HAVEL ZA DIREKTNO Libanon iz ovoga može izaći jači, ključno je očuvati konsocijacijski model

U razgovoru s profesorom Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Borisom Havelom doznali smo kakva sudbina očekuje Libanon nakon strašne tragedije koja je početkom kolovoza pogodila državu s Bliskog istoka te koje države bi mogle progurati svoje interese u cijeloj situaciji.

Kao nekadašnja kolonija, Libanon je bio pod vlašću Francuske pa je tako njihov interes nakon tragedije naglo porastao.

Prisutnost Francuske i SAD-a, prema riječima Havela, je poželjna, ali pitanje je kakve stvarne interese imaju te države. 

"Francuska je uvijek bila važan akter u Libanonu. Francuska uloga u stvaranju modernog Libanona je velika. Utjecaj zapada na tom području je načelno dobra stvar jer se ide prema tome da se naglašavaju gospodarske, društvene i obrazovne teme nauštrb radikalne religije. Stoga, prisutnost zapada, koji će voditi prema ostvarenju društveno korisnih ciljeva, je dobra. Skeptičan sam prema njihovoj ulozi, kao i prema svakoj francuskoj ulozi na Bliskom istoku, ali dajmo im priliku. Poznato je da mnogi Libanonci pozdravljaju prisutnost Francuske", rekao je.

U svjetskim se medijima kao posljedica bejrutske tragedije naviješta uplitanje različitih aktera u libanonska i bliskoistočna zbivanja. Tako neki tvrde da je ovo prilika SAD-u da izvrši pritisak na Hezbollah i ograniči njegov utjecaj. Drugi, pak, smatraju da će upravo to ojačati samu organizaciju.

Ako Amerika kroz ovo uspije obuzdati Hezbollah, to je dobra stvar. Hoće li iskoristiti ovu tragediju da to ostvari, ne znamo, ali sigurno će pokušati", ističe.

Podsjetimo, u Bejrutu je poginulo gotovo 200 ljudi, a nekoliko tisuća je ozlijeđenih. Vlada je u ostavci, a prosvjedi na bejrutskim ulicama su na svakodnevnoj razini. 

Povijesni sporazum Izraela i Emirata

Libanon je zemlja muslimana sunita, muslimana šijita i kršćana koja živi u kako-tako organiziranom skladu. Konsocijacijski model, odnosno takav normativni i empirijski model karakterističan je za heterogena društva poput libanonskog koji tako održava stabilnost.

"Sjajno bi bilo da se očuva konsocijacijski model. U to se ne smije zadirati. Raspodjela vlasti između muslimana sunita, muslimana šijita i kršćana je temelj libanonske stabilnosti. Neki glasovi to pokušavaju preispitati. Na tim temeljima važno je osnažiti demokratske procese i smanjiti razinu korupcije. U konačnici, Libanon iz ovoga može izaći jači. To je zemlja s ogromnim potencijalnom u odnosu na mnoge
druge države Bliskog istoka. Ključna je stvar da se ne dokine postojeći sustav, nego da ga se unaprijedi", rekao je sugovornik.

Osim spomenute tragedije, na Bliskom istoku dogodio se i povijesni sporazum.

Naime, Izrael i Ujedinjeni Arapski Emirati postigli su mirovni sporazum koji će dovesti do pune normalizacije diplomatskih odnosa dviju zemalja. Dogovor je plod dugih pregovora između Izraela, Ujedinjenih Arapskih Emirata i SAD-a koji su u zadnje vrijeme ubrzani. Do dogovora je došlo zbog zajedničke bojazni od jačanja iranskog utjecaja u regiji.

"To je epohalan događaj koji je medijski popraćen manje nego tragedija u Bejrutu, a važan je za normalizaciju odnosa između Izraela i arapskog svijeta i potencijalno donosi sigurnost i mir na tom području. U konačnici mir i normalizacija arapsko-izraelskih odnosa koristi i demokratskim, umjerenim akterima u Libanonu. Kroz reakcije na proces normalizacije mogu se razabrati nositelji demokratskih i  mirotvornih ideja, od radikala", kazao je za portal Direktno Boris Havel.