Hebrang: Mi, kojima su udbaši pobili očeve i pozatvarali majke, nikada se nećemo složiti s bilo kakvim aktom milosrđa prema pripadnicima UDBA-e!

"Moram reći da sam duboko razočaran tim potpisima, tim više što sam i sam bio član Hrvatskog generalskog zbora do prije kratkog vremena, a onda sam dao ostavku jer HGZ nije htio protestirati kada je Zoran Milanović maknuo bistu Franje Tuđmana iz Ureda predsjednika", kaže Hebrang na početku dodajući da se i dalje viđaju, ali da ne može s takvim ljudima koji samo kalkuliraju.

Potpisnici su čisti kalkulanti, poručio je.

"Stav svakog iskrenog branitelja, a to bi morao i svaki general, jest taj da je UDBA zločinačka organizacija koja je do 1990. počinila toliko krvavih zločina - koji još nisu ni istraženi - da nema niti jedne rehabilitiacije niti jednog člana".

Tuđman, Mustač i Perković

Potom se osvrnuo na 1990. godinu i predsjednika Tuđmana.

"Tuđman je 1990. - to je ono što sada krivo govore mnogi od tih generala - njih uzeo pod svoje. Kada sam mu došao i prigovarao, a bio sam s njim u svakodnevnoj komunikaciji, i kada sam mu rekao: 'Zašto jednog Manolića, jednog Mustača, Perkovića, Budimira Lončara odmah ne otjeramo u kaznene postupke?'. Onda je on meni rekao ovako: 'U kriznim vremenima', a dolazila su teška krizna vremena, 'neprijatelje moraš držati blizu sebe'. Zato ih je on uzeo i podržavao jer treba neprijatelje držati blizu sebe, inače si nastradao", govori nam Hebrang dodajući da je to poučak koji je tada dobro upamtio, naučio i vidio da je Tuđman bio potpuno u pravu.

Da ih, nastavlja, Tuđman nije uzeo blizu sebe, njihova glumljena ljubav prema Hrvatskoj odmah bi pukla jer bi se okrenuli protiv njega. "Naravno da je velika Tuđmanova pogreška što ih sve nije umirovio nakon 'Oluje'. Na toj temi sam se i rastao s Tuđmanom 1998. godine", naglašava naš sugovornik.

Danas govoriti o rehabilitaciji dva pripadnika zločinačke udbaške organizacije je, smatra, zločin prema Domovinskom ratu, prema svim poginulim braniteljima i prema cijeloj Hrvatskoj. "Oni nikada nisu iskreno prihvatili Hrvatsku. Ne možeš iskreno prihvatiti UDBA-u, raditi za nju, organizirati ubojstva ili ubijati pa prihvatiti Hrvatsku koja je na prvim izborima trebala promijeniti tu UDBA-u, zajedno s komunizmom", kaže i nastavlja:

"Pomilovanje ove dvojice jest glavni cilj udbaških nasljednika. Oni ne mogu podnijeti taj jedan jedini poraz koji je UDBA doživjela u Hrvatskoj, ali je, nažalost, ne na hrvatskom, već na njemačkom sudu i od prvog dana presude planiraju kako anulirati tu pljusku koju su dobili".

Potpisi iz interesa

Generali često ističu doprinos Mustača i Perkovića u Domovinskom ratu. Hebrang je i o tome dao svoj sud: "Govore iz osobnih interesa, to je najtragičnije od svega. Svaki od potpisnika ima debeli razlog da puše u isti rog sa sljedbenicima UDBA-e. To su ovisnici o vlasti, UDBA-inom i komunističkom nasljeđu jer su se tako ponašali u životu da su postali njihovi ovisnici. Svi oni koji su potpuno nezavisni, koji nemaju crnih tragova iza sebe, koji nemaju interesnih tragova iza sebe - njima je potpuno jasno da su ti potpisi iz intersa".

To je, dodaje, ono što najviše osuđuje. 

Izdaja

Oko teme Mustač-Perković podijeljena su mišljenja. Brojni navode da se osjećaju izdano. Hebrang kaže: "Reakcija je opravdana. Neću sada o Perkoviću pričati za vrijeme rata što se sve događalo, svoja osobna iskustva... Čovjeka koji je u zatvoru ne treba gurati dublje, ali svi oni koji su bili - da kažem - blizu vrha naših osloboditeljskih akcija i, pogotovo, blizu vrha naših Obavještajnih službi, njima je potpuno jasno da su cijeli rat rovarili protiv Hrvatske i protiv rata. Pa i da mu se 'u plus' uzme što je pomogao u transportu oružja, mi bi - naravno - oružje i bez njega nabavili".

Nikako to, dodaje, ne može oprati pripadanje zločinačkoj organizaciji UDBA-i i svemu onome što je ona radila.

