsjedavajućeg. To je bila nagrada i zahvala za reforme koje smo dotada radili, a koje su potpuno zaboravljene kod nas", kazao nam je te poručio da na domaćem planu ministar mora biti politički, stručni i znanstveni autoritet, inače se gubi bilo kakva šansa za napredak.

Potom je, ispričao nam je dalje Hebrang, drugi uvjet za reformu poznavanje sustava, a treće emocija prema sustavu.

"Ministar je zaštitinik svih djelatnika i pacijenata, bez emocije nema zaštite takvog velikog sustava. Mi danas nemamo nijedan taj uvjet i zapravo nemamo ni reformu". 

Kazao je kako provoditelj reforme mora poznavati sve sustave te njegove dobre i loše strane, kako bi istu mogao i provesti.

"Svjetska zdravstvena organizacija me imenovala za specijalnog savjetnika za izradu zdravstvenih sustava u Aziji, bio sam i voditelj skupine za reformu zdravstva u Šri Lanki...Ne postoje dva jednaka sustava zdravstva u svijetu", rekao je Hebrang te ponovno naglasio poznavanje problematike tog potpuno kompleksnog sustava, koji se u Hrvatskoj nerijetko zanemaruje.

Redoslijed provođenja reformi

Osvrnuo se, nadalje, na redoslijed reformi. Hebrang je nabrojao kako je prvo na agendi financijska reforma, pa određivanje izvora financiranja i onda kontrola kvalitete.

Svaki od ovih stupova reforme veoma je važan i bez toga sve propada.

Hebrang nas je upozorio kako je reforma, dakako, u prvom redu financijska. Treba vam novac kojeg ćete rasporediti za ostvarivanje realnih ciljeva.

"Financijska reforma je najvažnija jer ako nemate novca, nemate nikakve šanse. U Hrvatskoj je najbolnije provesti financijsku reformu jer mi po stanovniku izdvajamo 900 eura godišnje, Slovenija dvaput više, a EU 3500 eura", objasnio je ovaj bivši ministar te istaknuo problem:

"Na naših 900 eura nemoguće je provesti suštinsku reformu.... I sad vi radite reformu dok to niste riješili", poručio je.

Hebrang je imao priliku izrađivati usporedbu cijene usluge u državnom i privatnom zdravstvu, a kako nam je kazao, omjer je ugrubo 1:2.

"Od takvog prihoda bolnica ne može pokriti svoje rashode, koje idu od plaća do nabavka opreme. Kreće se od izračuna realne cijene usluge, a onda možemo li prikupiti taj novac. Mi smo u Europi po zadnjima koji izdvajaju iz privatnih izvora, imamo miješani model izdvajanja iz doprinosa i iz proračuna. To su ograničeni izvori. Ako to niste prvo riješili, onda nemate šanse dalje. Mi nismo počeli od reforme zdravstvenog osiguranja, a to je odmah okrenuto naglavačke", ustvrdio je naš sugovornik.

Smatra da je bez poznavanja sustava nemoguće provesti reformu.

"Drugi korak je pronalazak financiranja. Imamo monopol HZZO-a, dopunsko osiguranje koje uplaćujemo u obvezno osiguranje i curi u istu rupu, zato ne rješavamo nikakav problem. Rješenje je u djelomičnom kontroliranju pružanja usluga. Naš je prijedlog bio da se kroz djelomičnu privatizaciju uvede konkurencija. Privatno i državno treba zakonom regulirati. Da pacijent ne dobiva više uputnicu kod specijalista, već vaučer u visini cijene pretrage pa on bira hoće li ići kod javnog ili privatnog sektora. Sektori moraju pružati kvalitetu usluge, kako bi privukli više vaučera, više novca. To će isključivati neke pretrage, ali stvar treba sveobuhvatno riješiti", detaljno je objasnio prijedlog rješenja s vaučerima, koji je na kraju bio odbačen.

