Hebrang: Mi smo ti koji indirektno podupiremo Miloševićevu politiku u Vučićevom liku

"Mogu samo reći 'nakon Miloševića, Milošević' jer je čelništvo Srbije i danas na pravcu stvaranja velike Srbije što je htio i Milošević te pod tom parolom pobio stotinu tisuća ljudi u svim zemljama u kojima je ratovao. Naime, sadašnja politika Srbije na čelu s Aleksandrom Vučićem se nimalo ne razlikuje tim više jer znamo da je Vučić raspirivao ratnu mržnju, dolazio usred rata u Glinu govoriti da je to Srbija itd. Dakle Vučić, Vulin, Dačić i ostala ekipa, naravno, demokratski izabrana, na tragu je Miloševićeve politike", otvoren je Hebrang. 

Dodaje da se na jedan detalj stalno zaboravlja, a to je da je Milošević sve do 2000. dobivao izbore u Srbiji i nakon Vukovara i Škabrnje i nakon genocida u Srebrenici. "Dakle u Srbiji su ga i nakon toga birali. Prema tomu, to je duboko usađeno u tom narodu, to nije demokracija iznjedrena bez volje birača", upozorava.  

Memorandum SANU 2

Smatra kako je sada na djelu provođenje Memoranduma SANU 2 tako da se Srbija infiltrira u susjedne zemlje. "To je Republika Srpska, nepriznavanje Kosova, prodor u Crnu Goru...da ne govorim o nikad ugašenim aspiracijama na hrvatske teritorije, a i sami smo krivi što se one nastavljaju", nabraja naš sugovornik. 

Podsjeća kako je 'uradak' Srpske akademije znanosti i umjetnosti SANU 1 koji je otvoreno aspirirao na tuđe teritorije provodio Milošević, dok njegov nasljednik Vučić provodi program SANU 2  kojem je cilju umanjiti štetu Srbije od poraza protiv Hrvatske, umanjiti krivicu, raditi na izjednačavanju agresije i žrtve, a agresiju na Hrvatsku proglasiti građanskim ratom. 

I naša krivica

"A gdje je tu i naša krivica zato što srpsko-crnogorska agresija nije završena? Uvijek citiram veliku rečenicu svih svjetskih mirotvoraca koja kaže: 'rat ne završava sa zadnjim ispaljenim metkom nego s kažnjavanjem posljednjeg ratnog zločinca', a mi nismo osudili niti jednoga!", ističe Hebrang. 

"Kada kažem niti jednoga, a mislim na Hrvatsku, onda govorim o ogromnoj količini ratnog zločina koja je tu koncentrirana i to dokazujem evidencijama i identifikacijama ubijenih civila. Mi smo u Stožeru saniteta identificirali svakog ubijenog civila i potrebno je znati da su Srbi u agresiji na Hrvatskoj pobili 7263 civila! Ja sam to dokumentirao u svojoj knjizi 'Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku'. Među njima je i 402 djece. Dakle, riječ je o ratnom zločinu koji je nemjerljiv od Hitlerovih vremena. I što smo mi učinili? Nismo čak niti objavili službeno taj podatak", podsjeća Hebrang. 

Država još nije zauzela ni stav

Pojašnjava kako je podatak o broju ubijenih civila objavljen u knjigama i tekstovima, ali da država još nije zauzela svoj stav te već 20 godina provjerava te podatke.

"Mi ne samo da nismo objavili službeno taj podatak nego nismo podignuli niti jednu optužnicu za te tisuće ubijenih; nismo od Srbije tražili obeštećenje za te obitelji, niti smo im ga sami dali, dakle, iznova gazimo po svojim mrtvima, kao što gazimo po onima iz 1945.", jasan je Hebrang. 

Zločinac koji nije kažnjen ponavlja zločin

Smatra, da kao što je  zatajenje žrtava iz '45. bio poticaj komunistima da se regeneriraju i cvatu i dan danas, tako će i zatajenje civilnih žrtava iz Domovinskog rata  biti poticaj velikosrpskoj ideji "jer zločinac koji nije kažnjen, ponavlja zločin".

"S aspekta hrvatske politike prema  Srbiji mi nismo napravili niti taj prvi korak. Drugi je korak teška gospodarska ratna šteta koju su Srbija i Crna Gora napravile Hrvatskoj, zbog čega i danas osjećamo posljedice. To je isto jedan od razloga zašto smo po kupovnoj moći na pretposljednji na listi EU-a, jedino je Bugarska iza nas", uvjeren je taj HDZ-ov ratni ministar.

Niti dolar ratne odštete

Napominje da ta velika gospodarska šteta nikada nije procijenjena, iako je to jednostavno napraviti jer postoje međunarodni kriteriji.

"Bila je jedna stručna skupina koju je osnovao pokojni general Slobodan Praljak i koja je obuhvaćala stručnjake iz raznih područja, a ja sam bio zadužen za ratnu štetu u zdravstvu i socijalnoj skrbi uključujući pitanje prognanika i izbjeglica. Kada računate ratnu gospodarsku štetu onda to nije izračun izravne štete kao što su rušenje zgrada i gradova, nego indirektna, jer smo mi pet godina, koliko smo bili u ratu, umjesto da smo rasli i investirali, imali ogromne troškove.  Dakle, jedna godina rata prema tim kriterijima nosi gubitak od dva do tri BDP-a godišnje, što znači da je Hrvatskoj u pet godina agresije učinjena šteta od 300 milijardi dolara, a mi nismo tražili odštetu niti za dolar", poručuje. 

Dodaje kako pri tome nije toliko ni bitno bi li mi tu odštetu od Srbije dobili i kada, jer bi to određivale međunarodne institucije, nego to što bi Hrvatsku pozicioniralo kao žrtvu u odnosu na taj rat.

Najstrašnija rečenica rata

Na kraju je citirao, za njega kaže, najstrašniju rečenicu koju je nedavno pročitao o tom ratu, a koju je izgovorio Mirko Galić i koja glasi: "nije važno tko je ubio jer žrtva je žrtva i svi si moramo dati ruke". Stoga sve koji tako govore bi upitao, ističe, mogu li igdje pronaći primjer pomirbe bez istine?

"I u EU rezoluciji o zločinima totalitarnih režima jasno piše da pomirbe nema bez istine. Najbolji primjer je za to Hrvatska gdje je istina još pod zemljom i stoga pomirbe između komunista i antikomunista nema niti dan danas", poručuje. 

"Stoga, mi smo ti koji zapravo indirektno podupiremo politiku Miloševića u Vučićevom liku", zaključuje Hebrang za portal Direktno.