'Ubili mi oca, majku zatvorili na 13 godina. UDBA je od mene napravila siroče'

"Ima kod mene jedan osobni momenat, nisam, također, potpuno neovisan u osudi UDBA-e zato jer je mi je ubila oca. Zatvorili su mi majku na 13 godina. UDBA je od mene napravila siroče. Ne samo od mene, nego i od tisuće i tisuće sličnih sudbina. Mi, kojima su udbaši pobili očeve, pozatvarali majke, učinili tragedije u najranijoj mladosti - nikada se nećemo složiti da postoji bilo kakav akt milosrđa prema tim pripadnicima UDBA-e, niti da oni mogu bilo kojim naknadnim aktom poništiti ono što su radili desetljećima u doba Jugoslavije", govori nam Hebrang koji ponavlja da je bez oca i majke ostao s dvije i pol godine.

"Pokušali su likvidirati i nas djecu, ali je jedan - među njima - bio pošten pa nas je u zadnji čas spasio".

Njega je, podsjeća, preuzela teta, od pokojnog oca sestra, i, zahvaljujući njoj ostao je živ. Ne može se, ističe, pod tepih pomesti ono što je bilo -  zna se tko je bio krvnik, a tko žrtva. 

"Nisam za osvete, nisam za kažnjavanje - to sam valjda pokazao svojim životom - ali nisam ni za nagrađivanje onih koji su bili članovi zločinačke UDBA-e. Niti nagrađivanje, niti popuštanje ne dolazi u obzir", ističe dodajući da ih je nakon 'Oluje' trebalo umiroviti i pustiti ih da žive običan građanski život.

Na pitanje je li ga najviše iznenadio potpis generala Ante Gotovine, naš sugovornik odgovara: "Nije. Gospodin Gotovina ima najviše razloga da ide niz dlaku mnogim političkim strujama. Dalje neću...".

Nije prvi put...

Hebrang je u razgovoru za portal Direktno podsjetio na još jedan istup protiv HGZ-a, u doba kada ga je vodio Pavao Miljavac. "To je bilo vrijeme kada je pokojni Milan Bandić, također dijete UDBA-e i komunizma, htio dati nagradu Grada Zagreba Budimiru Lončaru. HGZ nije prihvatio moj prijedlog da mi dajemo javni prosvjed jer znamo tko je bio Budimir Lončar - bio je šef OZNA-e za Zadar '45, kao što je Manolić bio šef OZNA-e za Bjelovar. Zna se dobro što je OZNA radila. U Zadru će o tome najbolje govoriti, pogotovo otočani. Zna se da je Budimir Lončar omogućio embargo na kupovinu oružja kada je bio ministar vanjskih poslova Jugoslavije", govori.

Kaže i da je "skočio na zadnje noge" kada je čuo da Budimir Lončar treba dobiti nagradu od glavnog grada svih Hrvata. "Borio sam se, borio i borio protiv 40 generala HGZ-a i jedva sam, nakon par sati bitke, uspio dobiti većinu da damo javnu, ali vrlo blagu kritiku... Već tada sam vidio da su u tom Zboru ljudi koji ne misle slobodno, čije su ruke vezane zbog čitavog niza usluga koje su primali. S takvim ljudima nemam što raditi, mene materijalna ili bilo koja druga korist nikada nije usmjeravala u životu. Takav ću i ostati", naglasio se.

Hoće li Milanović pomilovati sporni dvojac?

Zoran Milanović je za vrijeme predizborne kampanje rekao da će neće nikoga pomilovati te da pomilovanja treba ukinuti. Hebranga smo upitali misli li da će predsjednik držati do svoje riječi.

"Znam njegov obiteljski 'background', znam i s kime je njegov otac politički igrao prije 1990. godine. Uvjeren sam da bi on - osim toga, on je i sam to pokazao kada je bio premijer, svim silama borio se protiv izručenja Perkovića i Mustača. Htio je progurati 'lex Perković', da ih se ne može izručiti u doba kada smo ulazili u europsku zajendnicu, u EU. Zbog njega Angela Merkel na dan ulaska u EU nije došla u Zagreb. Borio se svim silama, ali nije uspio. Mislim da će Milanović sada nadoknaditi taj gubitak i da će im dati tu mogućnost, ukoliko to nije protivno njemačkim zakonima", odgovara.

"Vjerojatno će tu pravnu formu provjeriti i ako mu nije zapreka, on će njih pomilovati. Ako je to zapreka, onda će naći neki izgovor da ne pomiluje", dodaje.

Hoće li time izvršiti politički suicid, zanimalo nas je.

"Ne vjerujem", odgovara Hebrang i zaključuje:

"UDBA-u drži u životu, onoliko koliko ona živi sada, ljevičari. Hrvatski narod je uvijek poslije 1990. volio i birao ljevičare. Mislim da kod većine naroda to neće biti suicid. Sjetimo se da je narod birao Ivu Josipovića, Ivicu Račana pa da ne govorim o jednom Stjepanu Mesiću. Narod je pokazao da je lijevo orijentiran na izborima i vrlo brzo će - bez ikakvog problema - prihvatiti pomilovanje Perkovića i Mustača", zaključio je Hebrang u razgovoru za portal Direktno.