Smatra da privatni sustav mora biti obuhvaćen univerzalnim zdravstvenim osiguranjem, "pogotovo ako pruža uslugu iznad prosjeka zdravstvenog sustava".

Došli smo do kontrole kvalitete. "Trećeg vida reforme kod nas uopće nema", upozorio je Hebrang te objasnio na primjeru što je to: 

"Možete raditi ultrazvučnu pretragu arterije carotis ako radite određen broj svaki dan i ako ste prošli određene ispite. Te svi moraju davati mjesečna izvješća o svojim uspjesima i komplikacijama, a to mora biti kontrolirano na razini države. Tu nismo napravili ni najmanji iskorak..."

Naglasio je da mora postojati apsolutna suradnja s komorama i sindikatom.

"Ne može se određivati plaća bez ugovora sa sindikatima, niti se to može bez komore koju smo osnovali da štiti sva prava. Sukob sa komorom je temeljna pogreška ministra koji tako ulazi u reformu", kazao je.

Osim toga, važno je reći kako se do reforme, nakon ovih preduvjeta, dolazi izradom cjelovitog zakona, a ne parcijalno, kako je nerijetko bio slučaj. Ipak, Hebrang je odlučio izdvojiti neke dosadašnje ministre:

"Darko Milinović je bio fenomenalni ministar koji se uvijek izborio da državno zdravstvo mora platiti ono što nije moglo prikupiti iz redovnih prihoda jer ako je državno i hoćeš da je državno, onda izvoli platiti. Rajko Ostojić je shvatio da bez strategije koju će svi poštovati nema budućih reformi. Napravio je strategiju, imao sam čast biti u toj izradi. To je najbolje što se izrodilo u dosadašnjem sustavu, a bačena je čim mu je istekao mandat", rekao je te upozorio:

"Strategija mora biti ista jer je zdravlje naroda i kvaliteta zdravstva iznad političkih uvjerenja, ali mi tome nismo još dorasli".

Uz to, također je naglasio jednu važnu stvar nakon što se donese cjelokupni prijedlog: "Treba oformiti tijelo za trajno praćenje rezultata". 

Bez trajnog praćenja i zabilješki rezultata, sve bi ponovno moglo pasti u vodu.

Upitali smo našeg sugovornika kako komentira izjave ministra Beroša kako '90-ih godina nije bilo specijalizacija, stoga nedostaje liječnika u Hrvatskoj, a odgovornost je na ranijim Vladama.

"Ministar Beroš ne zna jer nije sudjelovao u tome da smo mi '90-ih godina bili država u ratu. Nije sudjelovao u obrambenom sanitetu pa ne zna da smo tada imali ratni sanitet. Ne zna da se tad ne raspisuju specijalizacije. Prema tome, trebalo bi pogledati u stare dokumente i naučiti, a očito je da on ne zna. Taj izgovor nije opravdan", rekao je Hebrang. 

"Imali smo zdravstveni sustav u kojem je u prvoj godini rata priljev novca u zdravstvo smanjen za 90 posto. Odjednom! Što bi značilo bankrot. Svjetska zdravstvena organizacija tražila je da zatvaramo 50 posto kapaciteta, ali pobunio sam se i rekao da nećemo jer ti ljudi se više nikad neće vratiti u sustav i tko zna koliko će rat trajati, idemo svi stegnuti remen. Privremeno smo obustavili specijalizaciju i čim je rat završio, mi smo to vratili", objasnio je.

"S reorganizacijom koju smo proveli u ratu, a bila je financijska, mi smo uspjeli prebroditi ratno zdravstvo bez povećanja stope smrtnosti, bez nestašice lijekova, bez ijedne velike epidemije, i na kraju uspjeli smo zatvoriti čitav zdravstveni sustav bez zaduživanja. Tko radi reforme, treba izvaditi stare papire i malo proučiti", kazao je Hebrang.

"Treba znati sustav i treba voljeti sustav", zaključio je Hebrang u razgovoru za portal Direktno.