Hebrang o Praljku: Po poštivanju pravila ratovanja bio je pravi vitez, osobito prema civilima

"Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu", izjavio  je u sudnici nakon izricanja presude, a onda je popio otrov iz bočice. 

Sasvim je izvjesno da je general Praljak dugo pripremao to što je učinio, a vjerojatno nikada neće biti otkriveno kako je pribavio otrov i prokrijumčario ga u sudnicu pokraj svih kontrola.

Hrvatska se javnost tada podijelila - jedni su ga nazivali herojem, a drugi osuđenim ratnim zločincem. Na društvenim su se mrežama vodili pravi ratovi, portali koji su opsežno pisali o tome bili su rušeni na nekoliko dana, a na Facebooku su se neistomišljenici masovno blokirali...

O pokojnom smo generalu Praljku razgovarali s bivšim ministrom zdravstva, dr. Andrijom Hebrangom, koji ga je dobro poznavao.

''Tragična i nepravedna smrt generala Praljka jedan je od najtužnijih događaja u borbi hrvatskog naroda za slobodu Hrvatske i opstojnost na svojim vjekovnim prostorima Bosne i Hercegovine. Kao veliki domoljub, bekrajno hrabar, ali i mudar, vrlo brzo se kao dragovoljac uključio u obranu Hrvatske, a odmah po napadu na hrvatske prostore i u obranu za opstanak Hrvata u BiH. Među prvima je shvatio da će to postati jedinstvena bojišnica i samo kao takva branjiva. Vidio je da se s područja BiH nemilosrdno tuče artiljerijom po Republici Hrvatskoj i uvijek je objašnjavao vojnu doktrinu obrane po kojoj se Hrvatska ima pravo braniti na teritoriju s kojega je se napada dalekometnim oružjem'', govori nam dr. Hebrang.

Kaže kako ga je sretao na brojnim bojišnicama po Hrvatskoj, a od 1993. i u BiH gdje je i sam pomagao organizaciju Saniteta.

''Svaki susret s njim  bio je poučan. Čovjek sa završena tri fakulteta, vrhunske inteligencije i obrazovanja, unosio je u obranu svoje znanje i svoju vojničku zapovjednu sposobnost koju je učio nevjerojatno brzo'', prisjeća se Hebrang.

''Povodom  tužne obljetnice neopravdane presude generalu Praljku, moram reći da je o bio čovjek koji nikada ne bi povrijedio humanitarno pravo pa ni u ratu gdje je taj pojam ispolitiziran. Iznad svega, Slobodan Praljak bio je human čovjek koji je uvijek promicao čvrsto pridržavanje pravila ratovanja, osobito prema civilima. Osobno sam s njim surađivao u premještanju brojnih muslimanskih ranjenika u hrvatske zdravstvene ustanove. Beskompromisan kada je trebalo zaštiti vlastite vojnike, jednako je tako bio nepokolebljiv u poštivanju protivnika, a osobito civila. Znao bih mu reći da je po poštivanju pravila ratovanja pravi vitez''.

Hebrang smatra da je general Praljak ''pao kao žrtva politizacije rata u BiH, gdje je bio cilj uništiti najmalobrojniji hrvatski narod, a ista politika je i nakon rata nastavila pogodovati ostalim, dvama brojnijim narodima. Suđenje generalu suđenje je Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni, a i optužnica se s time poklapa''.

Zato valja ponovno istaknuti, za one koji to ne znaju, ili ne žele znati, dodao je.

"Ta obrambena organizacija osnovana je 18. studenoga 1991. godine, kao obrambeni odgovor na utemeljenja Zajednice vijeća srpskih općina koje je tome prethodilo u travnju 1991. godine, ali i kao odgovor na okretanje leđa Sarajeva u kojemu je Izetbegović govorio da to 'nije njihov rat'.

Slobodan Praljak osjećao je to svim bićem, borio se protiv te nepravde i pobijedio. Njegov život ostaje vječni primjer žrtve za svoj narod, nepravedne smrti domoljuba i čovjekoljuba, a svi koji smo ga poznavali znamo da je presuda Haškog suda nespojiva s njegovim bićem. Uostalom, kao i puno puta u hrvatskoj povijesti'', zaključuje dr. Andrija Hebrang.