'JEDNOM ME MOLIO DA GA ODVEDEM NA BOJIŠTE'
Hebrang oštro o Graniću: Ne, ne slažem se s mnogim dijelovima njegove knjige, to je pisano iz sigurnog salona!
''Diplomatska oluja'', knjiga je nekadašnjeg ministra vanjskih poslova, a danas savjetnika predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, Mate Granića, koja je nedavno promovirana u vrlo glamouroznom izdanju u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci.
Na promociji se okupio gotovo cjelokupan državni vrh, predsjednica RH i predsjednici Sabora i Vlade Gordan Jandroković i Andrej Plenković, a bili su tu i predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa, ministri, saborski zastupnici, veleposlanici, gospodarstvenici, ugledni odvjetnici, umjetnici...
Knjiga Tuđmanovog dugovječnog ino-ministra Granića izazvala je, dakako, vrlo veliku pozornost, posebice među akterima tadašnjih turbulentnih vremena u kojima se stvarala samostalna hrvatska država.
No, prilično oprečno mišljenje o ovoj knjizi ima nekadašnji Granićev kolega, dr. Andrija Hebrang, bivši prvi ratni ministar zdravstva (u dva mandata), zatim ministar obrane, potpredsjednik Vlade, HDZ-a, ali i jedan od najbližih suradnika pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
''Granićevu knjigu pročitao sam samo po segmentima, jer me cijela pompa oko promocije knjige destimulira za studiozniji pristup. Cijela predstava pokazuje koliko je lijevo-liberalnim strukturama stalo da se uguraju i u memoarsku literaturu njima podobnih, a pri tome odbijaju legalizirati knjige svjedočanstava onih iz grupe suverenista. Tako smo prije ove knjige vidjeli pompe oko malovrijednih knjiga bivšhih udbaških dužnosnika, iako su to autobiografski tekstovi čiji je cilj peglanje vlastite prošlosti. Zato ću i u Granićevoj knjizi istaknuti dijelove koji 'tuku' desnicu, a s kojima se ne slažem, jer sam s pokojnim predsjednikom proveo puno više vremena i mogu procijeniti njegove stavove'', vrlo oštro ''starta'' Hebrang.
Kaže i sljedeće:
''Iz sjećanja svatko izvuče detalje koji mu odgovaraju i zato je dobro da se knjiga pojavila i da će izazvati polemike, za razliku od zatajenih knjiga o kojima se ne smije pisati. Za mene je nepojmljivo tvrditi da je Tuđman htio dati ostavku povodom otpora Vladi nacionalnog jedinstva. Meni je, primjerice, rekao da očekuje otpore, jer u vladu ulaze i neki koji su davali veliki otpor obrani od srpsko-crnogorske agresije, ali je tražio da ih prihvatimo zbog pritisaka izvana i snažne opozicije izunutra. Njegova odlučnost da makar i u tim teškim trenucima radi sve u pravcu obrane Hrvatske, nikada mu ne bi dopustila da pomisli na povlačenje''.
Nadalje, Andrija Hebrang navodi i ovo:
''Sljedeća tvrdnja u koju ne mogu povjerovati navodna je izjava predsjednika Tuđmana da, kako navodi Granić, 'desnica ništa ne razumije'. Tuđman je uvijek naglašavao da je s desnicom stvorio i obranio državu, jer ljevica je tada bila pod tepihom. Sjetimo se da je SDP tada dobivao tri do četiri posto glasova, a da je rigidna ljevica unutar HDZ-a kroz Mesića i Manolića pokušala državni udar usred rata... Bez desnice ne bi bilo Hrvatske, to je Tuđman znao i tvrdio i uključio je tu desnicu u stvaralačku snagu Hrvatske. Pripadnici ljevice 'čučali' su po sigurnim gradovima, vrlo malo sam ih vidio na bojišnicama. Tamo je carevala desnica, čvrsti suverenisti i beskompromisni domoljubi, svi oni koji su danas gurnuti na margine društva. No, nećemo ih gurnuti na margine povijesti, jer bez desnice ne bi bilo Hrvatske! Suprotno mogu tvrditi samo salonski ratni političari''.
Prisjeća se i ovoga događaja:
''Jednom me Granić zamolio da ga povedem na bojište 'jer će proći rat, a on ga neće vidjeti'. Poveo sam ga na obližnje Pokupsko i tu je za kratkog boravka mogao vidjeti samo, jedino i isključivo desnicu. Jer, ne zaboravimo, rat se dobio na terenu, pod granatama srpsko-crnogorskog agresora, a ne u kancelarijama. I sam predsjednik Tuđman govorio je da je u pregovorima toliko jak koliko je jaka naša vojska na terenu. Da se rat mogao dobiti u salonima, onda bi međunarodna zajednica odredila embargo na agresore Srbiju i Crnu Goru i tako ovi ne bi mogli poubijati 7263 civila, o čemu je u knjizi prešućeno, protjerati stotine tisuća Hrvata, srušiti 200.000 kuća i uništiti privredu u iznosu od 300 milijardi dolara! Pobjeda diplomacije u vidu priznanja došla je nakon sjajnih vojnih oslobodilačkih operacija kada ta međunarodna zajednica više nije imala izbora. Zato neću sa simpatijama gledati ni na jednu knjigu ratnog razdoblja koja nema branitelje u prvom planu! Na žalost, poslije dobivenog rata, izašli su ispod tepiha ljevičari. Ovladali su medijima i poltikom, pa tako hrvatski birači nikada nisu za premijera, predsjednika Sabora, ili predsjednika države izabrali branitelja i sada svi zajedno to skupo plaćamo tavoreći na dnu Europe'', ogorčen je dr. Hebrang.
Glavne poteze i danas vuku nelustrirani kadrovi
Stoga na kraju zaključuje:
''Na žalost, u knjizi nema najvažnijeg Tuđmanovog protivnika, a mi koji smo više vremena provodili s njim znamo da su to bili komunistički i udbaški ostaci infiltrirani u društvo poput tumora. A bilo ih je napretek i u Ministarstvu vanjskih poslova! O toj najvećoj Tuđmanovoj mori tek ćemo govoriti i u tom kontekstu treba gledati na neprovedenu lustraciju, što je danas uzrokom svih hrvatskih problema. U razgovorima te kadrove nam je dr. Tuđman naviještao još od 1988. godine!
Zato se ne slažem s Granićevom tvrdnjom da je rat razlog za neprovođenje lustracije, kao i s tvrdnjom da je predsjednik bio bolestan nakon rata i nije mogao provesti lustraciju. Naprotiv, zdravstveno smo ga osposobili 1996. godine do te mjere da je dobio još jedne predsjedničke izbore, proveo integraciju Podunavlja, a s pola te energije mogla se provesti ilustracija. Zbog toga smo se neki i razišli s njime, ali čovjek koji je državu strvorio imao je pravo i na pogrešku.
Danas, kada iza kulisa glavne poteze vuku ti nelustrirani kadrovi, dobro im dođe pompa oko jedne knjige koja je ipak samo knjiga osobnih sjećanja iz- od rata sigurnog prostora. U isto vrijeme ne daju argumentiranim knjigama da ugledaju svjetlo pozornice, nego ih promoviramo u poluilegalnim ovjetima. No, dugoročno, svaka knjiga ima svoj utjecaj na zbivanja i to nam je snažna utjeha. Tada će osim knjiga ratnih teoretičara i pročistača vlastitih biografija ravnopravno stupati i knjige branitelja, suverenista i svih onih desničara koji su bili presudni u stvaranju države. A Boga mi, znadu i imaju što pisati!''.
Komentari
VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.