Hebrang o činjenicama iz života dr. Franje Tuđmana koje malo tko zna

"Kad govorimo o Tuđmanu najčešće govorimo kao o političaru i velikom ratnom strategu, što je dokazao stvarajući Hrvatsku, vodeći nas u obranu protiv srpsko-crnogorske agresije koja je uspješno završena. Međutim, kad je Tuđmanov rođendan onda je prigoda reći i nešto osobno o njemu što nije usko u krugu politike. Franjo Tuđman je bio silno emotivna osoba. Koliko god njegovi kritičari, to su oni koji mu ne mogu oprostiti stvaranje države, o njemu govore kao o strogom, čak diktatorskom karakteru, a bio je upravo suprotno. Bio je vrlo vrlo emotivan", rekao je Hebrang.

Iznio je niz situacija kojih se sjeća u kojima je Tuđman pokazao da mu nije neugodno pokazati osjećaje i suze.

"Jedna takva situacija, koju smo svi vidjeli, bila je kada smo dignuli pred Hrvatskim saborom prvi puta 1990. godine hrvatski barjak. Tada nije mogao izdržati i pustio je tu svoju poznatu suzu. Ali takvu suzu smo vidjeli mi koji smo njemu bili blizu često i u drugim prilikama. Najviše ga je pogađalo kada smo dodjeljivali priznanja udovicama poginulih branitelja. Tu nije mogao niti izgovoriti govor do kraja uvijek bi mu se glas grčio, a oči su bile ispunjene suzama kada je gledao te mlade žene i dječicu koja više nikada  neće imati oca odnosno supruga", prisjetio se Hebrang.

Kaže da je bio je vrlo sentimentalan kada je govorio o nekim povijesnim trenucima.

"U dugotrajnim raspravama znao se tako uživiti da je spominjao hrvatske žrtve od stoljeća 7. na ovamo i svaki puta bi se toliko uzbudio da bi rekao – 'Vidiš, te žrtve ipak nisu bile uzaludne'. Ipak je osjetio da je on  kruna svih pokušaja stvaranja Hrvatske državnosti. Također, bio je sentimentalan kad se radilo o pacijentima, i ja kao liječnik mogu reći, o pacijentima, a posebice ranjenicima. Kada bi vidio dijete  ili mladog čovjeka koji je bolestan ili kada bi vidio ranjenika s amputiranom nogom onda je do te mjere bio potresen da kada bi izašli iz bolesničke sobe uvijek mu je glas drhtao i bio je na rubu plača", rekao je Hebrang i dodao:

"Franjo Tuđman sigurno  to sve ne bi stvorio da nije bio duboko emotivan čovjek i na njemu sam shvatio da bez emocija čovjek ne može u životu postići ništa veliko. Znanje, marljivost i iskustvo su sve važne komponente za uspjeh ali iznad svega je emocija jer ono što se stvara sa srcem uvijek mora završiti uspješno."

Prisjetio se jednog od razgovora s Tuđmanom, u vrijeme rata, za koji kaže kako ga i danas vrlo emotivno doživljava.

"Sjećam se, bio je to jedan duboko emotivan trenutak. Bio je prosinac 1991. godine, nakon pada Vukovara cijela srpska armada je krenula okružiti Osijek. U jednom trenutku je nedostajalo samo šest kilometara da se obruč oko Osijeka zatvori. Tada me pozvao i rekao: 'Ne smijemo dozvoliti, ako se dogodi da se zatvori taj obruč da Osijek ostane bez hrvatskog ministra'. Dakle, člana vlade. Kazao je: 'Idi u Osijek da budeš tamo u slučaju potpune okupacije ti ćeš držati legitimitet Hrvatske državnosti jer će inače reći da je to njihov teritorij, ali kad je član vlade tu onda je to dokaz da je to naš teritorij.'

Nakon toga sam ga upitao: Predsjedniče, sve mi je jasno što moram raditi, ali imam samo jedno pitanje. Što ako se zatvori i zadnja komunikacija sa Slavonijom? On je odgovorio: 'Ako bude odsječena istočna Slavonija onda imaš pobjeći u Mađarsku, doći u Zagreb i zajedno ćemo otići na najbližu bojišnicu i zajedno ćemo izginuti. Hrvati neće imati svoju Hrvatsku, imat će još jednoga Zrinskoga.' Tada je zastao, i vidio sam da se uživio u taj mogući scenarij, i oči su mu bile suzne jer to bi bio poraz Hrvatske i definitivno je nikad ne bi bilo. U takvim trenucima se vidjelo da bez emocija nema uspjeha i to bi trebala biti poruka i mlađim generacijama koji mogu dosta od njega naučiti", rekao je dr. Andrija Hebrang u razgovoru za Direktno.hr.